U POSLJEDNJEM kolu sezone 1946./1947. Liverpool je gostovao kod Wolwerhampton Wanderersa i trebala mu je pobjeda kako bi prestigao domaćina i osvojio titulu. Wolvesi su dominirali, ali nakon 21 minute Liverpool je vodio pogotkom Jacka Balmera. Domaćin je nastavio pritiskati, ali osam minuta prije poluvremena dogodio se odlučujući trenutak utakmice. Dugačka lopta dovela je Alberta Stubbinsa, koji će se kasnije pojaviti na omotu albuma Beatlesa "Sgt. Pepper", iza leđa Wolvesova kapetana i centarhalfa Stana Cullisa pa je Liverpoolov centarfor zabio drugi gol za svoju momčad. Wolvesi su u drugom poluvremenu postigli gol, ali Liverpool je izborio pobjedu, piše Sports Illustrated.
Nakon toga nametalo se samo jedno pitanje. Zašto Cullins, koji je neposredno prije utakmice najavio da napušta nogomet i plakao nakon posljednjeg zvižduka, nije srušio Stubbinsa kad je imao priliku? "Pretpostavljam da sam to mogao učiniti, ali nisam želio ući u povijest kao čovjek koji je pitanje prvaka odlučio prekršajem", rekao je Stubbins.
I tako je, zahvaljujući sportskom držanju igrača koji će postati jedan od velikih poslijeratnih trenera, te nakon dvotjedne odgode utakmice Sheffield United - Stoke zbog vremenskih neprilika, koja je bila važna zbog matematičke potvrde, Liverpool osvojio svoj peti naslov prvaka i prvi nakon 24 godine.
Liverpool u posljednjem kolu Premier lige u nedjelju igra protiv Wolverhamptona. Ovaj put Liverpool na naslov čeka 29 godina, no da bi došao do njega, trebat će pomoć, koja mora biti simultana i dogoditi se na nevjerojatan način. Ovaj put Liverpool ne samo da mora pobijediti Wolvese nego se i nadati da će Manchester City nekako ispustiti pobjedu protiv sedamnaestoplasiranog Brightona, što se, iskreno, čini malo vjerojatnim.
Brighton je pobijedio u samo dvije od posljednjih 17 ligaških susreta, ali je u posljednje četiri utakmice uspio triput remizirati i tako potvrditi premierligaški status i riješiti se očajničke borbe za bodove u posljednjem kolu. City je u međuvremenu ispustio samo tri boda u drugom dijelu sezone. U nedjelju ima priliku upisati 14. pobjedu zaredom, što bi bio rekord Premier lige da upravo City prošle godine nije ubilježio 18 pobjeda u nizu.
Bila je ovo fascinantna borba za naslov, ali bila je i netipična. Imali smo dva nemilosrdna suparnika koji su se borili do kraja. Bilo je tenzija, ali nijedan od dva konkurenta nije izgubio ni bod od 2. ožujka. Dosta se pričalo o tome koliko su se često izmjenjivali na vodećoj poziciji, ali bila je to više posljedica rasporeda nego narativa koji potječe od promjena u formi ili momčadi koje gube živce.
U određenom smislu, to je duboko zabrinjavajuće. Spoznaja da bi Liverpool mogao osvojiti 97 bodova, treći najveći broj bodova u povijesti Premier lige, te ipak ostati bez naslova teško će pasti Kloppovoj momčadi. No ako takva berba bodova postane uobičajena, bit će to loša vijest za bilo koju smislenu kompetitivnu ravnotežu u ligi. Ove sezone dva su kluba ispala još prije Uskrsa, a posljednjeplasirana tri kluba osvojila su samo jedan bod protiv najboljih šest momčadi. Dodamo li tome činjenicu da u otprilike jednoj šestini svih utakmica jedan suparnik ima posjed lopte 70 posto ili više, za razliku od jedne utakmice u cijeloj sezoni prije 15 godina, dobit ćemo sliku natjecanja koje postaje sve više slojevito.
S druge strane, nogomet je izvanredan. Bez obzira na prednosti koju momčad može imati u smislu resursa, ipak ih i dalje mora iskoristiti. City je na putu da u dvije sezone osvoji 198 bodova, uz samo šest poraza, što je zapanjujuća razina konzistentnosti. Postoje vrlo dobri razlozi za zabrinutost zbog razmjera i izvora Cityjeva bogatstva, ali klub je tu prednost iskoristio izuzetno učinkovito. Postoji i opasnost od podcjenjivanja Cityja jer je njegova izvrsnost postala općeprihvaćena. City tako često rano postigne prvi gol i onda kontrolira utakmicu. Pokazatelj njegove izvrsnosti je i to što su njegove utakmice vrlo rijetko dramatične.
Liverpoolova je sezona bila bitno drukčija. Dok City nijednom nakon 72. minute nije postigao gol koji mijenja ishod utakmice, Liverpool je pet puta izborio pobjedu u posljednjih 10 minuta utakmice, a tu je i gol Daniela Sturridgea za izjednačenje protiv Chelseaja. To što je Liverpool ove sezone izgubio samo jednom, činilo se ponekad posljedicom snage volje više nego bilo čega drugoga, baš kao i posljednji gol Divocka Origija prošle subote protiv Newcastlea.
A onda je u ponedjeljak, baš kad se činilo da Cityju ponestaje ideja protiv Leicestera, Vincent Kompany postigao pobjedonosni gol. Metoda Pepa Guardiole možda se odnosi na maksimiziranje postotaka, ali ponekad i njemu treba netko čijih posljednjih 36 udaraca s pozicija izvan šesnaesterca nije završilo u vratima, da potegne i pogodi s 25 metara.
Zbog Cityja i Liverpoola posljednja nedjelja je presudna, što je prvi takav završetak Premier lige nakon pet godina. Titula bi trebala pripasti Cityju, trebao bi prvi put u povijesti obraniti naslov, ali posljednji tjedan podsjetio nas je na to da ništa u nogometu ne treba uzimati zdravo za gotovo. A Liverpool se sjeća uspomene od prije 72 godine kao inspiracije.