BILO JE to još jedno odbijanje, loše za klub i štetno za momčad. Početkom ove godine, kad je Manchester United napravio prve korake prema dovođenju veznog igrača, kakav mu je nasušno bio potreban, postalo je jasno da se ne radi o potezu za koji je igrač zainteresiran. "Nije pravo vrijeme", rekao je igrač. Njegov menadžer bio je još iskreniji: "Trenutačno ga ne možemo staviti u takvu situaciju". United, jedno od najvećih imena u povijesti nogometa, u tom trenutku nije predstavljao dobar potez u karijeri, za britanski dnevni list The Independent piše Miguel Delaney.
Christian Eriksen, Paolo Dybala, Jadon Sancho, Declan Rice i Matthijs de Ligt redom su došli do istog zaključka u posljednjih nekoliko mjeseci. Neki od Unitedovih igrača pitali su se isto u posljednjih nekoliko tjedana, posebice Paul Pogba. Dobro raspoloženje u momčadi iz predsezone brzo je isparilo, pokazavši se krhkim kao vezni red trenera Olea Gunnara Solskjaera.
Nepotpuna momčad osvojila je dosad samo pet bodova u četiri utakmice te samo 13 u posljednjih 13 utakmica, što kazuje da ovo nije jednostavan problem ili privremeni pad.
United želi biti najbolji na svijetu, ali nema pojma kako to postići
Radi se o situaciji koju mnogi u nogometu odbacuju. Trenutačno se United ne smatra klubom ni blizu sposobnim da se bori za najveće trofeje. Na njega se uvelike gleda kao na disfunkcionalni klub s mnogim problemima. Bilo koji od tih problema vrijedan je dubinske rasprave, od aktualne Solskjaerove razine kao trenera, razine momčadi, do procesa dovođenja igrača, ali razlog zbog kojeg svi oni postoje i zbog kojeg nije vjerojatno da će biti riješeni jedno je fundamentalno pitanje koje je u središtu svega.
Čini se da United kao nogometni klub ne zna što želi postati.
United želi biti najbolji i najveći na svijetu, naravno, ali to je cilj nejasan kao i neki njegovi planovi i odlučivanje. Pravi je problem u tome što United nema jasnu viziju što je potrebno da bi postigao svoje ciljeve ili nema artikuliranu filozofiju koja je u osnovi svega. Svaki problem i svaka pojedinačna odluka proizlaze iz toga.
To je sve destilirano u neodlučnosti oko uloge tehničkog direktora. S obzirom na to da ga nema, onda nema ni ideje o momčadi. Napokon, to je pozicija koja odlučuje o mnogo toga, posebice vrsti nogometne momčadi kakvom United želi biti. Zato i imamo trenutačnu situaciju da momčad ima šest srednjih braniča, ali samo dva centarfora, a samo jedna ozljeda dijeli ju od krize na svim ostalim pozicijama.
Zato se momčad zaista dobro osjeća samo u protunapadima, iako bi sama činjenica da je United veliki klub trebala automatski značiti da će imati veći posjed lopte u većini utakmica. Zato su rezultati takvi, zato je situacija takva. Zato postoji duboka potreba da se razjasni u kojem smjeru United ide. United, međutim, ne mora ići jako daleko ako želi opipljivu viziju onoga što funkcionira.
Treba samo prijeći cestu do Manchester Cityja, u još jednom prevrtljivom preokretu povijesti. Unatoč tolikim upozorenjima, United je napravio mnoge pogreške kao Liverpool početkom 90-ih. Njihovo temeljno samozadovoljstvo omogućilo je prethodno podređenom suparniku da ih potpuno nadmaši.
Još 2009. godine, kad je City s novim vlasnikom kretao u vlastitu tranziciju, njegov izvršni direktor Brian Marwood gotovo svakodnevno je skretao s rute kako bi prošao kraj Old Trafforda. "Bio je to podsjetnik kako izgleda veličina", otkriva nam knjiga "The Club". "Moramo otkloniti izgovore. Željeli smo stvoriti okruženje izvrsnosti, ali prvo smo morali znati kako izvrsnost izgleda", dodao je Marwood.
City je učio od Uniteda, sad United treba od Cityja
Izgleda baš kao City 2019. godine. City je obranio naslov u Premier ligi i postao izvrstan tako što je neočekivano nadmašio konkurenciju. City je predvodnik u apsolutnom svakom nogometnom području, od razvoja do gotovog proizvoda, što je rezultiralo s toliko golova da to predstavlja vrhunski primjer sportske taktike. Veći dio toga City je postigao zato što je prisvojio mozak iza najbolje momčadi svijeta, Barcelone od 2008. do 2011. godine, koji se dodatno dokazao i u Manchesteru.
Na terenu je Pep Guardiola pronicljivo integrirao sva najnovija nogometna dostignuća, posebice kontra-presing Jürgena Kloppa, u svoj pristup pritiska posjedom kako bi postigao da to postane dominantna taktička ideologija. U uredu, nogometni direktor Txiki Begiristain upravlja najvećom mrežom kontakata i stručnosti u nogometu, što omogućava bazu podataka za nadmoćnu razinu strategije.
Osim toga, izvršni direktor Ferran Soriano implementirao je najambiciozniju i najoriginalniju ideju sportske administracije stvaranjem City Football Groupa. Svi oni sastaju se s predsjednikom Khaldoonom Al Mubarakom oko glavnih transfera te odlučuju kojeg bi igrača trebalo dovesti u sljedećih 18 mjeseci. Jedan od važnih elemenata u vezi toga je da se nikad nijedan igrač na ovim sastancima ne razmatra ako prethodno nije pomno provjeren.
Najbolji primjer neodlučnosti je Virgil van Dijk
Ne može se dogoditi situacija, kao u Unitedu, da se igračevo ime odjednom niotkuda pojavi u raspravi na sastanku. Ne može se dogoditi situacija, kao u Unitedu, da Jose Mourinho zapravo kaže da ne želi poslati ponudu za Virgila van Dijka u prijelaznom roku u siječnju 2018. zato što u tom trenutku nije želio srednjeg braniča, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije odlučio da mu iznad svega apsolutno treba takav igrač. Razmišljanje je u Cityju sasvim sjedinjeno. Različiti odjeli kluba su spojeni. Jedna od pritužbi na United odnosi se na to da skauting zapravo dobro funkcionira, ali se klupski odjeli ne nadopunjuju. Ne djeluju u skladu s jednim glavnim planom.
"Oni imaju izvještaje o toliko mnogo igrača, ali uglavnom ih ignoriraju. Neki od igrača na koje su potrošili bogatstvo nisu dobri kao igrači o kojima su od nas dobili podatke, ali su ih ignorirali. Ne postoji jedinstvo ideja", kaže jedan izvor.
O ovome se puno govori, pa se smatra da je United danas "klub kojeg vode menadžeri". Ako mu se ponude određeni igrači, veća je šansa da će United zagristi. To je dovelo do situacije da je u posljednjih šest godina dovedeno tako mnogo igrača, ali koji se baš i ne nadopunjuju.
To se ne bi moglo dogoditi u Cityju. Zaista važan element je u tome da se na tim sastancima na najvišoj razini raspravlja samo o igračima za koje se zna da bi se uklopili u klupsku ideju igre, koja je toliko jasna da se to može shvatiti u roku od pet minuta. To minimizira pogreške na tržištu, a maksimizira sve ostalo. Na to se stalno vraćamo.
Svi imaju ideju, čak i Leicester i Norwich. United ne
City, baš kao i Liverpool, Barcelona, Juventus, Borussia Dortmund, ima tako jasnu ideju o tome kako želi igrati da ona zapravo struji kroz klub. Isto to imaju i mnogi manji premierligaši od Leicestera do Norwicha. Svi oni imaju prepoznatljiviju filozofiju od najuspješnijeg engleskog kluba. Unitedu, međutim, ne samo da manjka te filozofije, nego nema ni nogometnog znanja da ju implementiraju.
Veliki problem u nogometu, prema riječima jednog istaknutog europskog nogometnog direktora, predstavlja inicijalna filozofija. Postoji niz stvari koje treba razmotriti, ponajviše kako će se igra razvijati. Potrebno je mnogo uvida kako bi se o tome odlučilo i integriralo odluku u klub.
Velika je Unitedova prednost, koju dijeli sa Cityjem, to što ima novac da brzo riješi svoje probleme. Naravno, može se debatirati o činjenici da su kapitalisti koji traže velike i brze povrate, poput Glazera, vlasnici kluba, da ne spominjemo u kojoj ih je mjeri briga za nogomet, ali unatoč tome United i dalje može stvoriti dovoljno novca da popravi svoje boljke. Nevjerojatno je kako brzo se stvari mogu okrenuti kad se jednom krene pravim putem. Liverpool je odličan primjer. Zato i jest tako frustrirajuće gledati United. Njima je to lakše riješiti nego bilo kojem drugom klubu.
Pitanje je postoji li za takvo nešto volja. Možda i nije u pitanju volja, jer izvršni dopredsjednik Ed Woodward sigurno svome klubu želi najbolje. Ali pitanje je postoji li dublja spoznaja o tome što je potrebno. I tu se opet vraćamo na potragu za tehničkim direktorom, jer radi se o dužnosniku koji bi trebao odlučiti o tome.
Ta potraga sada traje nešto manje od godinu dana i čini se da nije blizu završetka. Što je još gore, postoje pitanja jesu li u klubu uopće blizu ideje što bi tehnički direktor uopće radio. Woodward je govorio o toj poziciji kao da se vrti oko dugoročne vizije i nečeg "holističnog", a ne toliko oko transfera.
Drugi kažu da stvarni potezi kluba ukazuju na nešto drugo. Jedan stručnjak, kojeg je klub konzultirao u ovom procesu, kaže kako se čini da United ne zna što želi, što ilustrira zašto se tako dugo čeka s imenovanjem. Jedna dosjetka kaže kako klub traži čovjeka koji će samo kimati glavom.
Trenutačni je konsenzus da United zapravo traži odbor u kojem će biti bivši igrači kao Darren Fletcher i Rio Ferdinand, koji bi podacima hranili tehničkog direktora, a iznad njih bili bi šef korporativnog razvoja Mike Judge i Woodward. Ovaj odbor bi nastojao dovesti mlađe igrače, s naglaskom na britanskom podrijetlu koji bi bili sposobni igrati "brz i promišljen nogomet". To je ono što Solskjaer pokušava implementirati sa svoje strane. Međutim, to i nije neka filozofija. To su različiti dijelovi i pojedinačni elementi.
"Do uspjeha kroz mladost" i "brz nogomet" samo su željeni krajnji proizvod, ali ne i integrirani pristup i planovi. Sljedeći primjer ovakvog razmišljanja pojavljuje se prilikom odluke o prinovama. Dok se Cityjeva procjena temelji na tome je li igrač talenta i profila kakav odgovara njegovom nogometu, Unitedova se bazira na tome hoće li on biti u momčadi od 18 igrača za finale Lige prvaka. Opet pogrešno.
Ne možeš prestići brod koji ti je odmaknuo prateći njegovu putanju
Izvori kažu kako Woodward želi krenuti svojim putem, a postoji i poslovna logika koja preslikava razmišljanje Unitedova susjeda. Vratimo se opet u Cityjevo vrijeme kušnje prije više od 11 godina. Soriano je bio na večeri u Londonu i objašnjavao konkretan proces misli koji stoji iza klupskog planiranja. Katalonac je povukao analogiju s utrkom brodova i tvrdio da je, kad se jednom zaostane, nemoguće prestići vodećeg slijedeći njegov put. Mora se pokušati drukčijim putem.
To daje određeni smisao Unitedovu pristupu, ali osnovna je realnost da je i dalje potrebna nogometna inteligencija kako bi se identificirao taj drukčiji pristup. Ideja nogometa je u tome da se bude drukčiji. To je ono što Unitedu nedostaje.
Zato momčadi nedostaje kohezije. Zato klub mijenja trenere i mijenja trenerske vizije, zato ima toliko igrača različitih stilova i zato se ne može odlučiti oko tehničkog direktora. Ne postoji objedinjujuća nogometna vizija.
Kako to obično bude u nogometnom klubu, teren odražava stanje u upravljačkim strukturama, bez obzira na trenera. Sadašnji trener sada ozbiljno razmišlja da u momčad ubaci Masona Greenwooda. Ovaj bi čin načelno bio u skladu s Unitedovom povijesti, ali samo površno. To je problem. To je još jedna reakcija na okolnosti, a ne dio većeg plana.
To je ono što nedostaje Unitedu. Nacrt koji je sada neophodan. To je jedini način da se ova situacija preokrene.