PEPA GUARDIOLU sve više iritira sugestija da Manchester City na svom uspjehu može zahvaliti isključivo dvjema milijardama funti koje je Abu Dhabi United Grupa uložila u engleski klub tijekom posljednjih 13 godina. "Nije stvar samo u novcu. Pogrešno je to misliti", rekao je katalonski trener. Pa ipak, u subotnjem finalu Lige prvaka u Portu City će igrati protiv jedinog kluba koji je u prošlosezonskom ljetnom prijelaznom roku potrošio još više - Chelseaja, koji financira rusko-izraelski milijarder Roman Abramovič, piše Goal.com.
Da Villarreal nije pobijedio Arsenal i izborio finale Europske lige s Manchester Unitedom, finala dvaju relevantnih europskih natjecanja bila bi drugi put u tri sezone potpuno engleska. Toga se stara europska elita već dugo pribojava - Premier liga na terenu profitira zbog financijske nadmoći.
Englesko finale za velikane s kontinenta ostvarenje je najgore noćne more
"Klubovi poput Real Madrida i Juventusa shvaćaju što se događa. Njihova najgora noćna mora postaje stvarnost. Svjesni su da najbolji premierligaški klubovi mogu generirati mnogo više novca, posebno od televizijskih ugovora, a zatim to iskoristiti na nogometnom tržištu. To se odnosi i na angažiranje trenera. Pogledajte trenutačnu klasu trenera u Premier ligi: Guardiola, Klopp, Thomas Tuchel, Carlo Ancelotti...", kaže Josh Robinson iz The Wall Street Journala te nastavlja:
"Ostali europski klubovi smatraju da engleski klubovi dominiraju kao krajem 2000-ih godina. Ali sada se također pitaju kako će ovaj put smanjiti tu razliku. Zato im je potrebna atraktivna domaća liga s puno kandidata za naslov, zajedno s europskom dominacijom. Ali oni nisu u stanju premostiti financijsku provaliju koja se pojavila posljednjih godina. Serie A ne može ponuditi jednak prihod od televizijskih prava kao Premier liga, a ne može ni La Liga, zbog čega su Juventus, Real Madrid i Barcelona toliko željeli Superligu."
Iako je pandemija utjecala i na englesku elitu, uništila je mnoge europske konkurente, razotkrivajući krhke financijske modele na kojima se temeljio njihov uspjeh. Inter je osvojio Serie A, ali njegovi kineski vlasnici prisiljeni su smanjiti troškove, dok Juventus ovog ljeta mora donijeti veliku odluku o Cristianu Ronaldu, koji još uvijek ima godinu dana ugovora za 31 milijun eura godišnje. Real Madrid nije potrošio ni centa u posljednja dva prijelazna roka, no njegovi ekonomski problemi beznačajni su u usporedbi s Barceloninim, koja ima više od milijardu eura duga.
Dakle, u vrijeme velike financijske neizvjesnosti nije nimalo iznenađujuće da su tradicionalne europske velesile potražile čvrsta jamstva. U petak, 16. travnja, UEFA i Europska udruga klubova (ECA) dogovorile su novi format Lige prvaka od 2024. godine, jamčeći elitnim momčadima više utakmica protiv najvećih konkurenata u proširenoj grupnoj fazi natjecanja.
No, čini se da to nije bilo dovoljno dobro za predsjednika Juventusa Andreu Agnellija i njegovog madridskog kolegu Florentina Pereza. Tako su u očaju okrenuli leđa UEFA-i i na brzinu pokrenuli Superligu (ESL) nešto prije ponoći u nedjelju, 18. travnja, uz potporu 10 drugih europskih klubova. Sve se srušilo samo 48 sati kasnije, nakon žestokih reakcija navijača, prvenstveno u Engleskoj.
"Koliko sam shvatio iz razgovora s ljudima koji su sudjelovali u ESL-u, očekivali su određeni otpor navijača, ali mislili su da će prebroditi oluju. Ono što nisu očekivali bila je politička podrška. Jednom kad su se ljudi poput britanskog premijera Borisa Johnsona uključili, ESL je bio osuđen na propast", otkriva Robinson.
Ni način na koji je Superliga pokrenuta nije bio najsretniji.
"Nitko se nije iznenadio što je Superliga napokon osnovana, ali iznenađuje slaba izvedba. Neki od ovih klubova, poput Juventusa i Real Madrida, godinama rade na tome. A ono što su predstavili bilo je prilično loše priopćenje za medije, nikakav logotip i jeftina web stranica. Razina amaterizma bila je zapanjujuća s obzirom na količinu novca koji je bio u pitanju", kaže za Goal.com Ronan Evain iz organizacije Football Supporters Europe pa dodaje:
"Ili su bili prisiljeni ubrzati postupak ili su smatrali da je ideja toliko sjajna da je uopće ne trebaju pomno plasirati. Mislim da to pokazuje da mnogim nogometnim klubovima ne upravljaju posebno pametni ljudi. Bilo je teorija da je sve to bio planirani potez velikih klubova da steknu veću kontrolu nad UEFA-inim natjecanjima, ali to nije istina. Oni su stvarno pokušali napustiti UEFA-u."
Real, Barcelona i Juventus ostaju bez opcija
I taj im se potez osvetio. Perezov položaj u Madridu vjerojatno je siguran, ali Agnellijevo vodstvo u Torinu i dalje je u opasnosti s obzirom na razmjere poniženja. Talijanski dužnosnik je izgubio obraz, utjecaj i prijatelje. No, od veće je važnosti činjenica da su pobunjenici odigrali svog aduta - dugogodišnju prijetnju osnivanja vlastite lige - i ipak izgubili.
Iznošenje ideje o Superligi već dugo je koristan način pritiska na domaće suparnike ili upravljačka tijela kako bi se ishodila veća moć ili veći udio u prihodima. Sada, međutim, Premier liga i druga nacionalna ligaška natjecanja planiraju izmijeniti svoje propise i spriječiti bilo kojeg od članova da se ikad više veže za takav projekt.
"Teško je znati što će sljedeće napraviti Real Madrid i Barcelona jer su sada povukli svoj potez i završilo je loše. ESL projekt očito nije bio spreman, na što ukazuje činjenica da je krenuo bez Bayerna iz Münchena i Paris Saint-Germaina, dva najveća kluba s dva najveća tržišta u Europi. To što oni nisu bili uključeni potkopalo je projekt odmah na početku, a nakon toga je engleskim klubovima znatno olakšalo izlazak kad su se našli pod pritiskom političara i navijača", kaže španjolski nogometni novinar Andy West i nastavlja:
"Očekivalo bi se da će 12 osnivača bolje predstaviti svoje namjere, da će iznijeli jače argumente. Ali prvi koji je bilo što javno rekao bio je Perez, i to u El Chiringuitu, tabloidnoj španjolskoj televizijskoj emisiji. Perez je ipak odabrao tu emisiju kao forum za predstavljanje svog plana. To je bila neozbiljna šala. Ako želite pridobiti potporu za takav kontroverzni projekt, onda trebate razgovarati s The Wall Street Journalom."
No, za UEFA-u je to bio Božji dar.
Preoblikovana Liga prvaka, koja je prihvaćena u petak prije pokretanja ESL-a, nije naišla na dobar prijem, ni stručnjaka, ni bivših nogometaša, a ni navijača ili europskih ligaških natjecanja jer novi format neće učiniti gotovo ništa da ispravi grubu nejednakost koja muči današnji europski nogomet. Povećanje broja europskih utakmica samo će povećati jaz između bogatih i siromašnih, osim ako se nešto ne poduzme u vezi s nejednakom raspodjelom prihoda UEFA-inih klupskih natjecanja (UCC) - najvećeg problema današnjeg nogometa - i nedovoljne solidarne isplate onima koji se nisu kvalificirali.
Osim toga, proširenjem natjecanja i otvaranjem najmanje dva kvalifikacijska mjesta na temelju UEFA-inih koeficijenata, UEFA omogućava velikim klubovima točno ono što su cijelo vrijeme željeli. I sam Agnelli opisao je "švicarski model" kao nešto vrlo blisko idealnom formatu, koji bi natjecanje trebao učiniti privlačnijim navijačima. Ipak, većinu je zbunila postavka grupne faze i, kako kaže Robinson, "UEFA-ino rješenje problema prevelikog broja utakmica u skupinama dodavanjem još utakmica u skupinama".
S time se slaže i Evain iz Football Supporters Europe: "UEFA s pravom reformira Ligu prvaka, ali ovo jednostavno nije pravi format. Superliga je u osnovi bila pokušaj nekih klubova da produže financijski model za koji već znamo da je neodrživ. UEFA je dobro reagirala na prijetnju. S nasilnicima se ne može pregovarati. Ali o UEFA-i ćemo suditi na temelju onoga što će ubuduće učiniti. Ne možete podržati sustav koji na kraju omogućuje osnivačima Superlige da ipak učvrste svoju moć. Postoji obveza predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina da revidira predloženu reformu Lige prvaka do kraja godine, a kad smo se s njim susreli prije dva tjedna, postavili smo neke jasne zahtjeve. Glavno je bilo riješiti se mjesta na temelju koeficijenata, ali ne želimo ni više europskih utakmica i protivimo se dodatnim četirima utakmicama."
Premierligaši već imaju svoju Superligu
Ostaje vidjeti hoće li UEFA uzeti u obzir stavove navijača. Ili hoće li se ispuniti obećanje da će kazniti Real Madrid, Barcelonu i Juventus, koji se tek trebaju službeno povući iz ESL-a. Njihovo tvrdoglavo odbijanje odustajanja sigurno se čini smiješnim, s obzirom na to da Superliga ne može uspjeti bez najboljih premierligaša.
"Sada vidimo da su najmoćniji klubovi na svijetu engleski. Superligi su klubovi iz Premier lige trebali više nego što su klubovi iz Premier lige trebali Superligu. Premierligaški klubovi već imaju svoju Superligu i zove se Liga prvaka", kaže Robinson.
Engleski klubovi su u povoljnom položaju. I dalje igraju u najbogatijem domaćem prvenstvu na svijetu. Činjenica da postoji šest velikih klubova koji se natječu za četiri mjesta u Ligi prvaka očito je problem, pogotovo s obzirom na to da se Leicester City i drugi klubovi uspijevaju progurati u elitu. Ali engleska elita i dalje ima očitu financijsku prednost nad svojim kontinentalnim suparnicima. Vrijedi napomenuti da je 12 engleskih klubova među prvih 30 u posljednjoj Deloitteovoj Football Money ligi. Primjerice, Sheffield United ostvario je veći prihod 2019./2020. nego sedmerostruki europski prvak AC Milan. Jasno je da će stara garda imati više novčanih briga od svojih suparnika iz Premier lige, čak i u postpandemijskom svijetu.
"Barcelona i Real Madrid i dalje očajnički traže novac. Predsjednik Barcelone Joan Laporta ishodio je kredit od 100 milijuna eura od jedne američke banke, ali to je dovoljno tek za isplatu plaća i samo će povećati ionako ogroman dug. Što se tiče Real Madrida, možda ćemo vidjeti nešto poput dogovora koji je klub sklopio s gradskim vijećem prije mnogo godina oko prodaje klupskog kampa. Sigurno će morati biti kreativni jer ni Real ni Barcelona neće prihvatiti da više nisu najveći svjetski klubovi", kaže West za Goal.com i nastavlja:
"Neće željeti živjeti u skladu sa svojim mogućnostima jer bi to podrazumijevalo prihvaćanje da više nisu dio elite, da više neće moći dovoditi najbolje svjetske nogometaše. Dakle, oni će se i dalje truditi mijenjati stvari, ali ono što će sada vjerojatno morati učiniti je poboljšati svoje pozicije unutar UEFA-e."
Ovo je utemeljena briga. Sve je veće uvjerenje da bi bremeniti superklubovi koji su se pridružili Superligi na kraju mogli imati značajne koristi od UEFA-inog interesa za dogovaranjem financijskog paketa za Ligu prvaka s vanjskim investitorom. UEFA je, na kraju krajeva, uznemirena navodnom prešutnom podrškom FIFA-e pokretanju Superlige, kao i naporima međunarodne nogometne organizacije da uvede prošireno Svjetsko prvenstvo koje bi se održavalo svake dvije godine.
Čeferin i njegov kolega iz FIFA-e Gianni Infantino možda su se udružili kako bi srušili Superligu i prikazali se kao pozitivci u borbi za nogometnu dušu. U stvarnosti, međutim, imaju sukobljene interese i ostaju zaključani u zakulisnoj borbi za kontrolu nad klupskom igrom.
No, bez obzira na to tko pobijedio, čini se da će navijači izgubiti.
"Bude li vrhunskim klubovima dopušteno da nastave s djelovanjem na nepromišljen način, snosit ćemo posljedice. Tko to u konačnici financira? Mi. A tko će platiti ako se model sruši? Mi. Jer ćemo izgubiti svoje klubove. Dakle, trenutačno govorimo o onome što treba reformirati u Ligi prvaka, ali zapravo treba reformirati cijelu industriju. Upravljanje nije dobro. To sada jasno vidimo zbog pandemije. Bogati klubovi imaju tako malo rezervi. Neki su se morali oslanjati na javno financiranje prošle godine! Ne možemo vječno nastaviti s rekordnim plaćama i menadžerskim naknadama", ističe Evain.
Nosi li budućnost neovisne regulatore?
Dobra vijest je da se u Engleskoj sve češće poziva na uvođenje neovisnog regulatora, a Robinson predviđa da će se dogoditi promjene: "Ne znam još kako bi to točno izgledalo, ali potencijalno bismo mogli vidjeti neku vrstu reklasifikacije nogometnih klubova, pri čemu se oni više ne bi smatrali običnim poduzećima poput maloprodaje. Klubovi bi mogli postati neka vrsta kulturnih institucija te bi se mogla donijeti pravila koja će osigurati njihov opstanak i zaštititi ih od eksploatatorskih vlasnika."
Naravno, mala je šansa da će se osigurati ravnopravnost ako samo jedna zemlja prihvati promjene.
"Što će se dogoditi u ostatku Europe? Neovisni regulator utjecat će na nogomet u cjelini samo ako se o tome slože sve glavne europske lige. I mislim da će uvijek biti previše vlastitog interesa i politike. Već postoje tekuća geopolitička pitanja s vlasništvom, bilo da je riječ o Rusiji, Kini ili Bliskom istoku. Mislim da bismo trebali biti konkretniji o pokretačkim snagama koje stoje iza Superlige", ističe West za Goal.com i nastavlja:
"Real i Barcelona zaista zavide Premier ligi na televizijskim ugovorima, ali, uz dužno poštovanje, zapravo im nije stalo do Arsenala i Tottenhama. Momčadi koje ih brinu su u finalu Lige prvaka i Paris Saint-Germain. A zašto? Jer se svi financiraju novcem od nafte. City, Chelsea i PSG su klubovi tekućeg zlata i nema ograničenja onoga što mogu potrošiti. Nije važno koliko su dužni jer njihovi vlasnici imaju toliko novca da si mogu priuštiti kupnju svakog igrača na svijetu. Dakle, to su momčadi kojima stara garda ne može konkurirati. Tijekom posljednjeg desetljeća, otkako su City i PSG preuzeli Abu Dhabi i Qatar, klubovi poput Barcelone i Reala mogli su im konkurirati na transfernom tržištu. No, pokušavajući držati korak, doveli su se do neodržive razine duga. Zato Barcelona, Real i Juventus znaju da će im biti teško zaustaviti superbogate klubove."
Dakle, ako ne bude postojanog i jedinstvenog napora navijača, nacionalnih liga i vlada širom Europe da naprave značajne promjene u načinu na koji se nogomet vodi, financije će ostati odlučujući čimbenik. Guardiola i drugi možda vole vjerovati da se u nogometu ne radi samo o novcu. Ali stvarnost je sasvim drugačija, zaključuje Goal.com.