Foto: Hina, NK Rijeka
ZA RAZLIKU od momčadi koja je 11 godina vladala hrvatskim nogometom, a koja je kod Slavena u Koprivnici odigrala toliko bijedno da je i navijačima Modrih bilo mučno gledati nezainteresirano prešetavanje Mamićevih dobro plaćenih primadona, Rijeka je sinoć na Rujevici izgledala šampionski. Osijek je izgubio samo 2:0, a riječ samo u ovom slučaju pišemo bez navodnika jer da nije bilo nekoliko puta okvira vrata koji je zaustavljao Gavranovićeve bombe te fantastičnog vratara Malenice koji je obranio tko zna koliko lopti, trećeplasirana momčad lige mogla se vratiti u Slavoniju sa sedam, osam komada u mreži.
Dinamo ima puno skuplju momčad od one riječke. Dok Kekova svlačionica košta dvadesetak milijuna eura, modra na tržištu prema procjeni doseže i do 60 milijuna eura.
Predsjedniku Rijeke Damiru Miškoviću mnogi zamjeraju to da svjesno sklapa ugovore s vragom, no nogometni segment u klubu sjajno je odrađen.
Kontinuitet stvara rezultat
Matjaž Kek u Rijeci je već četiri godine. Slovenski stručnjak rastao je s momčadi, a Uprava kluba u njemu je vidjela idealnog stratega, čak i onda kad stvari nisu izgledale najbolje (debakl protiv Aberdeena lani u pretkolu Europa lige i ''spuštanje hlača'' pred Dinamom u proteklim sezonama). Iako u posljednje četiri godine ni u Rijeci stvari nisu funkcionirale baš onako kako su navijači željeli, ono što ovu momčad izdvaja od ostatka tužnog nam HNL-a to je da ni u jednom trenutku pozicija slovenskog stručnjaka nije bila dovedena u pitanje. Za razliku od Hajduka i Dinama koji su u posljednjih desetak godina potrošili ''stotinjak trenera'', u Rijeci su bili svjesni da se rezultat ne može stvoriti preko noći i da je potrebno strpljenje.
Danas je Kek u Rijeci slavljen, na valu euforije koja ovih dana vlada Kvarnerom plebiscitarno je proglašen Mesijom i nogometnim vizionarom kojem treba dati doživotni ugovor. Međutim, za ovaj status kakav danas ima, Kek se morao izboriti tako što je znao "progutati puno govana" i jer je bio vješt u izmicanju pred ''korama od banana'' koje su mu pod noge bacali članovi Uprave.
Istina, Slovenac je imao povjerenje vlasničkih struktura, no morao je raditi i ganjati trofeje koji su od njega očekivali navijači u uvjetima koji su bili sve samo ne idealni.
Kek: Ujutro nisam znao koga ću pronaći u svlačionici
''Užasno je teško raditi kad navečer ne znaš kakvu ćeš svlačionicu ujutro zateći. Tko će ostati, a tko otići'', stotinu puta je na simpatičnoj mješavini slovenskog i hrvatskom sebi u bradu, ali i ostalima nervozno progunđao Kek, nakon što bi preko noći ostao bez nekog od ključnih igrača. Navijači su od Keka očekivali da im donese naslov, a čelni ljudi kluba prodavali su mu ključne igrače čim bi došla iole zanimljiva ponuda ili bi ih slali na posudbu preko mora u sestrinsku Speziju.
Samo od ljeta prošle godine Kek je ostao bez gotovo pola momčadi: novopečeni reprezentativac i stup obrane Matej Mitrović postao je igrač Bešiktaša, Ivan Močinić koji je trebao biti nasljednik Nike Kovača na vječno bolnoj poziciji zadnjeg veznog, otišao je u Beč, Marka Leškovića oteo je Dinamo, Miral Samardžić nije odolio zovu Dalekog istoka, baš kao ni Vedran Jugović, Josip Brezovec i Zoran Kvržić koji su novi članovi moldavskog Sheriffa, a Marin Tomasov prihvatio je poziv Zorana Mamića i danas je član saudijskog Al-Nasra.
Pokušavajući pomiriti nepomirljivo, Kek je proteklih godina često od ''govna radio pitu''. Oni koji ga poznaju, kažu da je poprilično težak, nerijetko svadljiv, ali ima tvrdu kičmu i uvijek stoji iza svojih riječi.
Iz njegovih usta ne ispadaju bomboni ni frazetine. Zbog njegovih principa mnogi ga ne vole, ali priznaju mu upornost.
Rijeka je lani, a posebice godinu prije, s Kramarićem i Moisesom vjerojatno imala igrački i moćniju momčad od ove danas, no nije uspjela. Danas jest, a ključan razlog je ono što smo napisali u pasusu gore.
Najgori Dinamo od 1992.
Međutim, treba kazati kako je i Dinamo jedan od koautora trijumfa Rijeke. Ovaj Dinamo kojem su na početku sezone otišli Rog i Pjaca, bez ikakve dvojbe najgori je Dinamo još od 1992., kad je klub iz Maksimirske prvi put promijenio ime i kad se nazvao HAŠK-Građanski. Te godine, u prvom izdanju hrvatskog prvenstva, Modri su bili tek peti, no Adžić, Ladić i društvo za ovu skupinu "prešetavača" bili su Real. Također, dojma smo da je čak i ona nesretna Dinamova momčad koja je 2005. ispala u ''Ligu za bedaka'' imala barem triput jaču momčad od ove koju na raspolaganju ima Petev. Tako da, ruku na srce, tragikomedija koju smo gledali na Maksimiru cijelu ovu sezonu Keku je išla na ruku i Slovenac je trebao paziti samo to da ne napravi neki pogrešan korak.
Kek je udarao po svom: Bezjaku je spasio karijeru
Za razliku od Riječana, dinamovci su cijelu sezonu iza sebe imali moćnu logističku mašineriju nastalu simbiozom HNS-a i sudačke organizacije. Batinićev cirkus u Vinkovcima, Pejinovo ''respektabilno'' dijeljenje pravde na utakmici između Matice i Filijale i cijela ona blamaža nastala nakon odluke disciplinskog suca HNS-a da se naknadno kazni Soudani nakon divljačkog udaranja igrača Lokomotive, samo su neki od primjera nedosljednosti.
Kek se ni tada nije previše žalio, već je i dalje udarao po svom. Sada vidimo da je bio u pravu.
Plastičan primjer te teze sudbina je Romana Bezjaka i uloga Matjaža Keka u spašavanju karijere sjajnog slovenskog napadača.
Sezona 2016/17. već je bila počela, prošlo je nekoliko kola, a na adresu Rijeke stigla je službena ponuda bundesligaša Darmstadta teška 2,5 milijuna eura. U tom trenutku Bezjak je bio daleko najbolji strijelac lige, no u klubu koji danas sigurno korača prema drugoj ligi nikad nije dobio pravu priliku. U 11 utakmica odigrao je svega 588 minuta i vrlo brzo je shvatio da u Njemačkoj za njega mjesta nema. Kek ni sekunde nije čekao i vratio je Bezjaka na Rujevicu, a ovaj mu je darovano povjerenje vratio na najbolji mogući način.
Bezjak je protiv Osijeka odigrao perfektnu utakmicu. Bio je ključni kotačić Kekova dobro podmazana mehanizma i glavni detonator riječke eksplozije na Rujevici. Divno je bilo gledati lakoću kretanja, otvaranja, primanja i odigravanja Romana Bezjaka. Svaka ozbiljnija akcija Rijeke bila je njegovih nogu djelo. Obrambeni igrači Osijeka vrlo brzo su shvatili odakle im dolazi najveća opasnost i pokušavali su blokirati protok lopti prema Slovencu, što dupliranjem, što prekršajima. No tada su se otvarale goleme rupe koje su vješto koristili Gavranović, Franko i poslovično izvrsni Vešović. Rijeka je s ''ponovno rođenim'' Bezjakom kojem ruku daju opasni Gavranović, hitri Vešović i lider momčadi Andrijašević, za barem tri koplja jača momčad od ikojeg drugog rivala u HNL-u, uključujući Dinamo.
Rijeka više nije momčad u jednoj dimenziji
Sve do ove sezone Rijeka je bila dosadna, jednodimenzionalna momčad koja je jednako igrala protiv Stuttgarta i Zadra, Betisa i Istre. Utakmica protiv Osijeka pokazala je svu maštovitost i lepršavost današnje Rijeke koja je jučerašnjeg protivnika dotukla kombinatorikom, ubojitim kontrama i polukontrama, ali je također detektirala i ono što je kronično nedostajalo Keku svih ovih godina i zbog čega je na koncu uvijek ostajao kratak.
Svih ovih godina Rijeka nije imala razrađen plan B. Kekova je taktika bila predvidljiva i svodila se na igru po boku te jak i defenzivno moćan vezni red koji će biti sposoban dekonstruirati protivničke napade, ali i nesposoban konstruirati vlastite. Preporod ove sezone dogodio se kad je slovenski stručnjak shvatio da za neki veći rezultat mora u rukavu imati nekoliko varijanti koje može u svakom trenutku rotirati, ovisno o događanjima na travnjaku.
Utakmica protiv Osijeka bila je jasan pokazatelj da je danas Kek s Bezjakom, Frankom, Gavranovićem, Mišićem, Bradarićem, Ristovskim i Vešovićem ima nekoliko opcija, nekoliko više od onih što ih ima Dinamo.
Rijeka je u jednom segmentu poput Juventusa
Rijeka igra šarmantan i efikasan nogomet, nogomet koji imponira uigranim kombinacijama i automatizmima, a kako mu je dobar dio momčadi sposoban igrati na gotovo svim pozicijama, možemo kazati da je ovo što danas igra Rijeka u HNL-u najbliže redefiniranom "totalnom nogometu" koji danas igra Juventus. Naravno, u kontekstu HNL-a.
Ako nekoliko nešto slabijih predstava ove sezone uzmemo kao statičku pogrešku, Rijeka je naspram svih svojih protivnika izgledala kao "svemirski brod", kao momčad koja je zalutala u kvalitetom drastično limitirani HNL. Premda za neke veće domete Keka čeka još puno posla, u igri Rijeke vidimo ideju i jasan sistem igre. Nekad je taj sistem znao zaštekati, u nekim slučajevima linije između momčadi znaju pucati, posebice zbog obrane koja je u popriličnom disparitetu s ostatkom ekipe (kao npr. protiv Osijeka u gostima (3:2), protiv Hajduka u Splitu (1:1) ili Slavena na Rujevici (3:2)) , no Kekova momčad u ovom je trenutku jedina u Hrvatskoj koja se barem vizijom i osnovnom idejom može staviti u koš s financijski i igrački neusporedivo bogatijim momčadima Europe.
No naslov prvaka povećat će interes stranih klubova za glavne igrače. Da bi bila konkurentna u Europi, Rijeka ih se teško može odreći...