NAKON onog nezaboravnog finala Lige prvaka 2013., spustio sam se do mix zone Allianz Arene. Bayern je nekoliko trenutaka ranije u šokantnoj utakmici izgubio od Chelseaja na penale. Neki igrači Bayerna izlazili su uplakani, neki blijedi kao krpe. Onda je izašao Ivica Olić.
Nije mu bilo lako jer su samo on i Schweinsteiger promašili penale.
“A što da vam kažem? Pola njih su Nijemci, rođeni ovdje, a nisu željeli pucati. Ne samo oni. Kroos, Robben, Boateng, Timoščuk, Van Buyten… Nitko. Svi su rekli ne. Što da radim, uzeo sam loptu i promašio, jebiga!” rekao je Ola.
Sjetio sam se te situacije kad sam pročitao izjave Josipa Pivarića, jednog od hrvatskih igrača koji su protiv Danske promašili penale. On je bio jedan od onih koji je Daliću nakon produžetka i šokantnog Modrićevog promašenog penala rekao: “Šefe, ja ću!”
Lako je nama iz redakcije, s kauča ili iz kafića komentirati penale u raspucavanjima. Gol ti se, kako je Joško Jeličić rekao, smanji na milimetar, a golman izgleda kao King Kong. Čak i nakon što je Chelsea osvojio spomenutu Ligu prvaka, John Terry je dvije godine kasnije rekao da se još uvijek budi usred noći zbog promašenog penala u finalu LP-a 2008. protiv Uniteda. Roberto Baggio jednom je rekao da ne prođe dan a da se ne sjeti svojeg kobnog promašaja u finalu SP-a 1994. protiv Brazila. To su stvari koje proganjaju igrače dok su živi.
Dalić je protiv Danske odabrao četiri izvođača i trebao mu je peti. Ispred svih je iskočio Josip Pivarić. Nije čak ni toliko loše pucao, ali mu je Schmeichel skinuo.
“Javio sam se jer sam se osjećao spreman, osjećao sam se jako sigurno. Ništa si ne predbacujem jer sam pucao kako sam želio. Inače pucam visoko, ali sad sam išao na sigurniju varijantu. Pročitao me i obranio. Što su mi dečki rekli kad sam se vratio na centar? Hoćete iskreno? Rekli su mi: ‘Imaš jaja kao nitko’”, izjavio je Pivarić za 24sata.
I dobro su mu rekli. Pivarić, nakon Strinića potpuno nezasluženo najosporavaniji igrač hrvatske reprezentacije na ovom SP-u, pokazao je da ima muda. Došao je kao druga opcija iako je igrao puno više protekle sezone od Strinića, ali mu nije palo na pamet da se buni. Sjedio je na klupi i čekao priliku. Protiv Islanda je odigrao odličnu utakmicu i namjestio Badelju za vodeći gol, a protiv Danaca je ušao u 81. minuti, bez zagrijavanja, kad se Strinić ozlijedio.
Osporavan baš kao i Strinić
Njegovim ulaskom podigla se igra reprezentacije, kojoj je vidno nedostajalo energije, a koliko srce ima pokazao je kad je stao ispred nekih puno iskusnijih igrača i rekao da će pucati penal.
Nevjerojatno je koliko su Pivarić i Strinić osporavani igrači kad se priča o reprezentaciji. O “križu” koji Ivan Strinić nosi u reprezentaciji već smo pisali, a Pivarić također ne prolazi bolje. Još u Dinamu bio je jedna od glavnih meta kritika, potpuno neopravdano. Ni on ni Strinić nisu izvanserijski bekovi, ali je to nekad teško prihvatiti navijačima koji očekuju da Hrvatska na svakoj poziciji u momčadi ima nekog “Modrića”. Strinić i Pivarić su prosječni, pouzdani igrači na koje se, osobito u reprezentaciji, uvijek može računati i koji gotovo nikad nisu razočarali.
Hrvatska zapravo može biti sretna što ima dva solidna rješenja na lijevom boku. Uostalom, pitajte Nijemce. Njima je prvi lijevi bek na ovom SP-u bio Marvin Plattenhardt iz Herthe, jedan dobar igrač, ali ništa više od toga. Rezerva mu je bio Jonas Hector, koji je ove sezone oko Božića ispao s Kölnom iz lige. Samo rijetke najjače svjetske reprezentacije, poput Brazila, Francuske i Španjolske, nemaju problema s lijevim bekovima. Hrvatska ima dva. Jedan je potpisao za Milan, a drugi igra u jednom od dva najjača ukrajinska kluba.
Taj drugi je jedini uz Ćorluku rekao ono što svi navijači od hrvatskih reprezentativaca u Rusiji žele čuti. Oprez je razumljiv. Nitko ne želi izletati s nekim najavama ili ispasti bahat pa reći da Hrvatska ide po naslov prvaka i svi nekako u rukavicama komentiraju izglede za SP-u. Ne i Pivarić.
“Mi smo toliko spremni i toliko puni samopouzdanja da ne znam što se drugo može dogoditi. Ne može. Mi idemo do finala”, rekao je Pivarić.
Otkud dečku koji je toliko osporavan u karijeri toliko samopouzdanja? To samo on zna. No nije on više baš ni dečko. Ima već 29 godina, osvajao je trofeje, a bio je i u najboljoj momčadi kola u Ligi prvaka. Da, nakon one utakmice s Arsenalom koju je Dinamo dobio 2:1, a Pivarić zabio za 1:0. U svojem Zagrebu za svoj Dinamo.
"Kad je o reprezentaciji riječ, svaki igrač mora ostaviti ego po strani"
“Ja sam odgajan da volim svoje. Obožavam i Zagreb i Hrvatsku i jako sam za njih vezan. Kad iz aviona vidim Sljeme i Zagreb, odmah mi je lakše. Posao mi je omogućio da vidim cijeli svijet. To je prekrasno, ali ja uvijek nakon tri dana želim doma. Kad se vraćam s mora i na Lučkom vidim tablu ‘Zagreb’, odmah mi je lakše”, rekao je prije par godina.
Kod Čačića je bio manje više standardan, a Dalić ga je već protiv Ukrajine preselio na klupu. Pivarić s tim nije imao problema.
“Izbornik i ja smo lijepo razgovarali. Rekao mi je da će umjesto mene staviti Vrsaljka jer ne želi da mu bekovi idu previsoko, kao ja. Nema me to što pogoditi… Pa to je reprezentacija Hrvatske! Kad je o njoj riječ, onda svaki igrač mora svoj ego ostaviti po strani i poštovati izbornikovu ideju. Ako mu moj profil odgovara, ja sam tu. Ako mu ne odgovara, onda nisam. Nema tu neke prevelike filozofije”, rekao je Pivarić.
Njemu sigurno neće smetati ako do kraja SP-a bude sjedio na klupi. Neće mu smetati ni kritike jer s njima ionako živi cijelu karijeru. Ali dođe li prilika, budite sigurni da će ponovno istupiti i reći:
“Šefe, ja ću!”