Foto: EPA
BIVŠI hrvatski nogometni reprezentativac i izbornik Igor Štimac (50) progovorio je o nizu aktualnih tema. Dotaknuo se izborničkog mandata, kandidature za predsjedničku fotelju Hrvatskog nogometnog saveza, kao i Zdravka Mamića te Dinama i Hajduka.
"Posljednjih mjeseci radio sam na mnogo privatnih projekata koji nemaju veze s nogometom i strpljiv sam. Kao što sam bio i kao igrač jer sam tek u 27. godini dobio prvi pravi ugovor. Valjda tako ide i s trenerskom karijerom. Nogometno, nedostaje mi odskok prema Zapadu. Financije mi nikad nisu bile prioritet. Ne zato što mi ne nedostaje novca, nego financije nisu dobra vodilja. Prije svega, važni su ljudi i okruženje u kojem se radi", konstatirao je u emisiji Sport Nedjeljom Igor Štimac, bivši trener Zagreba, Zadra i Hajduka te iranskog Sepahana i katarske Al-Shahaniye koju je napustio krajem svibnja protekle godine.
Prisjetio se obnašanja izborničke funkcije u hrvatskoj reprezentaciji od srpnja 2012. do listopada 2013. godine.
"Odlučio sam polako ići s trenerskom karijerom u trenutku kada sam izbornički mandat stavio na raspolaganje nakon poraza protiv Škotske. Nije mi žao. Ispao sam moralan, čestit, častan, što mnogi drugi nisu. Ostat ću upisan kao jedini koji je eliminirao Srbiju. Svoj sam zadatak ispunio u deset utakmica i s ponosom mogu doći svugdje. Drugi ne mogu", kazao je pa iznio svoju verziju priče vezanu za predsjedničku kandidaturu za Hrvatski nogometni savez kada je za čelnika ponovno bio izabran Vlatko Marković.
"Nemam se kome pravdati. Zajedno smo moji ljudi i ja bili na projektu, ali zaustavila ga je korumpirana država i korumpirani pojedinci. Dobili smo tu bitku legitimno jer smo natjerali protivnika da nas bezočno pokrade za jedan glas, glas koji nije bio legitiman. A nitko mi ne može zamjeriti što odlučujem o svojem životu. Ostao sam čestit i častan. I volio bih naglasiti da nismo kasnije dobili upravni spor. Samo smo dobili potvrdu da Jurjević može biti stranka u postupku, ali presuda deset godina kasnije ne bi ništa promijenila. Zašto bih se onda iscrpljivao i davao lažne nade?"
Pričao je i o sebi.
"Igor Štimac je samo svoj. Nikada nije ovisio o nekome drugome. Sve je u životu napravio svojim radom. Vlastitom je glavom donosio odluke iza kojih stoji imenom i prezimenom."
Dakako, i o Hajduku.
"Igor Štimac je napravio u Splitu i Hajduku ono što je htio. Kada budem želio tamo doći, to ću i napraviti i nema nikoga tko bi me zaustavio. Nema nikoga kome sam okrenuo glavu ili kome nisam pružio ruku", rekao je i nastavio u poduljem monologu:
"Ivan Kos je u pravu kada kaže da se ništa nije promijenilo nabolje, ali treba početi od sebe jer je tako i u Hajduku. Klub samo priča o ambiciji, nema financijskih problema, a proda dva najbolja igrača. Samim time se odrekao da trener uspije u tome poslu. Hajduk se bavi kozmetikom, da uljepša financijsku bilancu. Konstantno nalazi alibi u Hrvatskom nogometnom savezu, Zdravku Mamiću, u odnosima unutar hrvatskog nogometa. Hajduk je također kreator tih odnosa."
Torcidu, naravno, nije izostavio.
"Ne sluša se Torcida nego udruga Naš Hajduk. Ona orkestrirano upravlja, a to su dva svijeta. Jedina im je poveznica Hajduk. Ali su različite ideologije i Torcida je sve više svjesna da postoji obmana svega onoga što je obećavao vodeći kadar Našeg Hajduka. I da je sve samo produljenje agonije. Realnost je da se troši 13 milijuna eura za treće mjesto. Dosta, nema trofeja! Na što se novac troši? Na plaće, polukvalitetne igrače. Nema novih terena, dvorana, novih uređaja. Nema edukativnih programa. Samo se slikaju s čelnicima drugih klubova, da se medijska slika osvijetli. Međutim, nema trofeja. Nogomet se igra zbog trofeja. Ne vode klub nigdje, projekt traje šest godina. Pomnoži to s eurima. Koliko stranaca je prošlo, koliko su trenera promijenili, igrača izbacili iz omladinskog pogona? Ne vidim ništa pozitivno. I kada kažu da je plan sljedeće sezone doći Dinamu na pet bodova... Moram se prekrstiti. Ne interesira me tko vodi Hajduk. Interesira me da Hajduk pobjeđuje Dinamo i Rijeku, odnosno da se Hajduk okiti titulom."
Pa ni Dinamo, kao ni Zdravka Mamića.
"Dinamo? Što znači neprofitna udruga građana s prihodom od 50 milijuna eura?" upitao se i ustanovio kako bi sa Zdravkom Mamićem mogao "i brdo premjestiti".
"To je istina, ali naši razvoji su potpuno drugačiji. Polazna točka je suprotna. Ciljevi su nam različiti. Je li uspjeh zaraditi 100 do 200 milijuna eura ili stvoriti nešto i to ostaviti pa biti hvaljen? Teško je u ovakvom društvu, u ovakvoj atmosferi linča, za koju smo svi odgovorni, nešto napraviti. Tu je atmosfera progona, pritiska..."
Oštro je osudio stanje u nacionalnom sportu i nogometu.
"Nogomet je najviše zapostavljen i unakažen, nogomet koji je toliko donio veselja našem narodu. Zaslužio je nacionalni stadion. Rukomet nas je isto proslavio, ali on se ne može mjeriti s nogometom, a dobio je dvorane... Nema više školskog programa. Kuda idemo? Društvo nam je u banani. Naprijed idu samo poltroni spremni saginjati glavu."
Opleo je i po Blažu Sliškoviću. Mostarac je svojevremeno sudski tužio Hajduk jer je osam kola prije konca hrvatskog prvenstva dobio otkaz kako bi, kako je kazao, Igor Štimac bio zaslužan za prvenstvenu titulu 2005. godine.
"Blaž Slišković nije smijenjen u Hajduku ni zbog Štimca ni Grgića. Smijenili su ga igrači koje je trenirao! Treba se preispitati zašto je tako. Blaž je najgori za samoga sebe, a najviše za one koji ovise o njemu i njegovom radu. Mi smo samo bili odgovorni i shvatili da ne može ostati na klupi jer ne bismo postali prvaci. Bilo je osam kola do kraja plus kup. Imao je Kranjčara, Leku, Vejića, Neretljaka... Igrači su došli u naš ured i tražili da se Sliškovića smijeni! Kada šest takvih igrača dođe, onda ste u problemu. Ne mogu precizno reći koji su točno igrači došli, ali mogu reći da je Slišković ignorirao svoje obveze. Nije dolazio na trening. Davao je važnost listiću na kladionici, a ne svojem poslu. Pa on je sada i sa Zrinjskim prvi, a klub već dva mjeseca traži novog trenera. Volim ga i ja, ali nemojmo paušalno ocjenjivati stvari", u dahu je rekao Igor Štimac i intervju kompletirao komentarom na Joška Jeličića i njegove već poznate televizijske osvrte i analize.
"Osobno sam ga preporučio televiziji. Nas veže više od znanja. Prijatelji smo. Vjenčani sam mu kum. Jedan sam od rijetkih koji zna istinu o napuštanju Hajduka za Dinamo. Nije bio kriv i zato sam ga branio. Može biti ponosan na svoje postupke i ono što je napravio. Što se tiče komentiranja, komentira vrlo dobro. Možda da u manjoj mjeri ima cinizma, ali ima svoj osebujni stil."