BROJNI nogometni klubovi nalaze se u kontinuiranom stanju između uspjeha i neuspjeha, agonije i ekstaze, ispadanja i plasmana u viši rang natjecanja. Ali što se događa s navijačima samozvanih velikih klubova kad se prvi put u životu suoče s ispadanjem iz lige? Nogomet je prepun priča o uspavanim velikanima koji mjesečare i padaju niz liticu u dubinu domaće natjecateljske piramide, piše These Football Times, čiji je reporter u listopadu 2019. godine putovao u Hamburg kako bi bivšeg europskog prvaka i njemačkog nogometnog giganta pratio u njegovoj prvoj sezoni izvan Bundeslige.
HSV se ranije u tim provincijama zaustavljao samo na putu do Münchena ili Dortmunda
Ispadanju u Drugu Bundesligu prethodile su godine nazadovanja i spašavanja u posljednji trenutak. Ispadanje je donijelo očaj, ali i nove izazove, a navijači HSV-a morali su putovati u nogometne provincije. Gradovi i mjesta koji su nekada bili usputne stanice na putu do Münchena, Dortmunda i Leverkusena sada su postali čudna gostovanja za posrnulog diva. Godinama se Hamburg ponosio svojim statusom u njemačkom nogometu, jer bio je posljednji osnivač Bundeslige koji nikad nije okusio ispadanje. Klub je čak na Volksparkstadionu postavio sat koji je odbrojavao vrijeme u Bundesligi. Pedeset i četiri godine i 261 dan.
Suparnički navijači, posebno oni gradski i regionalnih rivala St. Paulija i Werdera iz Bremena, bili su oduševljeni kad su se "dinosauri" Bundeslige suočili s vlastitim izumiranjem. Za St. Pauli je to značilo da će derbi u Hamburgu postati prvenstvena utakmica, a njihovo žestoko rivalstvo imat će središnje mjesto sljedeće sezone. Prisutnost HSV-a u Drugoj Bundesligi zasigurno je skrenulo pozornost na to natjecanje, a hamburški derbi ponovno se počeo igrati.
No, klub veličine HSV-a nema navijače samo u Hamburgu, pa čak ni samo u Njemačkoj. HSV ima fanove širom svijeta, kojima nakon ispadanja neće biti tako zabavno pratiti svoj klub. Američki navijač HSV-a Blake ima teškoća u praćenju njemačkog drugoligaškog nogometa u SAD-u: "Televizija prenosi gotovo sve utakmice Bundeslige, ali iz Druge Bundeslige ESPN+ prikazuje samo jednu utakmicu. Srećom, često je to Hamburg, ali ne uvijek".
HSV je očito i dalje primamljiv čak u međunarodnim razmjerima, ali prekomorskim navijačima njegove utakmice više nisu tako dostupne. Lako je ispadanje u niži rang promatrati kao pad u ponor, ali tog listopadskog dana kod navijača nije bilo osjećaja nadmoći ili samosažaljenja dok je HSV slavio protiv Stuttgarta 6:2 u utakmici za prvo mjesto na ljestvici. I dalje se imalo za što igrati, a s nepredviđenom pandemijom na horizontu, HSV je izgubio formu i na kraju ostao bez doigravanja. Drugoligaški život se nastavio.
Navijači Rangersa punili su tribine na gostovanjima
HSV njeguje dugogodišnje prijateljstvo s Glasgow Rangersom još iz 70-ih godina. No, škotski klub također ima iskustvo igranja izvan gornjeg doma. Pad Rangersa bio je drukčiji - ne zbog problema na terenu, već zbog kritične financijske situacije. Nakon osvajanja škotskog Premiershipa, prvi put nakon 10 godina, Rangersova se sreća promijenila. Prije samo osam godina, našao se na novom početku u Trećoj diviziji. Navijač Rangersa Ross Kilvington rezimira osjećaje iz tog razdoblja: "To je sigurno pomoglo povećati posjećenost na niželigaškim stadionima jer su Rangersi dolazili u grad".
Lee Newell, koji piše za Rangersovu stranicu From The Stands, prepričava svoje iskustvo praćenja kluba na novim i udaljenim travnjacima: "Neke su gostujuće utakmice bile brutalne. Elgin, East Stirlingshire. Kako smo, dovraga, završili tamo?". Jasno je da su navijači Rangersa, iako zatečeni odlukom o degradiranju njihova kluba, nastavili pratiti momčad po cijeloj Škotskoj.
Newell tvrdi kako je želja navijača da slijede Rangers nadmašila čak i znatiželju lokalnih fanova: "Domaćih navijača zapravo nikad nije bilo previše. Mi smo punili tribine na gostovanjima. Sjećam se kako sam otišao na Stirling Albion i dobio batine. Tišina. Gledalište je bilo puno navijača Rangersa. U to su vrijeme bili na dnu, a čak ni trener nije bio na klupi. Tog dana se ženio".
I druge sredine upoznale su United i njegove huligane
Kakav je osjećaj navijati za klub kojem u goste dolazi posrnuli velikan? Manchester United je 1973., samo šest godina nakon osvajanja Kupa prvaka, ispao u drugu ligu. Pisac i doživotni navijač Cardiffa Tim Hartley prepričava jedno od svojih prvih iskustava na nogometnom stadionu, opisujući kako su lokalni heroji zaigrali protiv slavnih imena: "Ljudi zaboravljaju koliko je velika stvar bio dolazak Manchester Uniteda. Njih ste mogli vidjeli samo na televiziji, a nikad uživo".
Unitedovi navijači bili su na zlu glasu zbog ponašanja, a sredinom 70-ih smatrali su ih vrhuncem nogometnog huliganizma. "Novine su bile pune priča o nasilništvu i huliganizmu", kaže Hartley. Tisuće Unitedovih fanova doputovale su do skromnog stadiona Ninian Park u Cardiffu. Tribine su pucale po pritiskom. Hartley se prisjeća: "Nije bilo provjera na ulazima i navijači Uniteda bili su prisutni na tribini Grange End, iako su gostujući navijači obično dobivali The Bob Bank".
Hartley je tada bio dječak i prisjeća se kako je srušena ograda koja je razdvajala suprotstavljene navijače. Sporadični sukobi započeli su još prije utakmice i nastavili su se tijekom prvog poluvremena, u kojem je Cardiff nakon pet minuta primio gol. Zaraćene navijačke strane jedva su to primijetile. S obje strane začule su se morbidne parole "München 58" i "Aberfan", aluzije na zrakoplovnu nesreću u kojoj je stradala momčad Manchester Uniteda te klizište rudničkog otpada koje je u obližnjem velškom gradu Aberfanu usmrtilo 116 djece.
Bilo je jasno da su Unitedovi navijači izvukli ono najgore iz mnogih ljudi, a dok je Hartley napuštao poprište sukoba na Sloper Roadu, iza sebe je slušao povike "United are back". I Manchester United se doista vratio i to kao prvak. Nasuprot tome, Cardiff je ispao. Njihova "mala godina u paklu" bila je završena. Ali koje je podrijetlo ovog izraza?
Atletico je titulu u Segundi slavio kao prvoligašku
Gradom Madridom dominiraju dvije nogometne institucije, Real i Atletico. Prvi je skovao frazu Galacticos kako bi se predstavio kao dream team nogometne aristokracije. Potonji su morali prihvatiti ulogu autsajdera. Kad je Atletico 2000. godine i sam završio u španjolskoj drugoj ligi, četiri godine nakon osvajanja dvostruke krune, skovan je marketinški naziv "Mala godina u paklu". Iako je najuspješniji klub u Španjolskoj izvan Clasica, Atleticu razočaranja nisu nepoznanica. Klub je dobio nadimak El Pupas, što znači "Ukleti", nakon poraza u finalu Kupa prvaka od Bayerna 1974. godine. Porazi su bitni koliko i pobjede za povijest i identitet kluba.
Zbog brendiranja "Male godine u paklu" i razumnih cijena ulaznica, broj gledatelja na stadionu Vicentea Calderona u Segundi nadmašio je onaj u La Ligi, uz rekordnu prodaju sezonskih ulaznica. Navijač Atletica Nic kaže: "Dobro su odabrali poruke. Shvatili su da je Atletico puno više od pobjede i poraza".
Iz pakla u raj
Budući da se Atletico nije uspio odmah vratiti u La Ligu, na klupu je došla klupska legenda Luis Aragones, zajedno s Germanom Burgosom, budućim pomoćnikom Diega Simeonea. Ova kombinacija bila je plodna i Atletico se iz drugog pokušaja "izvukao iz pakla", a navijači su pjevali: "Držali smo te za ruku i ti si nas podigao u raj".
Mnogi navijači naslov u Segundi pamte jednako rado kao i osvajanje La Lige 1996. ili 2014. Ta je titula simbolizirala jedinstvo u teškim vremenima i ojačala vezu između kluba i navijača, nešto što je kamen temeljac identiteta Atletica. Nic čak kaže kako je pomalo razočaran što klub nije proslavio naslov u Segundi s više pompe: "Iz kluba nije došlo ništa službeno, ali svejedno smo se svi spustili do Neptuna".
Dolazak na Fuente de Neptuno obred je kojim obožavatelji Atletica slave osvajanje trofeja i normalno je da su razdragani povratkom u prvoligaško društvo u stotinama hodočastili do madridske znamenitosti. Tamo je bio miljenik Atletica, mladi Fernando Torres. Kao navijač kluba od malih nogu, Torres je jasno shvatio što uspjeh znači navijačima.
Ti klubovi svojim navijačima znače sve bez obzira na ligu u kojoj se igra. Iako frustrirajući i bolan, pad u niži rang ne ubija ljubav između kluba i njegovih navijača, a može čak i ojačati tu vezu. Kako vrijeme prolazi, a sjećanje na nastupe u nižoj ligi postaje maglovito, fanovi kojima je dosadila stara rutina često govore o drugoligaškim danima, izazovima, frustracijama, uzbudljivim putovanjima. Mnogi klubovi u međuvremenu su se vratili na staze uspjeha. Jasno je da "mala godina u paklu" ne sprječava navijače da u budućnosti iskuse ekstazu nogometnog raja.