Foto: Miro Gabela/Hajduk.hr
U PRVOJ utakmici trećeg pretkola Europske lige Hajduk je u predgrađu Kopenhagena remizirao bez golova protiv danskog Brondbyja i tako, barem na papiru, napravio korak naprijed prema priželjkivanom plasmanu u play-off ovog natjecanja.
Iako je rezultat pozitivan, šanse za prolazak ostaju 50:50
Međutim, nakon svega viđenog na Brondby Areni, ostaje dojam kako bi Hajduk bio kudikamo bliže prolasku da se uzvrat kojim slučajem igra u vatrenoj poljudskoj atmosferi. No ako Uefa ne progleda kroz prste, bez obzira na gostujući remi, šanse i dalje ostaju podjednake.
Teško je očekivati da će i uzvrat ponuditi nešto više od rastrgane, rovovske partije dvije al pari momčadi obilate ponajviše preskakanjem igre, individualnim greškama i raznoraznim prenemaganjem.
Hajduk prerano i prelako odustao od svoje igre
Zbog toga moram biti iskren i reći da sam puno više očekivao od obiju momčadi. Iako aktivniji, igrači Brondbyja bili su potpuno neučinkoviti, čak i smiješno nemoćni, dok su Hajdukovci s druge strane bili isuviše preplašeni.
Ono što najviše brine je to da su Bijeli već protiv ekipe kalibra Brondbyja, što je ispod razine nogometa kojoj teže (skupine EL-a), odustali od kombinatorike i svih 90 minuta potpuno se oslonili na dalekometna ispucavanja.
Bijeli izgubili bitku u sredini terena: Nedostaje veznjak koji bi ulaskom promijenio ritam
Od toga ne treba bježati, Hajduk je u Kopenhagenu izgubio bitku na sredini terena, a s obzirom na to da se do uzvrata teško što može bitnije promijeniti, postavlja se pitanje kako tu nadasve ključnu bitku dobiti u Splitu.
Zanimljivo je pritom kako se na Poljudu hvale nezapamćenom širinom kadra, dok su istovremeno odlaskom Jeffersona, uz aktualnu trojicu prvotimaca (Radošević, Savvas, Barry), ostali tek na ozlijeđenom Tomi Bašiću i nespremnom Kožulju u sredini terena.
Španjolac i dalje tvrdoglavo spor s izmjenama
Španjolski strateg u ovom trenutku nema na raspolaganju veznjaka koji bi svojim ulaskom mogao promijeniti ritam igre te odnos snaga, a to je pitanje na koje bi sportski direktor Mario Branco morao što prije odgovoriti.
I Carrillo je dužan jedan iskreni odgovor. Zašto konstantno oteže s izmjenama i to u situaciji kad je svakom gledatelju jasno da tijek igre zahtijeva promjene? Pogotovo se to odnosi na Ohandzu koji je za kontranapade nedvojbeno puno bolja opcija od Futacsa.
Carrillov pečat ne vidi se toliko u organizaciji igre, koliko u zavidnoj koncentraciji prvotimaca
Naravno, postoji i nekoliko stvari u kojima se zaista vidi onaj pomak Bijelih o kojim smo govorili. Možda ne toliko u organizaciji igre, koliko u koncentraciji igrača. Složit ćete se u tome da su ovakve i slične utakmice Hajdukovci u prošlosti uredno gubili.
Ovaj put su izdržali do kraja, a u usijanoj atmosferi gostujućeg travnjaka to nije bio nimalo lagan zadatak, posebice što je riječ o doprvaku Danske koji unatoč brojnim manjkavostima ima određenu kvalitetu.
Defenzivna partija na tragu one sa slavnog Riazoru
Uz sitne propuste, Splićani su defenzivno odigrali zaista odličnu utakmicu, dvoboj koji je uvelike podsjetio na onaj sa slavnog Riazora, kad je 2008. hrabri Hajduk izvukao 0:0 protiv velikog Deportiva.
Nižić i Borja Lopez iz susreta u susret postaju sve bolji stoperski tandem. Bio je zaista užitak gledati njihovu dominaciju u skoku i duelu, a kad se njima još pridodaju i sjajni nastupi bekova, onda je jasno zašto Danci nisu mogli ozbiljnije zaprijetiti Stipici.
Dan kad je Hajduk dobio lijevog beka: Memmola zablistao u Danskoj!
Puno puta isticao sam Memmollu kao najslabiju kariku Hajduka, međutim u Danskoj Albanac je bio sjajan, jedan od najboljih, ako ne i najbolji igrač Carrillove momčadi. Koncentriran, neprelazan i bez jedne jedine greške.
Kako to često u životu biva, nekad je dovoljna samo jedna utakmica pa čak i jedan trenutak da se čovjeku nešto posloži u glavi. Možda je Kopenhagen bilo mjesto na kojem će Hajduk nakon desetljeća potrage napokon dobiti kvalitetnog lijevog beka.
Tradicija ulijeva vjeru: Bijeli nikad nisu ispali od skandinavskih klubova
Na koncu, ako u izostanku drugih aduta navijači Hajduka nečim trebaju hraniti svoj optimizam sljedećih sedam dana, neka to bude tradicijom. Bijeli su se u svojoj povijesti devet puta susretali sa skandinavskim predstavnicima i svaki put su prošli dalje.
Od 19 utakmica u svim natjecanjima upisali su čak 14 pobjeda, dva remija i svega tri poraza, uz upravo fantastičnu gol razliku 41:10. Balkanci su za motorične sjevernjačke osice oduvijek bili kraljevi tehnike i to treba doći do izražaja na Poljudu...