Foto: Guliver Image/Getty Images, Grafika: Index
UGLEDNA Gazzetta dello Sport povodom 25. godišnjice utakmice Austrija - Jugoslavija (0:2) u Beču, u kvalifikacijama za Euro 1992, koja je po Talijanima bila zadnja utakmica u ratu raspadnute Jugoslavije, sastavila je momčad od aktualnih igrača reprezentacija nastalih od Vardara do Triglava.
Talijani su se poigrali povijesne simulacije; što bi bilo da se Jugoslavija nije raspala, odnosno kako bi danas izgledala momčad u kojoj bi igrali nogometaši svih "naroda i narodnosti" nekadašnje zajedničke države na ovim prostorima. Gazzeta je u momčad uvrstila čak četiri Hrvata.
Handanović; Srna, Maksimović, Savić, Kolarov - Modrić, Matić - Rakitić, Pjanić, Perišić - Džeko
Kao datum nogometnog raspada Jugoslavije uzeli su 13. studenog i spomenutu utakmicu kvalifikacija za EP u Beču, ali zanimljivo, tada su za reprezentaciju propadajuće države, iz koje je Slovenija izašla pet mjeseci ranije, dok je Hrvatska svoj izlazak iz nje upravo plaćala stravičnim dankom u krvi i razaranjima u borbi protiv srpske agresije, igrali nogometaši svih jugoslavenskih naroda osim Hrvata.
Boban, Vulić, Šuker, Jarni, Ladić, pa čak i Prosinečki, koji se još tri godine premišljao hoće li igrati za Hrvatsku, zadnju kvalifikacijsku utakmicu za Jugoslaviju odigrali su točno pola godine prije utakmice koju su Talijani uzeli kao onu nakon koje se raspala Jugoslavija: 16. svibnja 1991., kada su u pobjedi Jugoslavije 7:0 protiv Farskih Otoka na stadionu Crvene zvezde u Beogradu, za oproštaj od tog državnog dresa zabili Vulić, Boban, Šuker, kao i Prosinečki.
Protiv Austrije, pola godine kasnije, Hrvata nije bilo, ali zato je svih ostalih Jugoslavena, a ne samo predstavnika naroda koji ostalima nisu dali da odu iz Jugoslavije. Jer osim Srba - Jokanovića, Lukića, Mihajlovića i Crnogoraca - Vujačića, Savićevića, Brnovića, Lekovića i Mijatovića, ili Jugoslaviji najvjernijih Muslimana - Omerovića, Hadžibegića, Baždarevića, te Makedonaca - Pančeva i Najdoskog, bila su tu i dva Slovenca - Milanič i Novak.
Iako je Slovenija, za koju će kasnije njih obojica igrati, izlazak iz Jugoslavije već odavno izborila i kratkim ratom s jugoslavenskom armijom, Milanič i Novak, tada igrači beogradskog Partizana, pola godine kasnije nastupali su za Jugoslaviju. Kao što je njen izbornik, te istovremeno trener Partizana, bio "nekakav Hrvat", kako je sam za sebe govorio Ivica Osim, koji se ionako do kraja osjećao Jugoslavenom.
Reprezentaciji te zemlje, koja je 13. prosinca 1991. pobjedom u Beču potvrdila prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini i odlazak na Euro '92, u proljeće iduće godine tamo će biti zabranjen nastup zbog sankcija Srbiji povodom agresije u BiH, ali do tada to ionako više nije bila reprezentacija niti krnje Jugoslavije, nego samo Srbije i Crne Gore, iako je za nju igrao Mario Stanić, a vodio je Ivica Osim.