Foto: Hina
PRIJEDLOG ovogodišnjeg proračuna, koji je Vlada u četvrtak uputila u Hrvatski sabor vremenski se poklopio s javnim objavljivanjem Programa i proračuna HOO-a za 2016.
Točno deset dana krovnoj kući hrvatskog sporta trebalo je da nakon Skupštine održane prvog ožujka u zagrebačkoj Panorami, na kojoj je usvojen prijedlog Programskog i financijskog izvješća HOO-a za 2015. godinu, na službenim stranicama objavi podatke za plan prihoda za 2016.
Zanimljivo, jer ako usporedimo brojke koje su u javnost poslali Vlada i HOO primijetit ćemo da se one baš i ne podudaraju.
Naime, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ove je godine u proračunu planirano s iznosom od 13,8 milijardi kuna, a za Program javnih potreba u sportu u proračunu je predviđeno nešto više od 122 milijuna kuna (točnije 122.736.383 kune).
U isto vrijeme, na službenim stranicama HOO-a stoji kako ukupni planirani prihodi HOO-a u 2016. godini iznose 157.171.619 kuna.
S obzirom da Vlada s tih 122 milijuna kuna planirani financirati ne samo HOO, već i paraolimpijski sport, gluhonijeme sportaše, sveučilišni i školski sport, logično je za pretpostaviti da će dobar dio državnog novca zaobići Matešinu vladu. Međutim, ako pogledamo brojke zamijetit ćemo da čak i ako cjelokupan iznos koji je Oreškovićev tim predvidio za sport pripadne HOO-u, jednostavnom matematičkom računicom oduzimanja doći ćemo do iznosa od nešto manje od 35 milijuna kuna koje je HOO samo iz sebi znanih razloga predvidio za troškove u tekućoj godini.
Ako i odbijemo prihode iz ostalih izvora, koji ne uključuju novac iz državnog proračuna, a koji prema izračunu HOO-a iznosi 14 milijuna i 733 tisuće kuna, i dalje ostaje visjeti u zraku pitanje kojom se računicom HOO poslužio kako bi došao do iznosa od skoro 143 miljuna kuna, koje bi navodno trebao dobiti od države.
Također, zanimljiva je praznina u Vladinom proračunu za 2016. točno kod dijela gdje se predviđa novac izdvojen za sport. Naime, kako je bivši zamjenik ministra Tomislav Paškvalin razriješen dužnosti, a ministar Šustar još nije dobio desnu ruku za resor sporta, trenutno u MZOS-a nema nitko tko ima ovlasti da tih 122 milijuna kuna nekako raspodjeli.
Ukratko, svjedoci smo još jednoj u nizu lakrdija u režiji HOO-a. Ništa čudno, jer kad zaronimo malo u povijest HOO-a, uvjerit ćemo se da je njihova jedina konstanta upravo nelogičnost, manjkavost i hohštapleraj.
Međutim, kad čovjek sluša njihovu stranu priče, stječe se dojam kako je sve onako, baš kako treba biti.
Skupština HOO-a u zagrebačkoj Panorami sazvana za 29. veljače povodom usvajanja prijedloga Programskog i financijskog izvješća HOO-a za 2015. godinu bila je suhoparna i dosadna, baš onakva kako takve skupštine načelno i jesu.
Dva sata dosade, samohvale i jednoumlja
Zlatko Mateša, Josip Čop i ostali govornici puna su dva sata secirali proteklu 2015. i nizali hvalospjeve sami sebi, jer su u ovako olovnim vremenima uspjeli u ''nemogućem'' - ostvarili su uspjehe u sportskom i financijskom smislu, a kako je rekao Mateša, nema baš puno udruga u Hrvatskoj koje se s tim mogu pohvaliti. S druge strane, članovi HOO-a, koji su u toga dana nazočili Skupštini slagali su se u svemu, bespogovorno su jednoglasno prihvaćali iznesena izvješća i nisu postavljali puno pitanja. Zapravo, nisu postavili niti jedno pitanje.
Hrvatski sport grca u aferama, a krovnu kuću to ne zanima
Recimo, članove HOO-a i predstavnike sportskih saveza nije ni najmanje zanimalo zbog čega se uporno odbija prihvatiti Novi zakon o sportu, kao ni zašto ministar Šustar još nije amenovao novog doministra (čovjeka zaduženog isključivo za sport) nakon smjene Tomislava Paškvalina.
Također, nitko se nije sjetio pitati kako je moguće da na mjestu dopredsjednika hrvatskog nogometa sjedi čovjek kojeg se u više istraga tereti kako je iz GNK Dinamo preko sumnjivih transfera izvukao milijunske iznose.
Hrvatsku sportsku idilu nije mogla pokvariti niti činjenica da Hrvatski košarkaški savez trenutačno nema predsjednika kojeg priznaje obvezujući Zakon o sportu, jer je Sportska inspekcija utvrdila da je Ivan Šuker kao saborski zastupnik u sukobu interesa te kao takav ne može obavljati spomenutu funkciju.
Sport u Hrvatskoj godinama je talac udruženog uhljebskog mentaliteta
Nema smisla niti nabrajati sve afere koje su samo u protekloj godini potresali hrvatski sport, jer izvući sve Sizifov je posao, no ostaje činjenica da je taj isti sport godinama već talac uhljebskog mentaliteta. Egzistencija je iznad svega i zato u Panorami nitko nije ni pokušao talasati i misliti svojom glavom.
Nedjela se ne čine samo činjenjem, već i nečinjenjem, odnosno šutnjom i zatvaranjem očiju
Dok sport živi teško, za neke je ipak platforma za lagodan život. Baš zbog toga bi netko tko je slučajno zalutao u Panoramu, nakon svega (ne)izrečenog vjerojatno pomislio kako hrvatski sport proživljava zlatne dane i teško bi ga bilo uvjeriti da je ovaj godinama uništavan od istih tih koji su ga svojim pokornim klimanjem glavama, šutnjom i ne postavljanjem ''pogrešnih'' pitanja doveli na rub kaosa. Jer, kao što neki nedjela rade činjenjem, drugi im daju ruku nečinjenjem, odnosno prešutnim odobravanjem.
Ista je to stvar, samo su alatke i instrumenti drugačiji.