ČAK 22 sezone trajala je njegova karijera nogometaša, od čega je samo dvije proveo u Sloveniji. Svih ostalih 20 bio je vjeran Prvoj i Drugoj HNL. Tamo je i okončao igračku karijeru, u Lučkom, sa 40 godina i nakon gotovo 500 utakmica, od čega najveći dio za čak devet hrvatskih prvoligaša.
Kruno Rendulić, izvorna legenda i simbol HNL-a
Pet godina po završetku igračke karijere, Krunoslav Rendulić vraća se u ligu čija je izvorna legenda i jedan od simbola. Ne kao igrač, ali to se za ovog vječnog lijevog beka mora naglasiti ozbiljno, a ne kurtoazno, jer s obzirom na njegovu nepoderivost, kladimo se da bi i u 45. imao što reći na svom boku. Ipak, opet je u HNL-u kao trener Istre. "Privukao ga je projekt" baskijske grupacije koja je preuzela klub iz Pule. Istra mu je prvi samostalni trenerski angažman. Prije četiri godine, nakon konačnog kraja igračke karijere, trenersku je započeo kao pomoćnik Dragana Skočića (za kojeg je kao igrač osvojio hrvatski i slovenski Kup) u iranskom Fooladu, nakon čega je asistirao još jednom velikanu HNL-a, Luki Bonačiću u katarskom Al-Arabiju.
Upoznao je sve junake našeg doba: Rata i poraća, pretvorbe i privatizacije, zločince i profitere, krimose i žicare, bundesligaške arene i ispadanje u treću ligu
Priča o Kruni Renduliću je priča o HNL-u, hrvatskom nogometu, ali i Hrvatskoj u zadnja dva i pol desetljeća. Rat, ratne profitere i zločince, "junake pretvorbe", "kontroverzne poduzetnike", štićenike i bliske suradnike vladajućih krimosa, kao i žicare se motaju po periferijama. Vrh i dno, Hajduk i Lučko, Rijeku i Belišće, podizanje pehara i tavorenje u drugoj ligi. Nastup pred 55 tisuća ljudi na svemirskoj AufSchalke Areni i šampionski doček pred još više na splitskoj Rivi, ali i igranje u Stobreču i na Peščenici, te ispadanje u treću ligu. Sve to je prošao mirni i dobri čovjek Kruno. Njegova priča je tim intrigantnija jer nije zvijezda, Modrić ili Mandžukić, jedan od stotina tisuća koji je uspio, nego jedan od nas.
Kakva bi to ekranizacija ili knjiga bila!
Kakva bi to ekranizacija ili knjiga bila! Počinje u sadašnjosti, Rendulićevom rečenicom na predstavljanju kao novog trenera u Istri: "Za Pulu me i vežu lijepe uspomene budući da sam tu bio u vojsci prije nekih 25 godina." Zatim poseže u spomenutu prošlost.
U slavonsko blato i rat prve polovice 90-ih, gdje su na niti 50 kilometara bila tri prvoligaša, od čijih stadiona okruženih ruševinama je na puškomet udaljeno stotine artiljerijskih i raketnih oruđa, dok se s obje strane crte razdvajanja nalaze deseci tisuća ljudi pod oružjem i u maskirnim uniformama.
Kako se kalio Kruno: Na niti 50 kilometara bila su tri prvoligaša, stotine artiljerijskih i raketnih oruđa, tisuće ruševina i deseci tisuća ljudi pod oružjem
Od 12 klubova u prvoj sezoni HNL-a čak pet ih je pola vremena provelo u autobusu, brodovima i trajektima, putujući do gradova i mjesta gdje su bili domaćini. Stadioni slavonskih prvoligaša i svih dalmatinskih, osim Hajdukova, u ratnoj su zoni, u kojoj se svakodnevno gine. Nogometaši su u skloništima ili bježe pod paljbom nakon što bi im granatiranje ili sirena za neku od ratnih opasnosti prekinule trening.
Vinkovčanin se između poluokruženja rodnog grada i treniranja u osječkom poluobruču, "odmarao" služenjem vojnog roka
Cibalia iz Rendulićevih rodnih Vinkovaca je tako, osim u Požegi, jedan meč kao domaćin igrala čak u Čakovcu. Rendulićev NK Osijek je domaćina glumio u Kutjevu, Đakovu i Donjem Miholjcu. Šibenik u Stobreču i Žrnovnici. Zadar u Solinu i Crikvenici, a posebno su se patili Dubrovčani koji su iz opkoljenog grada brodili do Blata na Korčuli, gdje su igrali većinu domaćih utakmica. Krunoslav Rendulić, 19-godišnjak iz poluokruženih Vinkovaca, prije nego što će na slobodni pulski teritorij otići služiti vojsku, igrao je dakle za Osijek iz grada koji je također bio gotovo u obruču srpskih snaga.
U dane kada je Istru vodio legendarni Sergio Scorija, a njeni navijači na stadion na povodcu dovodili regionalni simbol kozu. Kada je Istra na prvu utakmicu prve sezone HNL-a protiv Hajduka plovila 15 sati brodom i čijih dosta igrača doslovno nije imalo ni kopačke, a Hajduk je za meč podijelio 500 karata izbjeglicama s ratnih područja. Kada spominjemo novi Rendulićev klub, on je u Prvu HNL ušao dekretom, a ne na temelju rezultata u zadnjoj godini jugo-liga. Po sportskom kriteriju ispred su bili velikogorički Radnik i Neretva iz Metkovića, ali je Istra postavljena za prvoligaša zbog načela zastupljenosti svih hrvatskih regija.
Prva gaža u Osijeku s današnjim Dinamovim trenerom i Brozovićevim menadžerom, druga s Glavašem i Mamićem
Rendulić je na prvoligašku scenu izašao u sjajnoj momčadi Osijeka. Pod vodstvom brkatog trenera Stjepana Čordaša glavne zvijezde bile su golgeter Robert Špehar, današnji Dinamov trener Nenad Bjelica te aktualni Brozovićev menadžer Miroslav Bičanić.
Nakon dvije sezone u Osijeku, jednako toliko Rendulić provodi u Belišću, gdje je igrao s najomiljenijim strijelcem u povijesti HNL-a, Rudolfom "Rudikom" Vidom. Slijede opet dvije sezone u Osijeku, u vrijeme kada je predsjednik tog kluba Branimir Glavaš, a direktor Zdravko Mamić.
Procvat na Šubićevcu
Rendulić će konačno napustiti Slavoniju 1997. Ali ne i Hrvatsku. Seli se u Šibenik, gdje konačno u 24. godini postaje ne jedan od 16 igrača, nego onaj ključni, nezamjenjivi. Na Šubićevcu je ostao upamćen i kao strijelac. U dvije sezone dao je pet golova. Nije kao Marcelo, ali ima sjajan učinak za lijevog bočnog. Novi skok u karijeri bio je Zagreb, gdje je također nezamjenjiv u momčadi koja će godinu i pol nakon njegovog odlaska postati prvak.
Naslov prvaka s Hajdukom
Ipak, Rendulić vrhunac karijere u HNL-u doživljava u Hajduku, s kojim 2001. osvaja prvi trofej, naslov prvaka u HNL-u. I tamo je Rendulić bio solidan, pouzdan. Navijači Hajduka neće ga uspoređivati s Jarnijem, ali svakako je ispred Jozinovića ili Praženice.
I dok je Hajduk bio i ostao najveći klub za koji je ovaj mirni velikan HNL-a igrao, Rendulić je legenda hrvatskog ligaškog nogometa postao u Kamen Ingradu. Tri sezone (2002. - 2005.), 100 utakmica, sedam golova i kapetanska traka čuda iz sela u Zlatnoj dolini, koje je Vlado Zec pozlatio prije nego što ga je zavio u crno, a on sam završio u zatvoru.
Čudo iz Zlatne doline iz fotelje je vodio Vlado Zec, a na terenu Kruno: Bio je kapetan veličinama prilikom izgovaranja čijih imena će svaki poklonik HNL-a stati u stav mirno
Ali dok je seoski šerif vodio klub, istoimenu firmu, kraj i bio jedan od glavnih senatora u Markovićevom HNS-u, na terenu u Čudu iz Velike, kako su Kamenu tepali novinari, glavni je prvi put u karijeri bio Kruno Rendulić.
Bio je kapetan veličinama prilikom izgovaranja čijih imena će svaki poklonik HNL-a stati u stav mirno: Jošku Popoviću, Zoranu Zekiću, Damiru Vuici, Mariju Galinoviću i istoimenom Čižmeku.
Najveću utakmicu u karijeri odigrat će prije 15 godina za Kamen na gostovanju kod Schalkea na uzvratu prvog kola Kupa UEFA. Na stadionu ŠRC-a Velika završilo je bez golova, a Nenad Gračan do kraja života će se hvaliti da je "uzeo bod" Juppu Heynckesu.
Rendulićeva družina, navikla igrati na hrvatskim pašnjacima, revanš je imala na rasprodanoj svemirskoj AufSchalke Areni pred 55 tisuća gledatelja. Galinović je radio čuda protiv Asamoaha, Agalija i Trojana, ali Kamen je hrabro pao golom desetak minuta prije kraja.
Dva podviga s Rijekom
Debelo s pogrešne strane 30-ih, Rendulić kao prekaljeni lisac HNL-a dolazi u Rijeku, koja je napokon u lovi, pa je i rezultatski na štihu. To nije vrijeme Volpija i njegovog izvršitelja Miškovića, nego ono Sanaderovog pouzdanika Ježića.
Sada već legenda HNL-a, u Rijeci će ostvariti dva podviga: zabiti prvi gol u euro-kupu i osvojiti prvi hrvatski Kup. Gol je postigao za pirovu pobjedu (2:1) nad Litexom iz Loveča u drugom pretkolu Kupa UEFA, nakon što je prvi zgoditak za Rijeku zabio još jedan slavonski kolos HNL-a; Pero Krpan.
Odigrao je finale Kupa s najviše legendi
U proljeće 2006. pamtimo dramu u finalu Kupa. Rendulić je odigrao svih 180 minuta utakmica za trofej protiv Varteksa na utakmicama koje su bile revije legendi, ne samo hrvatske lige: kod Rijeke su bili Davor Vugrinec, Danijel Šarić, Peter Lerant, Fredi Bobić, dok su Varteks na terenu vodili Leon Benko, Enes Novinić, Nikola Šafarić, Mario Lučić, Nikola Pokrivač, a s klupe Zlatko Dalić.
Rijeka je u prvoj utakmici na Kantridi pobijedila 4:0, pa se očekivao lak uzvrat. Međutim, Varteks je pobijedio s velikih, ali nedovoljnih 5:1, pa je Rendulić prvi put u karijeri podigao Rabuzinovo sunce.
Nakon što je u Hrvatskoj, što u dresu što u uniformi, pokrio sve regije i osvojio sve što se moglo, bilo je vrijeme za inozemstvo.
Kao veteran odlazi u Sloveniju i u dvije sezone osvaja dva Kupa
Tamo se otisnuo u veteranskim godinama (34), ali ne daleko, u ljubljanski Interblock. Živahni djedica Kruno će u dvije sezone među popularnim Kockarima osvojiti dva Kupa Slovenije.
Prije devet godina Rendulić se vratio u domovinu. Iako bi bilo najlogičnije da se nakon ovako duge i burne karijere umirovi, to mu nije padalo na pamet, nego je igrao još pet sezona. Za Zagreb, Vinogradara iz Mladine, te čak tri gaže u Lučkom u prvoj i drugoj ligi.
Trijumfalni povratak na Poljud: Pet mjeseci prije 39. rođendana vodi Lučko do pobjede kod Hajduka
Vrhunac završne faze fascinantne karijere Krune Rendulića bio je trijumfalni povratak na Poljud u proljeće 2012. Pet mjeseci prije 39. rođendana tamo je predvodio Lučko u senzacionalnoj prvenstvenoj pobjedi kod Hajduka.