Foto: Arhiva
INDEX ekskluzivno objavljuje iskaz drinovačkog krvnika, arkanovca Bobana Arsića, koji je nedavno u Splitu optužen za ubojstvo supružnika Mate i Marije Bačić, staraca u sedamdesetim godinama života. Tijekom akcije čišćenja terena na Miljevačkom platou 12. siječnja 1992. godine u kuću im je ubacio bombu i izrešetao ih iz automata.
Srbi krvnika odmah uhapsili, a Hrvati ga pustili da pobjegne u Azerbejdžan
Arsića su njegovi nedugo nakon ubojstva uhapsili i strpali u pritvor u kojem je proveo šest mjeseci. U Banja Luci ga je 31. siječnja ispitao istražni sudac potpukovnik Branko Butolen. Arsića je brano kninski odvjetnik Aleksandar Bjelanović, premda je na početku svog iskaza kazao da mu branitelj zapravo ne treba. Očito je pun samopouzdanja vjerovao da mu se ništa neće loše dogoditi.
Ipak, Srbi su stvar shvatili krajnje ozbiljno. Puno ozbiljnije nego hrvatska strana, kako će se kasnije pokazati. Okružno javno tužilaštvo u Kninu podignulo je protiv Arsića optužnicu za ubojstvo Bačića u travnju 1995. godine i po tada važećem Kaznenom zakonu Srbije još uvijek ga se moglo kazniti smrtnom kaznom ili sa 40 godina zatvora.
Suđenje za ubojstvo staraca u Drinovcima trebalo započeti dan prije Oluje!
Kninski sud vrlo je ekspeditivno zakazao suđenje, i to za 3. kolovoza 1995. godine. Dan prije Oluje! Tko zna, da nije bilo oslobodilačke akcije HV-a, možda bi Arsić na koncu bio i osuđen za ubojstvo, što do dana današnjeg nije slučaj.
Srbi su se u procesuiranju drinovačkog krvnika pokazali značajno ekspeditivniji od hrvatske strane. Brojke su zaista poražavajuće.
Od zločina je prošlo više od 20 godina, a Državno odvjetništvo uspjelo je tek nedavno dignuti optužnicu. MUP je osam godina otezao sa raspisivanjem međunarodne tjeralice protiv Arsića, koji je nakon višegodišnjeg skrivanja u BiH nedavno pobjegao u Azerbejdžan. Bijeg je začudno koincidirao s raspisivanjem tjeralice i dizanjem optužnice. Kao da je Arsić doznao što mu se sprema. Postoji sumnja da Arsić, kao i mnogi arkanovci, raspolaže hrvatskim dokumentima. Je li ga netko upozorio? To bi tek bilo prestrašno!
Karamarko se 2011. u Borovo Selu ljutio, a MUP nije raspisao tjeralicu?!
Zašto se trebalo čekati osam godina za tjeralicu i na taj način omogućiti siguran bijeg okrivljenika u daleke krajeve, nije najjasnije. U MUP-u kažu da su trebali prvo ispitati može li se što napraviti bez tjeralice. Eto, malo im je duže trebalo.
Tjeralicu je još 2004. godine zatražio šibenski, a 2010. godine splitski sud.
Iskaz Bobana Arsića dan istražnom sucu u Banja Luci otkriva još jedan šokantan detalj. Arsić je, naime, priznao da je bio među prvima u napadu na Borovo Selo. Što je s tim? U nedavno dignutoj optužnici za zločin u Borovom Selu ga nema. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko prije godinu i pol dana bio je na obljetnici masakra u Borovom Selu i tada je govorio kako su krivci nekažnjeni i kako se moraju pronaći. Tada je bio ministar policije, a vidimo kako je baš u njegovom resoru kilavo išlo s takvim pukim tehničkim detaljem kao što je tjeralica za Arsića.
Nesposoban za JNA, sposoban za Arkanovu gardu
Nevjerojatna je zapravo nonšalancija s kojom se hrvatske vlasti odnose prema arkanovcu iz Zaječara koji je u Dobrovoljačku gardu stupio nakon što je Popravnom domu u Kruševcu odslužio kaznu od dvije godine i tri mjeseca zatvora zbog krađe u Smederevu. Premda je potjeran sa služenja vojnog roka u JNA nakon samo 13 dana, Arsić se izbijanjem sukoba u Hrvatskoj odjedanput osjetio sposobnim za ratne podvige.
Prvo je, dakle, sredinom 1991. godine haračio po Slavoniji, a potom se prebacio na masakriranje starčadi u Dalmaciju.
Šokantna je spoznaja se za optužnicu moralo toliko čekati. Srbima je za njihovu trebalo tri godine i dva mjeseca, našem Državnom odvjetništvu čak 14 godina. Od 1997. godine raspolažu svim relevantnim saznanjima pa i zapisnikom sa ispitivanja u Banja Luci koji objavljujemo. Do vrijedne dokumentacije došlo se, inače, prilikom oslobađanja Knina zahvaljujući vrijednim operativcima koji su znali prepoznati kvalitetan materijal.
Krenuo privesti ovcu, ubio starce
Arsić je, dakle, negirao ubojstvo u Drinovcima te se pozvao na samoobranu. Kako je sucu pojasnio, s kolegom Nešom u Bačiće je po naređenju krenuo privesti - ovcu. Za dva dana Srbi su, naime, slavili svoju Novu godinu te im je trebalo meso za ražanj. Situacija se zakomplicirala kada je Arsić, po vlastitom priznanju, u kući Bačića kroz prozor ugledao "peraje" kumulativne mine.
"Video sam da na krevetu sedi jedna žena i da se na krevetu nazire deo kumulativne mine. Kod mine su se videle peraje. Starca sam pitao odakle mu to, a on je rekao da ne zna. Kako ne znaš, to je tvoja kuća, rekao sam mu. Zaprijetio sam da ću zapaliti kuću, ali to sam rekao više da ga zaplašim. Pukovnik Lisica zabranio je bilo kakvo paljenje po selima. Kada sam se okrenuo, vidio sam da starac u ruci ima pištolj. Ispalio sam metak u njega, žena je izletela kroz vrata, ja sam ispalio još jedan metak. U štabu sam predao pištolj koji sam zaplenio od starca, možete pozvati štab u Beogradu i pitati komandira Čiču", kazao je u svojoj obrani Arsić.
Tvrdi da bombu nije bacio u kuću Bačića već u šaht za otpadne vode u kojem su bile nekakve vreće.
Naučio što je kumulativna mina dok je napadao Borovo Selo
Suca je zanimalo je li čuo repetiranje pištolja, Arsić tvrdi da nije. Suca je pokušao uvjeriti da je sigurno vidio dio kumulativne mine na krevetu.
"Gospodine. Ja sam bio među prvima u napadu na Borovo Selo i ako ja nisam naučio šta je to kumulativna mina, onda ne znam tko je to mogao naučiti", priznao je Arsić i nešto što bi moglo biti zanimljivo hrvatskom pravosuđu... Ako ikada dođe na red.