OFENZIVA sirijske vojske i njenih ruskih i iranskih saveznika u Idlibu, koja traje već tjednima unatoč navodnom primirju, eskalirala je napadom na položaj turske vojske u toj pokrajini pod kontrolom pobunjenika.
Podsjetimo, 5 turskih vojnika i troje vojnih kooperanata ubijeni su, prema izjavi turskog ministarstva obrane, u artiljerijskom napadu sirijske vojske u nedjelju. Turska je žestoko uzvratila. U artiljerijskom i zračnom protunapadu, prema prvoj izjavi turskog ministarstva obrane, "neutralizirano" je 35, a prema drugoj čak 76 sirijskih vojnika u napadima na 54 mete u Idlibu i obližnjoj Latakiji i Hami. S druge strane, Sirijska državna novinska agencija SANA tvrdi da nijedan sirijski vojnik nije stradao.
Vjerojatno je najtočniji broj onaj između koji je objavio Sirijski opservatorij za ljudska prava - 13 ubijenih sirijskih vojnika.
Iako Rusija tvrdi da su sirijske snage greškom granatirale turske jer Rusija nije dobila turske koordinate, Turska tvrdi da je obavijestila Rusiju o kretanju svojih snaga, kao što uvijek radi.
Mirovni sporazum odavno propao
Ubijeni turski vojnici poslani su u Siriju u vojnom konvoju koji je trebao uspostaviti još jednu vojnu promatračnicu u Idlibu i tako natjerati sirijsku vojsku da zaustavi napredovanje. Turska vojska već ima 12 promatračnica u Idlibu u sklopu sada propalog sporazuma 2018. o deeskalaciji sukoba u Siriji između Turske, Rusije i Irana.
Damask i Moskva opravdavaju svoje brutalno kršenje sporazuma o primirju činjenicom da je ekstremistička skupina Hajat Tahrir al-Šam, nekadašnja podružnica Al Qaide u Siriji koja se u međuvremenu nekoliko puta rebrendirala i udruživala s drugim skupinama, preuzela kontrolu nad većinom Idliba. Još jedno iluzorno primirje sklopljeno je 12. siječnja, no Asadove snage otad su samo intenzivirale svoje napade.
Samo u posljednja tri dana siječnja Idlib je pogođen s 200 zračnih napada, prema podacima koje je objavio SAD. Službeni broj ubijenih civila u posljednja dva mjeseca je 290, prema UN-u, no pravi bi broj mogao biti daleko viši, javlja BBC.
No glavna meta sirijskog i ruskog bombardiranja upravo su civili, a ne džihadisti, upozoravaju humanitarci i aktivisti na terenu. Deseci improviziranih bolnica, škola i drugih vitalnih objekata uništeni su u ovoj pokrajini.
Iako je Turska, zajedno s dijelom sirijskih pobunjenika koje obučava, naoružava i kontrolira, već povela tri vojne akcije u Siriji, one su bile usmjerene protiv pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga i protiv Islamske države, ne i protiv režima Bašara al-Asada.
500 tisuća Sirijaca bježi prema Turskoj, tamo je već 3,5 milijuna izbjeglica
No sada kada sirijska vojska nadire u Idlib i prijeti zauzimanjem posljednjeg pobunjeničkog teritorija, Turska, u kojoj već živi više od 3 i pol milijuna sirijskih izbjeglica, očito ne želi dozvoliti takav scenarij. U Idlibu je još više od tri milijuna ljudi.
A sad je više od pola milijuna stanovnika Idliba, od početka posljednje ofenzive do danas, pobjeglo iz svojih domova pred bjesomučnim bombardiranjem sirijske i ruske avijacije i napredovanjem njihovih snaga. Čitavi gradovi i sela su ispražnjeni, uključujući strateški grad Maarat al-Numa koji je zauzet prošlog tjedna.
Od 520 tisuća raseljenih ljudi u Idlibu, čak 80% su žene i djeca, priopćio je David Swanson, glasnogovornik Ureda za humanitarnu koordinaciju Ujedinjenih naroda, OCHA. Stoga bi, kako mnoge humanitarne organizacije upozoravaju, Idlib mogao postati najveća humanitarna katastrofa u osmogodišnjem ratu u kojem su već ubijene stotine tisuća civila, a milijuni raseljeni.
Izbjeglice su u konvojima pohrlile prema turskoj granici koja je, međutim, zatvorena, jer Turska drži da ne može primiti još izbjeglica. Sada borave u javnim zgradama, džamijama i školama ili na otvorenom. Za mnoge od njih ovo je već drugi put da bježe kako bi spasili život jer su u Idlib došli kao izbjeglice iz drugih krajeva zemlje iz kojih je režim istjerao pobunjenike.
"Ako Rusija ne može kontrolirati Asadov režim i spriječiti da nas napada, mi nećemo oklijevati da poduzmemo akcije protiv bilo kakve prijetnje, baš kao što smo učinili danas u Idlibu", zaprijetio je Erdoganov direktor komunikacija Fahretin Altun u ponedjeljak. I Erdogan se pridružio prijetnjama poručivši da će "oni koji iskušavaju odlučnost Turske oko sirijskog Idliba takvim izdajničkim napadima uvidjeti svoje pogreške".
Danas je potvrdio da se nije radilo samo o izjavi u afektu. "Ovo je nova era u Siriji. Ništa ne može ostati isto kad je krv turskih vojnika prolivena", rekao je na skupu svoje stranke. Postavio je sirijskoj vojsci ultimatum da se povuče iz Idliba do kraja mjeseca.
Erdoganove izjave, ali i turski protunapad označavaju dramatični zaokret u politici prema Siriji, koja je posljednjih nekoliko godina bila obilježena pragmatičnim partnerstvom s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Turska nije zaustavila ni pad Alepa 2016. ni drugih gradova pod kontrolom pobunjenika otada, a unatoč vojnoj pomoći i promatračnicama, nije zaustavila ni aktualno nadiranje režima u Idlibu. Umjesto toga, slala je sirijske pobunjenike da ratuju protiv Kurda, a sada čak i u Libiji protiv odmetnutog generala Kalife Haftara koji pokušava zauzeti Tripoli, odnosno čitavu zemlju.
No sada je, čini se, Turska konačno postavila crvenu liniju u Idlibu. Rusija, s druge strane, ničim ne pokazuje da namjerava prekinuti zračnu i svaku drugu podršku Asadu, koji je još davno obećao vratiti "svaki pedalj zemlje" pod svoju kontrolu, ili ga natjerati da prekine ofenzivu. Ova dva nepomirljiva stava recept su za dramatičnu eskalaciju rata u Siriji - osim, naravno, ako jedna strana u međuvremenu popusti.