"Vaše ime je sinonim za najbolje što je dao Haški sud. Uvijek ste bili u stanju suočiti se s izazovima najsloženijih slučajeva i osigurati da prevlada pravda", kazala je u svom govoru glavna haška tužiteljica Carla Del Ponte.
Istaknula je ulogu suca Maya koji je kao predsjednik Odbora za postupak i dokaze ICTY-a proveo opsežne reforme.
Howard Morrison je, u ime udruženja odvjetnika angažiranih pred ICTY-em, naglasio "izuzetan utjecaj suca Maya na razvoj sudske prakse", opisavši ga kao izuzetno inteligentnog i pravičnog suca.
Tužitelj Geoffrey Nice je, govoreći ispred Odvjetničke komore Engleske, čiji je May član 22 godine, kazao kako May u domovini uživa "izuzetno poštovanje vrhunskih pravnika".
"To pokazuje da lojalnost i poštovanje idu onome koga uz vrhunske profesionalne vještine krase velikodušnost i skromnost kao najveće ljudske vrline, kao što je to kod suca Maya", kazao je Nice.
Svi govornici poželjeli su Mayu uspješnu borbu protiv bolesti, a Del Ponte mu je kazala "bit ćete u našim molitama i našim srcima".
Sudac May, koji se u sudnici pojavio znatno prorijeđene kose i oslanjajući se na štap, zahvalio je kolegama na "ljubaznim riječima i ukazanoj časti" naglasivši kako odlazi "ponosan na prošlost ICTY-a i uvjeren u njegovu budućnost".
Richard May (65) jedan je od najuglednijih sudaca ICTY-a u kojem je radio od 1998. godine, a posljednje dvije godine predsjedavao je raspravnim vijećem na suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću. Krajem veljače je zbog teške bolesti podnio ostavku koja stupa na snagu 31. svibnja.
U britanskom pravosuđu slovi kao vodeći stručnjak za dokazni postupak u kaznenim procesima. Rođen je u Londonu 1939., a diplomirao na Cambridgeu 1964. U svojoj bogatoj pravničkoj karijeri radio je kao odvjetnik, potom 12 godina kao tužitelj, a od 1985. kao sudac općinskog i potom okružnog suda u regiji Midlands.
Opća skupština UN-a 1997. bira ga za stalnog suca ICTY-a, a 2001. potvrđen mu je drugi četvorogodišnji mandat.
Dodijeljeni su mu najzahtjevniji predmeti ICTY-a, uključujući postupke protiv Miloševića, Biljane Plavšić i Darija Kordića.
Uz pravosuđe May se okušao i u politici. Godine 1979. bio je laburistički protukandidat Margaret Thatcher u sjevernom Londonu, kada je Thatcher postala premijerkom, a u gradskom vijeću londonske četvrti Westminster bio je vođa laburističke oporbe 1974-79.
Objavio je niz stručnih knjiga o dokaznom postupku u kaznenim predmetima, uključujući "Načela i praksa forenzičke psihijatrije" 1990.; "Praksa, postupak i dokazi" 2002.; "Međunarodno kazneno dokazivanje" 2002. i "Kazneno dokazivanje" 2004.