BRITANSKA tinejdžerica, koja boluje od dijabetesa tipa 1, kaže da je nova pumpa s nekim funkcijama gušterače promijenila njen život. Vjeruje se da je Laura Dunion prva pacijentica britanskog Nacionalnog zdravstvenog sustava koja izvan kliničkih ispitivanja koristi samoregulirajući sustav za doziranje inzulina, Medtronic MiniMed 670G. Nakon što je uređaj dobila u Dječjoj bolnici u Leedsu, 17-godišnjakinja, kojoj je dijabetes dijagnosticiran kad joj je bilo osam i morala je ubrizgavati inzulin nekoliko puta dnevno, došla je do stanja da može zaboraviti na svoju bolest i posvetiti se svakodnevnom životu, piše britanski list County Press.
Studentica iz Oultona nedaleko od Leedsa kaže kako senzor na njenoj koži koristi bluetooth vezu kako bi ustanovio treba li njenom organizmu doza inzulina te ga preko cijevi na trbuhu ubrizgava u tijelo. Ovaj inovativni sustav prilagođava se tijelu korisnika i automatski dozira inzulin kako bi razina glukoze uvijek bila stabilna, bez naglih promjena.
Pet mjeseci nakon što joj je ugrađena pumpa, Laura kaže kako joj je tehnologija vratila samopouzdanje da se posveti volontiranju, odlazi na skijanje te počne učiti voziti.
”Htjela sam tu pumpu čim sam čula kako funkcionira. Trebalo mi je vremena da se naviknem, jer ipak se radilo o koraku unazad. Moraš dopustiti uređaju da radi svoj posao, odnosno ne smiješ raditi ono što si oduvijek navikao raditi. Prije sam morala vaditi krv i sama određivati dozu inzulina, a sad ostavljam uređaju da radi sam i ne miješam se u njegov posao”, objasnila je Laura.
Studentica skrbi o djeci na New Collegeu u Pontefractu, imala je stariji model pumpe koji nije mogao korigirati povišene razine šećera u krvi, kad se prošlog srpnja zajedno s još devetero mladih ljudi popela na Mont Blanc. ”To mi je zaista otvorilo oči, jer sam shvatila da nisam sama, što god da radim”, rekla je Laura.
Raspravljajući o poteškoćama vezanim za njeno stanje i načinima na koje ih je nova pumpa pomogla riješiti, Laura kaže: ”Dijabetes me nikad nije spriječio da radim bilo što, ali kad bi se razina šećera u mojoj krvi poremetila, morala sam prestati s aktivnostima i posvetiti se tome. Sad se mogu posvetiti bilo čemu, jer znam da me moja krv u tome neće spriječiti”.
Laura će se u rujnu odseliti od kuće. Ponuđeno joj je mjesto na studiju rada s mladima i razvoja zajednice na Leeds Beckett Universityju. Njena majka Lynn Dunion vjeruje da će pumpa funkcionirati kao ”sigurnosna mreža” te da je njoj samoj pomogla da se osjeća sigurnije tijekom odlaska njene kćeri na studij.
Ova 46-godišnjakinja kaže da je bila traumatizirana time što je svojoj kćeri, dok je bila mlađa, stalno morala davati injekcije inzulina te što se ponekad morala buditi svaka dva sata tijekom noći kako bi joj kontrolirala razinu šećera u krvi.
”Laura se kao devetogodišnjakinja samostalno igrala na ulici sa svojim prijateljima, a kasnije smo došli do toga da ju nisam mogla ostaviti samu u sobu zbog straha da će kolabirati zbog niske razine šećera u krvi. Nakon devet godina, mogu mirno spavati po noći bez zabrinutosti za Laurinu dijagnozu”.
Dr. Fiona Campbell, savjetnica za dječji dijabetes u Dječjoj bolnici u Leedsi, kaže da je Laura bila ”iznimno kooperativna” tijekom testiranja prethodnih tehnologija, te da je zbog toga bila prava osoba za sljedeći korak i isprobavanje pumpe. Dodala je kako pumpu danas koriste i drugi pacijenti te da će se koristiti i dalje ”kad bude klinički opravdano”.