Prema islamskoj tradiciji, čim se ustanovi smrt, nazočne osobe govore pohvalne govore o pokojniku kako bi dobili blagost arhanđela Gabrijela tijekom prvog ispitivanja pokojnika koje se odnosi na njegovu vjeru i njegova djela.
Drugo ispitivanja pokojnika događa se čim je tijelo položeno u zemlju i mora biti vrlo brzo: riječ je o "ispitivanju groba", koje je detaljno opisano u muslimanskoj tradiciji kada pokojnik mora odgovarati na pitanja dvaju anđela, Munkira i Nakira. Vrag (Iblis) pokušava zatim pokojnika dovesti u iskušenje, a ako dobar vjernik tome odoli, ići će u raj. Onaj koji ne može odgovoriti na sva pitanja ići će u pakao.
Pogrebni običaji u islamu su vrlo jednostavni. Tijelo, s glavom usmjerenom prema Meki, pažljivo je oprano, osušeno i zamotano u pokrov od bijelog pamuka.
Islam se protivi kremiranju pa čak i korištenju lijesa.
Kada se tijelo položi u zemlju izgovara se "molitva za odsutnog", a tu molitvu ne mora izgovoriti imam.
Grob je obično uži i kraći od zapadnjačkih grobova.
Obično su samo muškarci nazočni na pogrebu, a žene i djeca se udaljuju, ili čak ni ne ulaze na groblje.
Tijekom tri dana nakon pogreba, obitelj pokojnika prima izraze sućuti i posvećuje se molitvi.