LUCIANO PAVAROTTI talijanski je tenor i jedan od najpoznatijih vokala u suvremenoj klasičnoj glazbi. Pripisuju mu se zasluge za približavanje klasične, prvenstveno operne glazbe "običnom puku", a poznat je i po svom humanitarnom radu u sklopu brojnih akcija Ujedinjenih naroda.
Pavarotti je rođen 12. listopada 1935. godine u Modeni. Iako nikad nije previše pričao o svom djetinjstvu, poznato je da je odrastao u mnogočlanoj siromašnoj obitelji, a glazbeni talent je naslijedio od oca Fernanda, koji je bio pekar i pjevačkim polsom nije se htio baviti zbog problema sa živcima. Već kao dijete, Pavarotti je slušao ploče tadašnjih opernih velikana - Beniamina Giglija, Giovannija Martinellija, Enrica Carusa i drugih, koji su uvelike utjecali na njegov glazbeni rad.
Glazba jača od nogometa i pedagogije
Nakon što je diplomirao u Scholi Magistrale, Pavarotti je krenuo ostvarivati karijeru nogometaša, no pod utjecajem majke ostavio se sporta i posvetio pedagoškom radu. Svjestan njegove ljubavi prema glazbi, otac mu je u to vrijeme dao ultimatum: "Probaj uspjeti u glazbi, a ako ti to ne pođe za rukom do tvoje tridesete, pokušaj preživjeti kako znaš i umiješ".
Godine 1954., u dobi od 19 godina, Pavarotti se ozbiljnije počeo baviti glazbom, učeći od Arriga Pole, glasovitog muzičkog pedagoga u Modeni. Tokom studija radio je različite polsove kako bi preživio - bio je prodavač osiguranja, a kasnije i učitelj. Otprilike u to vrijeme upoznao je Aduu Veroni, s kojom se vjenčao 1961. godine, a počeo je raditi i s poznatim učiteljem pjevanja Ettoreom Campogallianijem.
Najduži bis u povijesti
Svoj pjevački debi Pavarotti je ostvario 1961. godine u operi "La Boheme", glumeći Rodolfa. Četiri godine kasnije debitirao je i na američkim pozornicama, te u slavnoj milanskoj Scali. Prvi komercijalni uspjeh ostvario je 1972. godine u Donizzetijevoj operi "La fille du regiment" u Metropolitan Operi u New Yorku, gdje je na bis izlazio čak 17 puta.
Tijekom narednih godina Pavariotti je nastupio na svim značajnim manifestacijama klasične glazbe te je osvojio pozornice i publiku diljem svijeta. Osim činjenice da je tokom cijele svoje karijere bio na tronu u domeni klasične glazbe, njegov je uspjeh izašao iz tih okvira, te je ostvario veliki komercijalni uspjeh i postao poznat među populacijom koja ne prati operu. Tako je njegova izvedba "Nessun Dorme" iz Puccinijeve opere "Turandot" postala službenom himnom Svjetskog nogometnog prvenstva 1990. godine u Italiji. Upravo u to vrijeme počeo je surađivati s Placidom Domingom i Joseom Carrerasom, a naziv Tri tenora, kako su ih tada nazivali talijanski mediji, ostao je uvriježen i do danas.
Prijateljstva s pop zvijezdama
U rodnoj Modeni Pavarotti je redovito održavao koncerte pod nazivom "Pavarotti i prijatelji", a u tom su mu se projektu, zbog humanitarnog karaktera i velike medijske pozornosti, pridružile brojne pop zvijezde današnjice - U2, George Michael, Spice Girls... U sklopu UN-ovih akcija, nastupao je i u zaraćenim područjima - Bosni, Gvatemali, Kosovu i Iraku. Godine 1998. postao je jedini operni pjevač koji je nastupio u popularnom talk showu "Saturday Night Live", a iste je godine dobio nagradu Grammy za životno djelo.
Pavarottijeva neponovljiva boja glasa, kao i jedinstvena umjetnička izvedba, godinama su tema proučavanja glazbenih teoretičara, koji su njegovu vokalnu tehniku u više navrata nazvali "neponovljivom". Za svoj je rad nagrađen s nekoliko desetaka nagrada diljem svijeta, a njegovi albumi već se 20 godina prodaju u zavidnim nakladama. Osim glazbom, omiljen u javnosti i među kolegama postao je zahvaljujući volji, strpljenju i profesionalizmu koji, pričaju njegovi bližnji, nikad nisu odavali kako je riječ o tako velikom umjetniku. S punim ga se zato pravom naziva jednim od najvećih umjetnika 20. i 21. stoljeća, a njegov respektabilni glazbeni rad već je postao dijelom udžbenika i muzičkih enciklopedija.
D.K.