Za razliku od mazgi, koje su neplodne, neke su vrste dobivenih hibridnih kvasaca plodne, pa se od njih mogu dobiti ´potomci´ koji se ´samooplođuju´ bez sudjelovanja drugih stanica kvasca.
Unatoč tome, od hibrida nisu dobiveni otporni potomci ponovnim križanjem s vrstama od kojih su potekli.
Iako postoje različite definicije vrste, Travisano kaže da se jedinke, koje su plodne ako se pare sa svojom vrstom, a neplodne ako se pare s onom kojoj pripadaju njihovi roditelji, svakako mora smatrati novom vrstom. Prema njegovim procjenama, za stvaranje nove vrste kvasca bilo je potrebno oko mjesec dana.
Ključno je pitanje zašto su neki hibridi plodni, a drugi nisu. To je pitanje važno i za evoluciju drugih vrsta, a ne samo kvasaca, ističu Michael Travisano i njegov suradnik Duncan Greig.
Metoda dobivanja hibrida koja je korištena zove se homoploidna hibridna specijacija, pa nova, hibridna vrsta, sadrži istu količinu genetičke tvari kao i vrste od koje je nastala. Takvi hibridi ne postoje kod životinjskih vrsta, a vrlo su rijetki među biljkama.
´Pretpostavljamo da se to događa u prirodi, a ovo je prvi put da smo takav način nastanka hibrida primijetili kod mikroorganizama poput kvasca´, tvrdi Michael Travisano. Ova je metoda posve suprotna poliploidnoj hibridnoj specijaciji, koja je česta među biljkama, a karakterizira je povećanje, za dva ili više puta, genetske tvari roditelja u novoj hibridnoj vrsti.
Sposobnost kvasca da tako brzo stvori novu vrstu može se pripisati njegovoj sposobnosti da se samooplođuje, smatra Travisano koji moguću primjenu otkrića vidi u stvaranju hibridnih vrsta kvasaca za fermentaciju vina i piva koji će moći djelovati na posve novim temperaturama.