Na Ovčari je pronađeno 200 žrtava, što je manje nego što ih je bilo u vukovarskoj bolnici. I to smo rekli sucu, rekla je Marija Anić-Antić iz Zagreba koja traži sina koji je bio u vukovarskoj bolnici.
Katica Majić iz Vukovara koja također traži dvadesetogodišnjeg sina odvedenog iz vukovarske bolnice, rekla je da temeljem suđenja i izjava optuženika pokušavaju složiti mozaik. Navela je kako je jučer jedan od njih u unakrsnom ispitivanju kazao da je bio među šest autobusa, dok su svi prije njega govorili da su išli za jednom prikolicom iz hangara na Ovčari.
"Nadamo se da će na suđenju reći gdje je lokacija na koju su ranjenici iz bolnice i civili dovezeni u tih šest autobusa", navela je Majić izražavajući nadu da će njihovoj kalvariji doći kraj, da će pronaći svoje dijete i dostojno ga pokopati.
Suđenje u Beogradu je proces protiv izravnih egzekutora, međutim organizatori toga nalaze se u Haagu, pa se pitamo i vidjet ćemo na presudama, je li taj proces u Beogradu za olakotnu okolnost haaških optuženika, rekao je predsjednik Udruge Vukovarske majke Ivan Pšenica, koji traži sina.
Podsjetio je da se nekim ljudima s te liste osumnjičenih za zločine na Ovčari, 1999. sudilo u Vukovaru, ali su zbog pomanjkanja dokaza, na žalost, bili oslobođeni. "Možemo izraziti svoje zadovoljstvo da će ipak pravda izaći, ali na žalost, za nas sporo i bilo bi najbolje da je to suđenje na teritoriju Hrvatske", rekao je Pšenica. Očekujemo da će ti optuženici, a možda i još neki koji će se naći na proširenoj optužnici odgovarati za zločine koje su počinili, rekao je. Ispričao je da svi saslušani na suđenju u Beogradu ne negiraju da su bili na Ovčari, ali da govore da su bili do određenog trenutka. Tako su četvorica navela da su automobilom pratila traktor koji je vozio zarobljenike iz hangara s Ovčare na stratište, ali da su upali u blato, nisu bili na mjestu gdje se zločin dogodio, ali su rekli da su čuli rafalne pucnje. Postoje određeni odgovori koje optuženi daju, a koji su, ustvrdio je Pšenica, sigurno unaprijed pripremljeni. No, dodao je, unakrsnim ispitivanjima i s obzirom da predstavnici Hrvatske, SAD-a, Haaga i drugi prate suđenje, "slalomi", neće biti mogući.
Blaženka Đurđek iz Varaždina, koja još ne zna što je s njezinim suprugom policajcem nestalim s područja Borovo-Komerc, rekla je kako je razočarana jer je očekivala kako će na Vojnom sudu dobiti protokole o nestalima iz 1991. Zastrašujućim je ocijenila što se optuženici na suđenju kunu u svoju djecu da nisu krivi i što im se pljeskalo. Također je navela da je prolazeći beogradskim ulicama naišla je na ljude koji su je prepoznali s TV-a i dobacivali - nećemo gledati ove ustašice.
Prema do sada utvrđenim činjenicama, na Ovčari je 20. i 21. studenoga 1991., neposredno nakon okupacije Vukovara od srpskih paravojnih formacija i tadašnje JNA, mučki ubijeno 200 ranjenika prethodno odvedenih iz vukovarske bolnice. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice otkrivene na Ovčari. Do sada su identificirane 192 žrtve tog zločina. Za još 68 ranjenika iz vukovarske bolnice vodi se postupak traženja.
Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je u prosincu 2003. Vijeću za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu optužnicu protiv šest osumnjičenika, a 24. svibnja 2004. optužnica je proširena na još 11 osoba. U obje skupine optuženika postoji i po jedan svjedok suradnik, a budući da se radi o istom kaznenopravnom događaju, proces je objedinjen.
Među 11 novooptuženih osumnjičenika za te zločine imena su i nekih vukovaraca dobro poznatih obiteljima žrtava.
Nastavak suđenja, kada će biti saslušani i drugi optuženici, najavljen je sljedeći tjedan, od 5. do 7. srpnja. Tom suđenju također će nazočiti predstavnici Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
Suđenje će se, prema najavama, ponovno nastaviti na jesen, a osumnjičenici će biti zadržani u pritvoru, rekao je predsjednik Saveza Josip Jugec.
Tijekom trodnevnog boravka u Beogradu predstavnici Saveza obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja posjetili su i beogradski Vojni sud radi saznavanja istine o sudbini 1208 osoba koje se još uvijek smatraju nestalima.