PAMETNI sat kaže da ste loše spavali. Ocjena sna je niska, dubokog sna navodno nije bilo dovoljno, a aplikacija upozorava da danas možda nećete biti u najboljoj formi. Iako ste se do tog trenutka osjećali sasvim dobro, odjednom počinjete razmišljati jeste li zapravo umorni.

Praćenje sna posljednjih je godina postalo dio svakodnevice mnogih ljudi. Pametni satovi i prstenovi mjere koliko smo spavali, procjenjuju pojedine faze sna i na kraju nam često dodjeljuju ocjenu. Uz njih su sve popularniji magnezij, uređaji za bijeli šum i brojne druge metode kojima ljudi pokušavaju postići što bolji san.

Taj trend dobio je i naziv "sleepmaxxing", odnosno pokušaj optimiziranja svakog aspekta spavanja. Problem nastaje kada briga o dobrom snu preraste u opsjednutost brojkama i rezultatima.

Kad pokušaj boljeg spavanja počne raditi protiv nas

Za takvo ponašanje koristi se pojam ortosomnija. Iako nije riječ o službeno priznatoj dijagnozi, liječnici koji se bave poremećajima spavanja kažu da sve češće susreću ljude koji su uvjereni da imaju problem sa spavanjem samo zato što im je to pokazao njihov uređaj.

Dr. Alanna Hare, liječnica koja se bavi medicinom spavanja u londonskoj bolnici Royal Brompton, za BBC kaže da pacijenti na preglede sve češće dolaze s podacima prikupljenima pametnim satovima i drugim uređajima.

"San jednostavno ne reagira dobro na pokušaje da ga se usavrši", upozorava.

Paradoks je u tome što stalno razmišljanje o tome jesmo li dovoljno i kvalitetno spavali može stvoriti dodatnu tjeskobu, a ona nam onda može otežati upravo ono što pokušavamo postići - dobar san.

Koliko zapravo vrijedi "ocjena sna"?

Prvi Fitbit koji je pratio spavanje pojavio se još 2009. godine, a danas tu mogućnost nude brojni pametni satovi i prstenovi. Korisnici ujutro mogu vidjeti koliko su navodno vremena proveli u laganom, dubokom i REM snu, a mnoge aplikacije sve te podatke pretvaraju u jednostavnu brojčanu ocjenu.

No Hare upozorava da "ocjena sna" nije standardna medicinska mjera.

"U znanosti o spavanju ne postoji ništa što se priznaje kao 'ocjena spavanja'. To su jednostavno izmislili proizvođači", rekla je.

Pitanje koliko su takve procjene pouzdane ponovno se našlo u središtu pozornosti nakon tužbe podnesene protiv Oure u San Franciscu. U njoj se tvrdi da prsten ne može precizno utvrditi kvalitetu i pojedine faze sna te da se oslanja na procjene umjetne inteligencije.

Iz Oure su za BBC odgovorili da stoje iza svojih istraživanja i tvrdnji o točnosti te da korisnicima nastoje jasno objasniti što uređaj izravno mjeri, a što samo procjenjuje.

Brojka na ekranu može utjecati na to kako se osjećamo

Zanimljivo je da nas podaci s uređaja mogu uvjeriti da smo umorni čak i kada nisu točni.

To je pokazalo istraživanje Sveučilišta u Oxfordu u kojem su sudionici dobivali nasumične ocjene sna koje nisu imale veze s time kako su zapravo spavali. Sljedećeg dana procjenjivali su svoje raspoloženje, umor i budnost te rješavali zadatke kojima su se provjeravali koncentracija i brzina reakcije.

Oni kojima je rečeno da su loše spavali osjećali su se umornije i procjenjivali su da su mentalno manje oštri - iako je njihova loša "ocjena sna" bila izmišljena.

Slično iskustvo opisala je 32-godišnja Jess Hill iz Londona, koja je nekoliko godina pratila san Garminovim satom. "Počela sam se u potpunosti oslanjati na sat da mi kaže jesam li dobro spavala ili ne", ispričala je za BBC.

Ako bi joj uređaj pokazao loš rezultat, unaprijed bi očekivala težak dan. Ako bi rezultat bio odličan, očekivala je da će biti puna energije čak i kada se zapravo osjećala umorno.

Nakon tri godine shvatila je koliko su takvi podaci ponekad daleko od njezina stvarnog iskustva. Jedne je noći, kaže, bila budna od jedan do pet ujutro, a sat joj je nakon toga poručio da je odlično spavala.

Trebamo li onda uopće pratiti san?

Problem nije nužno u samom praćenju, nego u tome koliko ozbiljno shvaćamo rezultate.

Dr. Neil Stanley, autor knjige "Kako dobro spavati", upozorava da brojke lako stvaraju cilj koji zatim pokušavamo dosegnuti. Umjesto da se probudimo i jednostavno procijenimo kako se osjećamo, počinjemo analizirati rezultate i brinuti jesmo li ostvarili dovoljno dubokog ili REM sna.

Stanley podsjeća i na ograničenja uređaja koji se nose na zapešću. Oni uglavnom koriste podatke poput pokreta i drugih tjelesnih signala kako bi procijenili spavanje.

"Ako želite mjeriti san, morate mjeriti mozak. Sve dok ne mjerite moždanu aktivnost, vi zapravo ne mjerite san", kaže.

Dobar san ne mora biti kompliciran

Umjesto pokušaja da svaku noć ostvarimo savršenu ocjenu, Hare preporučuje povratak osnovama.

Spavaća soba trebala bi biti ugodno hladna, tamna i tiha, ali nema potrebe opsjedati se točno određenom temperaturom ili potpunim mrakom. Ujutro je korisno izložiti se dnevnom svjetlu jer ono pomaže regulirati cirkadijalni ritam, odnosno naš unutarnji biološki sat.

Redovito kretanje i uravnotežena prehrana, poput mediteranskog načina prehrane s mnogo raznovrsnih biljnih namirnica, također mogu pomoći.

Drugim riječima, za dobar san možda nam ne trebaju savršene brojke, gomila dodataka i detaljna analiza svake prospavane minute. Ponekad je korisnije ujutro se zapitati kako se osjećamo nego prvo pogledati što o protekloj noći kaže sat.