Kako objasniti vidovitost Emac fonda?

"MI U PRAVILU kupujemo poljoprivredna zemljišta za koja mislimo, na osnovu obavljenih analiza, da se mogu pretvoriti u građevinska", kaže Matjaž Prinčič, član upravnog odbora Emac Capitala koji je kupilo 4,1 milijun kvadrata zemljišta na Pelješcu, ali i dva milijuna kvadrata zemljišta u općinama Vodnjan i Peroj u Istri, po sličnom principu i istoj cijeni.

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, naime, trenutno traje rasprava o prostornom planu koji bi krajem mjeseca trebao predočiti i vizuru Dube Stonske, stoga se i županica Mira Buconić jučer u Zagrebu susrela s predstavnicima Državnog savjeta za prostorno uređenje u prostorijama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. To je sve što nedostaje da se na investiciji vrijednoj 35 milijuna eura počne raditi. No to nije prvi puta da Emac u Hrvatskoj kupuje uoči donošenja prostornih planova.

Tjednik Barkun je u lipnju 2007. godine pisao kako je najmanje 39 istarskih obitelji prodalo svoja poljoprivredna zemljišta tvrtki Cooperatie Emac Illyrian Land Fund po srednjoj cijeni od 23 eura po kvadratu pa do 60 eura po kvadratu. Investicija je bila "teška" oko 35 milijuna eura, kao i pelješka.

Prenamjena zemljišta u Istri

Vodnjanski gradonačelnik Klaudio Vitasović tada je ustvrdio da mu nisu poznate transakcije s ogromnim količinama zemljišta i odbacio špekulacije da je prenamjena zemljišta već tada ubačena u prostorni plan. Uvidom u plan usvojen nedugo poslije toga, piše Barkun, uočena je novina u vidu čak 16 turističkih i izletničkih punktova, od kojih su uspjeli doznati da su dva u vlasništvu tvrtki Ilirija d.o.o. i Ilirija devet d.o.o.

Gajana koji se prostire na zemljištu u vlasništvu Ilirije d.o.o. dok je turistički punkt St. Canestrin u Mednjanu u vlasništvu Ilirije devet d.o.o. Također, na području Batvači-Golubovo, primjerice, pored izgrađenog određeno je i dosta neizgrađenog građevinskog zemljišta, koje se u zemljišnim knjigama još uvijek vodi kao šuma ili poljoprivredno zemljište, ali je teško utvrditi je li riječ baš o zemljištu prodanom fondu, navodi Barkun.

"Poljoprivredno zemljište se tada u Vodnjanu moglo kupiti za 4-5 eura a oni su plaćali prosječno 20-23 eura za metar četvorni", kaže danas Vitasović. Kaže i da su kod njega krajem 2008. godine, dakle gotovo godinu i pol nakon kupnje zemljišta, bili predstavnici Fonda Matjaž Prinčič i Mario Gregori kako bi pokrenuli inicijativu za izradu Detaljnih planova uređenja uređenja za turističke punktove Komunal, Gajana i St. Conestrin. Kaže i da mu nije poznato tko je vlasnik ostalih 13 punktova.

"Prijedlog za prenamjenu potječe iz vremena daleko prije naše kupnje"

Upitali smo Matjaže Prinčiča raspolaže li njihov fond povlaštenim informacijama o izmjenama prostornih planova ili su možda lobirali za izmjene?

"U Istri smo kupili približno 200 hektara neurbaniziranog zemljišta od čega su tri turistička punkta u ukupnoj površini od pet hektara nekoliko mjeseci nakon naše kupnje potvrđeni kao građevinsko zemljište. Znajući trajanje procedura za prenamjenu zemljišta, jasno je kako prijedlog za prenamjenu potječe iz vremena daleko  prije naše kupnje, a informacija o takvom prijedlogu i njegovoj fazi potvrde je javna i može se naći na internetu. Tih pet hektara zemljišta smo platili i više nego ostala zemljišta. Tako da Vam sa sigurnošću i odgovornošću mogu potvrditi da nismo lobirali za urbanizaciju tih pet hektara zemljišta", tvrdi Prinčič.

Upitali smo ga kako to da Emac uvijek ulijeće s investicijama na pravom mjestu u pravo vrijeme, a on kaže da je su njihovi fondovi namijenjeni dugoročnom investiranju u zemljišta "u što ranijim urbanističkim fazama", što je u svijetu poznato kao "Land banking" investiranje koje nosi veliki rizik.

"Poljoprivredno zemljište po katastru, dok se, zapravo, radi o kršu i šikari"

"Investitori u naše fondove su upoznati s takvim načinom investiranja, zbog čega prihvaćaju duži rok investiranja kao i relativno veći rizik eventualnog neuspjeha. Zemljište u Dubi Stonskoj je poljoprivredno po katastru, dok se, zapravo, radi o kršu i šikari. Znači, to nisu njive koje bi se obrađivale, postoji solidan pristupni put, kanalizacija je blizu itd. Sama lokacija Dube je izuzetno povoljna za razvoj turističkog resorta visokog nivoa, a blizina Dubrovnika s aerodromom omogućuje dobru logistiku za razliku od nekih lokacija na otocima, gdje su primjerice cijene, u  vrijeme naše kupovine, bile mnogo više, a logistika puno lošija", objašnjava Prinčič.

Navodi kako su procijenili da je turistički gledano, cijela južna Dalmacija još nedovoljno razvijena naročito s kapacitetima i uslugama visokog nivoa, pa su pretpostavili da bi njihov prijedlog urbaniziranja kao i prijedlozi drugih sličnih investitora trebali biti prihvaćeni vrlo povoljno od lokalnih kao i od županijskih i državnih vlasti.

"Ne znamo hoće li nas vlasti poduprijeti"

"Hoće li nas te vlasti poduprijeti, još ne znamo, ali smatramo da su naši stručni argumenti za urbanizaciju tog područja jaki da bi  bilo dobro da to učine. Iz toga i proizlazi da nismo tražili nikakve suglasnosti političkih struktura unaprijed, niti bilo kakve garancije za urbanizaciju tog područja", kaže Prinčič.

Upitan zašto je Fond za suradnika izabrao kontroverznog poduzetnika Teodorenka Renca Pecotića, Prinčič odgovara da je on njihov savjetnik za lokalne projekte i da u tom svojstvu nema ovlasti odlučivanja.

"Mi za naše lokalne savjetnike tražimo ljude koje imaju međunarodna iskustva u nekretninama  te, istovremeno, i dovoljno znanja o lokalnim zbivanjima i tržištu, da nam mogu pomoći kod pronalaženja lokacija i kod kasnijih aktivnosti. Takvih nema puno. Gospodina Pecotića smo provjerili, njegove reference u Kanadi su pozitivne, dok u Hrvatskoj nije bio osuđivan . Dosadašnjim radom je dokazao da je naša odluka bila ispravna", kaže član Upravnog odbora Emac Capitala. Poručuje i da je kod njih sve čisto.

"Porezna kontrola je bez primjedbi"

"Budući da se u javnosti trenutno puno poziva na poreznu i drugu kontrolu naših investicija, htio bih još nadodati da je porezna kontrola već bila u svim našim firmama i izvršila pregled te je sve bilo bez s ikakvih primjedbi."

Iako je slovenski državljanin kaže da to ne znači da je predstavnik slovenskih investitora.

"Ja sam, kao glavni i odgovorni manager za investicije u Upravi Fonda, zaposlenik tvrtke EMAC koja upravlja fondovima.  Kao što sam i naveo u svom pismu, investitori u oba fonda su veliki institucionalni investitori iz Londona i SAD-a. Među investitorima nema fizičkih osoba odnosno pojedinaca iz Slovenije i Hrvatske te nema niti novca slovenskog ili hrvatskog podrijetla", ponavlja Prinčič.

Ana Benačić
Foto: Barkun/screenshot POP TV/Dulist

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara