ŠTRAJK U ŠKOLAMA

Zašto vjeroučiteljima nije mjesto u štrajku učitelja?

Zašto vjeroučiteljima nije mjesto u štrajku učitelja?
Foto: Pixsell/Goran Stanzl

MARIN MILETIĆ, vjeroučitelj Prve sušačke gimnazije, u ponedjeljak je na prosvjedu kojim su nastavnici vlastima poslali uvjerljivu poruku da ne odustaju od svojih zahtjeva za povećanjem koeficijenata za plaće održao govor koji su okupljeni prosvjednici pozdravili oduševljenim i gromoglasnim pljeskom.

Njegov nastup pokrenuo je velike polemike na društvenim mrežama. Oni koji se zalažu za vraćanje vjeronauka u crkve postavili su pitanje zašto je baš on morao biti odabran kao jedan od govornika kada djecu uči mnogo čemu što uopće ne bi trebalo učiti u javnim školama zemlje koja je po svom Ustavu sekularna, dakle ona u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države.

U medijima i na društvenim mrežama također su osvanule fotografije koje su pokazale da nije previše izbirljiv kada bira s kime će se i gdje naslikavati. Index je podsjetio da se, među ostalima, fotografirao sa Željkom Markić i Zlatkom Hasanbegovićem te da je sudjelovao u Hodu za život. Navedeno nikoga ne bi trebalo čuditi budući da je riječ o katoličkom vjeroučitelju, no to još jednom pokazuje apsurdnu situaciju koja je u našem obrazovnom sustavu zapečaćena Vatikanskim ugovorima.

>> Crkva ubrzano preuzima kontrolu nad javnim školama

Vjeroučitelji su u odnosu na druge učitelje povlašteni na brojne načine

Dok se na prvi pogled može činiti da u nastupu vjeroučitelja na skupu nastavnika nema ništa sporno barem u formalnom smislu, jer su oni nastavnici baš kao i svi drugi, što je bio jedan od češćih komentara na društvenim mrežama, stvari u stvarnosti stoje sasvim drugačije. Naime, u našem obrazovnom sustavu, u kojem se svi jako trude da svi nastavnici budu jednako plaćeni bez obzira na to tko ih je i kako zaposlio, preko političke ili rodbinske veze ili na temelju kvalifikacija, jesu li dobri ili nisu, predaju li tjelesni ili informatiku, jesu li deficitarni ili ne itd., vjeroučitelji su, da se poslužimo čuvenom Orwellovom rečenicom iz "Životinjske farme", jednakiji od drugih.

Evo kako i zašto.

Jednakiji od vjeroučitelja drugih vjera

Za početak, podsjetimo da se vjeroučitelji financiraju iz državnog proračuna. Dakle, ne financira ih Crkva, koja se također dobrim dijelom financira iz proračuna.

I sad dolazimo do nejednakosti vjeroučitelja i svih ostalih učitelja u brojnim različitim vidovima na brojnim razinama. Prije svega, država plaća vjeroučitelja samo ako u razredu ima više od sedam učenika određene vjeroispovijesti. Ako ih je manje, s financiranjem vjeroučitelja moraju se snalaziti same vjerske zajednice. Drugim riječima, već u samom startu katolički vjeroučitelji su u privilegiranoj situaciji u odnosu na druge vjeroučitelje jer praktički posvuda u Hrvatskoj imaju osiguran izvor financiranja. Pravoslavni će s time imati značajno više problema, osim u regijama gdje čine ozbiljniju manjinu, muslimani još više, dok će svi ostali poput malobrojnih hindusa, budista, adventista, mormona itd. morati zaboraviti na financiranje iz džepova poreznih obveznika.

Ne bira ih i ne smjenjuje obrazovni sustav nego Katolička crkva

Nadalje, kako smo već pisali, država nad vjeroučiteljima ima malu nadležnost, a Crkva praktički svu, i to po svim pitanjima osim jednog - vjeroučitelje Crkve plaća iz našeg džepa. To proizlazi iz Vatikanskih ugovora prema kojima vjeroučitelje vrednuje, postavlja i smjenjuje Crkva.

Preciznije, sve ostale nastavnike vrednuju institucije države - nastavničko vijeće i Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO), a rad i kvalifikacije vjeroučitelja vrednuje savjetnik Biskupskog katehetskog ureda koji radi u AZOO-u, ali ga postavlja Crkva.

Oni moraju ispunjavati određene uvjete propisane zakonom, no neke ključne provjere njihovih pedagoških standarda uglavnom će obavljati ljudi iz redova Crkve.

U prilog činjenici da su vjeroučitelji pod kontrolom Crkve, a ne države, govore i tumačenja kojima se danas riječka nadbiskupija ogradila od Miletićeva nastupa.

"Vjeroučitelj Miletić o svom javnom angažmanu na prosvjedu nije prethodno obavijestio nadležni Katehetski ured niti se o tome konzultirao s mjerodavnim osobama u Riječkoj nadbiskupiji iako se prosvjednicima obratio iz pozicije zaposlenog vjeroučitelja, te nije dobio suglasnost istog ureda za službu sindikalnog povjerenika u srednjoj školi u kojoj je zaposlen na osnovu kanonskog mandata", poručili su između ostalog iz nadbiskupije.

>> Crkva se upravo ogradila od vjeroučitelja s prosvjeda

Vjeroučitelji su godinama brže napredovali od drugih nastavnika

Vjeroučitelji su također dugi niz godina bili u povlaštenoj poziciji kada je riječ o napredovanju u zvanju. Oni su od 1999. do srpnja 2019., dakle punih 20 godina, napredovali značajno brže od svjetovnih nastavnika.

Primjerice, da bi stekao status mentora svjetovni nastavnik morao je imati najmanje šest godina radnog iskustva, dok su vjeroučiteljima bile dovoljne samo dvije. Također, vjeroučitelji su stjecali status savjetnika već nakon tri godine rada u školi, dok su ga ostali nastavnici mogli steći tek nakon 11.

Ova nejednakost bila je posljedica sklapanja Ugovora o katoličkom vjeronauku između vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije kojim je izmijenjen Pravilnik o napredovanju tako da je napredovanje za vjeroučitelje bilo ubrzano.

Klerikalni krugovi to su opravdavali tvrdnjom da je u početku postojao manjak vjeroučitelja te da do 1999. uopće nisu mogli napredovati.

Nejednakost je ukinuta tek ove godine donošenjem novog pravilnika koji je izradio tim Blaženke Divjak. Međutim, nepravda je trajala više od 20 godina, što je bilo sasvim dovoljno da brojni vjeroučitelji od njih oko 3100 ekspresno napreduju do mentora i savjetnika.

Nejednakost u plaćama

Navedeni privilegij ubrzanog napredovanja sa sobom, naravno, nosi i financijski privilegij. Naime, sa svakim napredovanjem u zvanju i položaju rastu i plaće, odnosno "nagrađivanje", kako piše u Pravilniku, što znači da su vjeroučitelji mogli brže doći do boljih primanja.

Prema MZO-u to izgleda ovako:

Bruto plaća nastavnika početnika (0 godina staža i bez položenog stručnog ispita) koji ima VSS, radi na puno radno vrijeme, ima jedno dijete i plaća prirez grada Osijeka (13%), trenutno iznosi 7138 kn, a neto plaća 5667 kn.

Bruto plaća nastavnika savjetnika s 15 godina staža koji ima VSS, radi na puno radno vrijeme, ima jedno dijete i plaća prirez grada Osijeka (13%), iznosi 11.019 kn, a neto 7930 kn.

Ako je neki vjeroučitelj postao savjetnik već nakon tri godine, što mu je do sada omogućavao Pravilnik, on bi u Osijeku s jednim djetetom imao bruto plaću 10.404 kn, a neto 7571 kn. Ostali nastavnici do tog statusa mogli su doći tek nakon 11 godina rada.

Sve više vjeroučitelja na položaju ravnatelja škola

Uz sve navedeno treba istaknuti da posljednjih godina broj vjeroučitelja koji postaju ravnatelji škola ubrzano raste. Prema informacijama koje smo dobili od MZO-a, njihov broj u osnovnim školama u posljednjih se sedam godina više nego udvostručio.

Za mjesto ravnatelja vjeroučitelji se mogu kandidirati nakon pet godina, baš kao i ostali nastavnici, no ranije navedena stečena napredovanja mogu biti uteg na vagi u njihovom CV-u. Osim toga, već smo objasnili da na izbor ravnatelja mogu utjecati lokalni politički moćnici poput gradonačelnika ili župana, baš kao i školski odbori.

Poput zvanja, položaj ravnatelja također nosi veći koeficijent složenosti poslova koji se množi s osnovicom.

Primjerice, ako ravnatelju pripada najveći koeficijent - 2,076 - njegova bruto plaća s 15 godina staža, VSS-om, jednim djetetom i prirezom od 13% iznosi 14.173 kn, a neto 9769 kn.

Dakle, razlika u plaći ravnatelja u odnosu na nastavnika savjetnika kreće se oko 2000 kn. U odnosu na druge s manjim zvanjem ili bez njega još je značajno veća.

Koeficijent složenosti poslova nastavnika trenutno je 1,325, mentora 1,481, a savjetnika 1,614. Prosvjetari traže da se on povisi za 6,11%, što bi u slučaju nastavnika značilo da se poveća s 1,325 na 1,406.  

Prema podacima MZO-a, u 2014. godini u osnovnim školama bilo je ukupno 2577 vjeroučitelja za koje je godišnje izdvojen 200,1 milijun kuna, a u srednjim školama 585 vjeroučitelja za koje je izdvojeno 42,4 milijuna kuna. Dakle, prije pet godina za vjeroučitelje je ukupno bilo izdvojeno 242,5 milijuna kuna (noviji podaci ne postoje zbog promjena u sustavu).

Da zaključimo, vjeroučiteljima nije mjesto za mikrofonom u štrajku nastavnika iz mnogo razloga, a jedan od njih je to što su privilegirani u odnosu na ostale učitelje.

Što vi mislite? Recite nam u anketi!

 


*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara