Što su virtualne kuhinje i zašto ih ima sve više?

IZRAZ "ghost kitchen" odnosi se na tvrtke koje pružaju usluge pripremanja hrane bez tradicionalne blagovaonice, fokusirajući se isključivo na dostavu i hranu za van. Ponekad ih nazivaju "ghost restorani", virtualne ili satelitske kuhinje, a za primanje narudžbi i dostavu obroka uglavnom koriste usluge servisa za dostavu.

Ovaj poslovni model pomogao je ugostiteljima da prebrode teška vremena uzrokovana pandemijom koronavirusa. Međutim, njegova relevantnost nije nestala postpandemijskim oporavkom, već je i dalje atraktivan zbog smanjenja operativnih troškova, jednostavnosti proširivanja jelovnika te lakšeg ispunjavanja novih potrošačkih očekivanja.

Sve veća potražnja za dostavom hrane

Prema Reportlinkeru, tehnološkoj tvrtki koja koristi umjetnu inteligenciju za analizu tržišnih podataka i predviđanja razvoja tržišta, globalno tržište digitalnih usluga dostave hrane dosegnut će vrijednost od 192.16 milijardi dolara do 2025. godine.

Kako takve kuhinje funkcioniraju?

Kako se ne mogu osloniti na kupce koji dolaze u objekt, stvaraju snažnu prisutnost na društvenim mrežama i ulažu u taktike digitalnog oglašavanja. Virtualni restorani ne bi trebali biti distributeri unaprijed zapakirane hrane. Ideja je da djeluju na istoj razini kao i obični restorani, u svim segmentima.

U pravilu ovakvi objekti pripremaju obroke po narudžbi u kuhinjama komercijalnog tipa bez prostora blagovaonice. Većina virtualnih restorana posluje u unajmljenim, potpuno opremljenim komercijalnim kuhinjama. Budući da je uspostava vlastite usluge dostave prilično skupa, uglavnom surađuju s dostavnim servisima.

Iznimno profitabilan poslovni model

Sektor digitalnog naručivanja i dostave hrane od 2014. godine raste otprilike 300% brže od prometa u tradicionalnim ugostiteljskim objektima, što ukazuje na to da virtualne kuhinje mogu predstavljati iznimno profitabilan poslovni pothvat.

Posebno su profitabilna alternativa tradicionalnim restoranima smještenim u područjima s visokim cijenama najma i velikom konkurencijom. Omogućuju uštedu na početnim troškovima, održavanju prostora i uslužnom osoblju.

Najveća prijetnja profitabilnosti su visoke naknade koje nameću aplikacije za dostavu, koje obično iznose između 15% i 30% od svake narudžbe. Naravno, postoji još izazova unutar "organizacije" uzrokovani nemarom vlasnika i zaposlenih jer "ih nitko ne vidi", no o tome ćemo drugom prilikom.