Foto: Press
"DA NISAM ovako pristojna, pohvalila bih se svojom količinom znanja o automobilima. Ali ne bih time voljela posramiti i neke frajere, stoga - niti neću. Reći ću samo da sam jednom mijenjala žaruljice na farovima na zabačenoj benzinskoj dok je frend pio kavu i divio se iz daljine. Baš mu hvala", otkriva voditeljica Iva Šulentić.
Zbog dinamičnosti svog posla, a i zato što nije tip osobe koja može dugo stajati na jednome mjestu, auto je Ivi često "najbolji prijatelj". Dani su joj pretrpani snimanjima, sastancima, putovanjima i druženjem s obitelji i prijateljima. Ni jedan nije isti. Auto joj je prijeko potreban kako bi uspjela uskladiti sve profesionalne i privatne obveze. U prtljažniku se tako nađe baš sve - od rezervnih cipela i odjeće do kišobrana i hrpe papira koji joj trebaju za posao.
"Auto je moja pokretna kućica. Moj ured, dnevni boravak, garderoba, ponekad kuhinja i blagovaonica, da ne kažem i kupaonica. Stalno sam u njemu i radimo finu kilometražu", priča Iva.
Naravno, jako pazi da je auto tehnički ispravan. Već godinama odlazi u istu stanicu za tehnički pregled, gdje se već sprijateljila sa zaposlenicima, no ove godine datum u prometnoj zatekao ju je nespremnu.
"U potpunosti sam zaboravila da je vrijeme za registraciju, a zbog obveza jednostavno nisam imala vremena odvesti auto na tehnički. Od sigurnog prekršaja spasila me usluga Croatia Premiuma. Simpatičan gospodin došao je na dogovoreno mjesto, preuzeo auto i dokumente te krenuo svojim putem dok sam ja nastavila sa svojim poslom", prepričava Iva.
Istog je trena (opet) zaboravila na tehnički kad ju je zaposlenik Croatia Premiuma nazvao kako bi joj rekao da joj je dovezao automobil, sada registriran, na traženo mjesto.
"Zove on, predaje mi riješene dokumente, ja imam tehnički i registraciju, moja kućica na kotačima i ja smo legalne, kartica provučena kroz POS aparat i sve je super. Još smo se nasmijali i zaželjeli si dobar dan! Bezbolno, jednostavno i praktično! Nema boljeg", prepričava poznata voditeljica.
Iva inače jako pažljivo bira ljude kojima povjerava svoju "kućicu na kotačima", ne može baš svatko sjesti za njezin volan, no ovoga se puta, kaže, nije nimalo brinula.
"Znala sam točno tko dolazi, kada dolazi, odakle dolazi i kamo ide. Nije bilo dileme i nije me bilo strah. S ovom uslugom osjećala sam se sigurno i preporučila bih je svima - bez diskriminacije", kaže s osmijehom Iva.