Svake godine svjedoci smo razočarenju ljutitih ljubitelja sedme umjetnosti koji na ovaj ili onaj način iskazuju svoje nezadovoljstvo izborom Akademije. Je li "Kraljev govor" zaista zaslužio Oscara za najbolji film ili je zlatni kipić ipak trebao završiti u rukama Aronfskog, braće Coen ili Davida Finchera? Takva i slična pitanja muče filmofile koji se iznova pitaju ima li dodjela smisla ili su članovi Akademije već odavno izgubili doticaj s onim što se događa u svijetu filma. Bilo kako bilo, radi se o staroj priči, a mi ćemo se prisjetiti nekih od najvećih "oskarovskih nepravdi" u povijesti.
Filma "How Green was My Valley" Johna Forda prisjećaju se samo prekaljeni (i prilično stari) filmofili, a "Građanin Kane" je filmski klasik koji ste morali pogledati ako se nazivate ljubiteljem filma. Ipak, priča o Velšaninu koji se prisjeća svog djetinjstva odnijela je zlatni kipić za najbolji film. S druge strane, u to vrijeme malo je tko rogoborio protiv ove odluke jer četrdesetih, Wellesova drama nije tretirana kao nešto najbolje što se dogodilo filmu od izuma kamere.
1952 – "An American in Paris" vs. "Tramvaj zvan Čežnja"
Mjuzikl s Geneom Kellyem u glavnoj ulozi časopis "Premiere" proglasio je jednim od "20 najprecijenjenijih filmova u povijesti" dok je "A Streetcar Named Desire" ostavio toliko dubok utjecaj na psihički nestabilnoj Vivien Leigh da u kasnijoj fazi nije razlikovala svoj stvarni život od onog Blanche DuBois. Američki filmski institut uvrstio je Kazanov film na 47. mjesto najboljih filmova svih vremena, ali to očito nije bilo dovoljno za Akademiju koja je nagradu za najbolji film na kraju ipak dodijelila mjuziklu. Međutim, "A Streetcar…" je ipak osvojio četiri Oscara, a od toga su tri pripala glumcima.
"Rocky" je odlična sportska drama i to malo tko može poreći. No, realno gledajući, teško da se može mjeriti sa Scorseseovim kultnim ostvarenjem ili Lumetovom proročanskom satirom koja je posljednjih godina ponovno postala zastrašujuće relevantna. U svakom slučaju, bila je to odlična godina za film jer u istoj kategoriju našli su se i "Svi predsjednikovi ljudi" i Ashbyev "Bound for Glory" o životu Woodyja Guthriea.
1981 – "Ordinary People" vs. "Razjareni Bik"
Sve ono što je pošlo za rukom Rockyu, nije uspjelo Scorseseovom legendarnom Jakeu LaMotti. Ipak, vrijeme je pokazalo dvije stvari, Redfordovu dramu malo će tko nazvati "kultnom", a Akademija uporno odbija priznati Scorsesea ili ga priznaje sa zakašnjenjem ili u pogrešnom trenutku.
1982 – "Vatrene kočije" vs. "Reds" i "On Golden Pond"
"On Golden Pond" pokupio je nagrade za uloge, "Reds" za najboljeg redatelja (12 nominacija), a kada je napokon proglašen najbolji film, mnogi su se iznenadili kada su čuli da se radi o "Vatrenim kočijama". No, oni koji dodjelu prate znaju da Akademija ne može odoljeti britanskoj drami o ljudima koji uspijevaju… U bilo čemu. Pobijediti u trčanju ili pobijediti mucanje. Nije bitno.
1983 – "Gandhi" vs. bilo tko u kategoriji
I za to vrijeme staromodni davež "Gandhi" izvukao je kipića za najbolji film iako je u stvarnosti riječ o prosječnom filmu koji je vrlo brzo pregazilo vrijeme. Razvikana biografska drama Richarda Attenborougha pokupila je osam nagrada i doslovno pregazila klasike među kojima su "E.T.2, "Tootsie", odličan Lumetov "The Verdict" (koji do kraja nije pokopala čak ni Pauline Kael, vatrena kritičarka njegova načina rada), a nominiran je bio i Gavrasov "Missing".
1987 – Cher vs. Glenn Close, Meryl Streep ili Holly Hunter
Šok se u svijetu filma definira kao: "Reakcija na situaciju u kojoj Meryl Streep ne osvaja Oscara iako je nominirana". Nadalje, kada se u istoj kategoriji nađu veličine poput Glenn Close, Holly Hunter i već spomenuta Meryl Streep, a nagradu odnosi Cher, šok i nevjerica jedine su prihvatljive reakcije.
1991 – "Ples s vukovima" vs. "Goodfellas"
Scorsese ima odličan film i nominiran je za Oscara? Iskustvo nalaže da na kladionici novac stavite na bilo koga osim Martina Scorsesea. U ovom slučaju radilo se o "Plesu s vukovima" i ne, Kevin Costner nije zaslužio pobjedu.
1993 – Marisa Tomei vs. Zdrav razum
"Najbolja sporedna glumica" kategorija je u kojoj se svih ovih godina događalo koješta i ludilo je najbolji opis tog cirkusa. No, iako Marisu Tomei volimo i volimo vidjeti, svi će se složiti da njena uloga u filmu "Moj rođak Vinnny" nije materijal za nagrađivanje. Pogotovo kada se u istom košu nalaze Miranda Richardson, Vanessa Redgrave i Judy Davis.
1994 – Tommy Lee Jones vs. Ralph Fiennes
Svi koji su pogledali "Schindlerovu listu" pamte manijakalnog sadista koji s balkona puca na logoraše. Svi koji su pogledali "Bjegunca" kroz maglu se prisjećaju da u filmu glumi i Tommy Lee Jones. Kome bi vi dali nagradu za najboljeg sporednog glumca?
1994 – "Forrest Gump" vs. "Pakleni šund"/"Iskupljenje u Shawshanku"
U redu, "Forrest Gump" možda i jest relevantan film prepun iritantnih citata ("život je kao bombonijera"), ali "Pakleni šund" je jedan od najboljih filmova devedesetih. A svi znaju da su devedesete bile odlično vrijeme za američki film. Isto tako, morali bi proputovati svijet da pronađete barem jednog čovjeka koji će vam reći da "Shawshank Redemption" nije odličan film. Doduše, članovi Akademije za ovu godinu imaju opravdanje jer uz spomenute filmove, u istoj su se kategoriji našli i "Četiri vjenčanja i sprovod" i "Kviz", pa je razumljivo zašto je odluka bila teška, pa čak i nemoguća.
1997 – Juliette Binoche vs. Lauren Bacall
Nakon četrdeset godina na sceni, Lauren Bacall te je godina napokon osvojila prvu nominaciju za Oscara, ali "Engleski pacijent" bio je nezaustavljiv i među devet kipića našao se i onaj za najbolju sporednu ulogu. No, Juliette Binoche u govoru zahvale zaključila je da nagrada pripada Lauren Bacall pa to donekle popravlja situaciju. Za Juliette Binoche, ne Akademiju.
1997 – Cuba Gooding Jr. vs. William H. Macy
Kada bi se Oscari dodjeljivali za "punhcline" ili patetični govor zahvale, Cuba Gooding Jr. bio bi sigurni pobjednik, ali ne dodjeljuju se, a "show me the money" nije dovoljno dobar razlog. Pogotovo kada nominaciju dijelite s odličnim Williamom H. Macyem, Arminom Muellerom-Stahlom i Edwardom Nortonom.
Hanks je oduševio kao naoko smireni narednik u "Spašavajući vojnika Ryana", Norton je oduševio kao skinjara u "Generaciji X", a Nick Nolte oduševio je kao murjak progonjen prošlošću u "Affliction". Roberto Benigni je bio oduševljen kada je osvojio Oscara.
1999 – Gwyneth Paltrow vs. Cate Blanchett
Gwyneth Paltrow je imala simpatičnu ulogu u Maddenovom "Zaljubljenom Shakespearu", svoj je posao odradila odlično i zaslužila je Oscara, a s tim će se složiti apsolutno svi koji nisu vidjeli Cate Blanchett u Kapurovom "Elizabeth".
1999 – "Zaljubljeni Shakespeare" vs. "Spašavajući vojnika Ryana"
Akademija je bila zbunjena. Dvije kostimirane drame, a radnja obje odvija se u Engleskoj. Kako odlučiti? Vrlo lako. Jednu je od njih režirao Britanac i to cijeloj priči daje "brit power" element kojem je nemoguće odoljeti. S druge strane, imali smo i Spielbergovog "Ryana", vrhunski ratni film koji je zauvijek promijenio način na koji se filmovi s radnjom smještenom u Drugi svjetski rat snimaju. Nakon "Ryana" svaki je ratni film počinjao s masovnom scenom borbe.
2001 – Julia Roberts vs. Ellen Burstyn
Na jednoj strani imate "miljenicu Amerike", a na drugoj odličnu glumicu koja je odradila briljantan posao. Istina, Julia Roberts bila je odlična u "Erin Brokovich", ali svi koji su imali prilike pogledati "Rekvijem za san" Darrena Aronofskog i ono što je u filmu pokazala fantastična Ellen Burstyn u ulozi amfetaminima napucane mame, znaju da ovu nepravdu ne može ispraviti ni Erin Brokovich.
2003 – Roman Polanski vs. Martin Scorsese
"Pijanist" je odličan i ne griješite ako smatrate da je trebao pokupiti nagradu za najbolji film. Tim više jer je Oscara osvojio "Chicago". Što se režije tiče situacija je kompliciranija i neki smatraju da je Scorsese trebao osvojiti "utješnog Oscara" za "Bande New Yorka". U svakom slučaju, Akademija je odlučila skinuti kletvu s Polanskog i ispraviti grešku Oscarom za najboljeg redatelja.
2003 – Adrien Brody vs. Jack Nicholson
Brody je briljirao kao Wladyslaw Szpilman u "Pijanistu" Romana Polanskog, ali sve je ukazivalo da će nagrada pripasti Jacku Nicholsonu za ulogu u "About Schmidt". Brody je bio toliko šokiran ovom odlukom da je zažvalio Halle Berry, a na taj se način očito zamjerio svima koji to nisu učinili i automatski je uvršten na listu glumaca koji nisu zaslužili ljubiti Halle Berry. Ili osvojiti Oscara. Nije bitno.
2006 – Three 6 Mafia vs. Dolly Parton
Akademija ima naviku donositi politički korektne odluke, a to smo vidjeli u slučaju Denzela Washingtona (Training Day) i Halle Berry (Monster's Ball). Neki ih zbog toga prozivaju jer ispada da Afroamerikanci Oscare zaslužuju samo onda kada promoviraju stereotipe. Stoga, nije posebno iznenađenje da je nagrada za južnjačku rap grupu Three 6 Mafia naišla na negodovanje određenih skupina. Prvi crni reperi osvojili su Oscara, a pričaju o tome da su dileri i makroi. "Neoprostivo" kažu zabrinuti. A možda su starci samo htjeli pokazati da "puše mjuzu koju puše mladi".
2006 – "Crash" vs. apsolutno svi u kategoriji
Kad smo već kod stereotipa, malo je filmova koji stereotipe eksploatiraju prozirno kao "Crash" Paula Haggisa. Ipak, Akademija je to prepoznala kao "the film" iako su se u istoj kategoriji našli, favorizirani "Planina Brokeback", Spielbergov "Munich", „Capote“ i odličan Clooneyev "Good Night, and Good Luck" koji je rezultirao još jednom nepravdom. Naime, iako je nemoguće osporiti Phillipa Seymoura Hoffmana, David Strathairn morao je osvojiti nešto – bilo što.