Foto: Press
DEPRESIJA mnogim ljudima diljem svijeta svakodnevno otežava život. Ponekad nismo ni svjesni da od depresije patimo, ali to ne mijenja činjenicu da ona utječe na naš život.
Da stvar bude gora, sveprisutna je. Istraživanje iz 2015. pokazalo je da je preko 16 milijuna odraslih Amerikanaca (oko 6,7%) u protekloj godini imalo veliku depresivnu epizodu.
I dok će neki zaključiti kako se radi samo o "lošem raspoloženju" i nečem s čim se moramo nositi, činjenica je da depresija osjetno narušava kvalitetu života. Uz sve to i skupa je. Naime, od 1999. do 2012. povećao se broj osoba na antidepresivima sa 6,8 na 12 posto. Globalno tržište lijekova protiv depresije do 2020. bit će "teško" 16 milijardi dolara.
Depresija ima svrhu
Nacionalni institut za mentalno zdravlje veliku depresivnu epizodu definira kao "period od dva ili više tjedana u kojem osjećamo depresiju ili gubitak interesa ili užitaka te najmanje četiri druga simptoma koji se na ovaj ili onaj način reflektiraju na naše svakodnevno funkcioniranje, bili to problemi sa spavanjem, prehranom te gubitkom energije, koncentracije ili samopouzdanja".
Matthew Hutson u tekstu za Nautilus opisuje depresiju kao "slom, grešku u sustavu i nešto što treba zaliječiti i prijeći preko toga".
Ipak, u svom tekstu, Hutson je iznio i pomalo kontroverzan stav da je depresija nešto što može imati i pozitivne strane u kontekstu evolucije. Ukratko, depresija ima svrhu. U pojedinim situacijama tijekom života, depresija može izroditi neka korisna opažanja koja mogu imati značaj za pojedinca. To ni u kojem slučaju ne znači da moramo umanjiti patnju koju depresija izaziva, ali ne smijemo zaboraviti ni moguću svrhu.
U Hutsonovu tekstu centralna figura je evolucijski psiholog Paul Andrews s kanadskog sveučilišta McMaster koji tvrdi da je depresija "adaptacija na analizu kompleksnih problema".
Depresija kao misija
Depresivci su skloni čestom promišljanju i analizi što im prečesto izaziva probleme, ali u isto vrijeme duže vrijeme provode u REM fazi sna u kojoj se odvija konsolidacija sjećanja. Ljudi se odmiču od normalnih svakodnevnih navika kako bi se usredotočili na rješavanje ili razumijevanje problema koji potiču depresivne epizode. To, primjerice, može biti neuspješna veza. Depresivna epizoda u tom je slučaju nešto što vas vuče od svakodnevnih problema i prebacuje vašu pažnju na ono što je do neuspjeha dovelo. Studija koja je uključila 61 osobu, pokazala je da je 80 posto ispitanika to promišljanje prepoznalo kao nešto korisno te da ih je analiza problema na koncu dovela do sprječavanja ponavljanja istih grešaka u budućnosti.
Ne smijemo zaboraviti ni da se u ovom slučaju radi tek o hipotezi. Opažanju koje bi daljnjim istraživanjem moglo dovesti do novih spoznaja. Ipak, u svemu postoji nešto zanimljivo jer radi se o pokušaju da se pronađe funkcija depresivnih epizoda koja u ovom kontekstu postaje svojevrsna "misija" s jasnim ciljem - razumijevanjem.
Raspetljavanje čvorova
Laura King, psihologinja sa sveučilišta u Missouriju koja već desetljećima proučava ljudska iskustva sa smislom života, smatra da značenje koje ljudi izvlače iz teških životnih iskustava ne ovisi o količini patnje već razmjerima pronalaženja smisla. Drugim riječima, svrha depresivnih epizoda je pokušaj razumijevanja onog što je pošlo po krivu, nastojanje da "raspetljamo" emocionalne čvorove i dešifriranje uzoraka ponašanja koje trebamo promijeniti.
Vođeni tom logikom, vrlo brzo dolazimo do zaključka da liječenje antidepresivima ne može biti potpuni tretman baš kao što ni lijek protiv bolova ne može biti dovoljan pacijentu kojem nismo stavili gips na slomljenu nogu.
Ovo otvara cijeli niz pitanja i problema industrije mentalnog zdravlja.
Tretman depresije ne uključuje samo liječenje simptoma već i rad na uzorcima unutar ljudske psihe (što je subjektivni, a ne objektivni proces) što stavlja ponekad nepremostive prepreke pred znanstvenu metodu jer radi se o nečem što se odvija u unutrašnjosti čovjeka, a ne u svijetu gdje je sve moguće testirati. Isto tako, svaki vid terapije iziskuje vrijeme i mnogo novca, a sve to ne pokriva zdravstveno osiguranje.
Mjesto refleksije
Bilo kako bilo, definicija depresije kao "mjesta refleksije" mijenja način na koji gledamo na bolest što pacijentima daje kut gledanja koji prije možda nisu imali. Baš kao i anksioznost, depresija vam nešto želi poručiti.
Rječnik terapijske tradicije može nam pomoći. Analitičar sklon Jungu depresiju bi opisao kao "katabazu", starogrčku riječ za silazak, korak unazad ili nazadovanje. To je put podzemni svijet, mjesto na kojem avanturist prolazi kroz vrata, svjestan svojih rana kako bi izašao iz svog starog života. Budući da se radi o subjektivnom doživljaju i rješenja problema duboko su osobna pa samim tim iziskuju i individualna rješenja i razumijevanje depresije pojedinca. Pjesnički rečeno, morate izaći kroz vlastitu ranu.
"Većina depresivnih epizoda završava bez vanjskih utjecaja, a to je nešto što nazivamo spontanom remisijom", govori psiholog Steven Hollon, ističući da bi to moglo objasniti teoriju o depresiji kao prilagodbi dodavši da psihoterapija funkcionira upravo zato što ubrzava ono što bi inače trajalo mjesecima.