Naime, ustanovitelj talijanske kriminalističko-anropološke škole, torinski profesor Cesare Lambroso, tvrdio je da čovjek zločinačke nagone donosi na svijet sa svojim rođenjem, te da se "urođenog zločinca" može prepoznati po vanjskim znakovima, o čemu je u nas značajan esej svojevremeno napisao Janko Polić Kamov. Lambrosu je kao jedan od argumenata u prilog njegove teorije poslužila, uz ostalo, i lubanja Charlotte Chorday. "Ta lubanja je puna anomalija. Malo je spljoštena, što je kod žena prava rijetkost. Ima strčeću kosnu izraslinu, volumen za 1360, umjesto za uobičajenih 1337 grama (mozga) i velike očne duplje, od kojih je desna znatno veća od lijeve. Donja čeljust je općenito prevelika. Svakako tipična lubanja zločinke", zaključio je Lombroso 1889. godine na susretu vodećih europskih kriminalista u Parizu.
Rasprave o zločinačkoj lubanja Charlote Corday nastavljene su godinama u stručnim krugovima i tisku, da bi svi, uključujući i Lambrosa, dobili pravu pljusku: Ustanovljeno je da "ogledna lubanja" ne pripada gospođi Chorday! Štoviše, ustanovljeno je, da se ne radi o lubanji ženske osobe, nego o lubanji nepoznatog muškarca.
Zanimljivo je da je nesretni Marat 1780. godine u Londonu objavio knjigu "Plan de la legislation criminelle", o prevenciji kriminala odgojom, zagovarajući nešto posve suprotno teoriji "urođenog zločinca", koju će služeći se lažnom lubanjom njegova ubojice, dokazivati Lombroso.