U NEDAVNOJ Indexovoj anketi odlučili ste da su Prosjaci i sinovi najbolja domaća serija svih vremena. U suradnji s Yugopapirom donosimo vam tekst o toj seriji napisan 1984. godine.
Veljača 1984.: Čini se da vrijeme otvara sva vrata. Prije 11 godina, nakon mnogih primjedbi i preporuka, serija Prosjaci i sinovi na TV Zagreb bila je "zaključana", a sada, iznenada i ponovno uz primjedbe, doživjela je premijeru na malim ekranima prošlog četvrtka...
Ovaj najambiciozniji i najskuplji projekt zagrebačke televizije (o kojem se pisalo kao seriji koju je 1972. godine režirao Antun Vrdoljak prema scenariju Ivana Raosa) stavljena je "ad acta" u ožujku 1973. Tada je Programski kolegij TV Zagreb izdao službeno priopćenje u kojem se objašnjava da je odgađanje "nastupilo ne zbog sadržaja i poruka koje serija nosi, nego zbog osobnosti autora, nekih njihovih djela i kritika kojima su bili podvrgnuti zbog sudjelovanja u politici masovnog pokreta".
To objašnjenje tada je potaknulo reakcije koje se sada ponovno javljaju, kada je najavljeno da će serija krenuti 9. veljače. Primjedbe su već izrečene na sastanku Savjeta za igrani program TV Zagreb, a potom i u Sekciji za informiranje RK SSRN Hrvatske. Delegat SUBNOR-a tražio je odgađanje emitiranja, pozivajući se na brojne prosvjede boračkih organizacija, mjesnih zajednica i pojedinaca.
Odgovor iz TV Zagreb bio je jasan: Televizija podržava politički profil serije, a dvojica autora su iskoristila priliku koju im je društvo dalo i rehabilitaciju izborili samim svojim radom. Prepreka za emitiranje, kako je rekao direktor RTV Zagreb Branko Puharić, ne postoji.
Mržnja i fašizam
U ovom trenutku "rehabilitacije" autora (i serije) podsjećamo na događaje koji su početkom sedamdesetih, izgleda, jače ostali zabilježeni na stranicama novina nego u sjećanju pojedinaca.
Scenarist Ivan Raos napisao je seriju 1969. Ugovor o realizaciji potpisao je jeseni 1971., a iste godine je njegova knjiga Prosjaci i sinovi, ocijenjena kao poziv na "građanski rat i istrebljenje", roman koji propagira "mržnju i fašizam", objavljena u izdanju Matice hrvatske. Na koricama knjige stoji oznaka "serija rađena po romanu".
Roman i autor su osuđeni na 21. sjednici CK SKJ, a CK SKH je zaključio da o tom problemu treba šire raspravljati jer "očito je da kriteriji, ni stvaralaca ni kritičara, u proteklom periodu nisu uvijek bili do kraja jasni, marksistički izoštreni i usmjereni na liniji SKJ".
Kako je djelovanje Antuna Vrdoljaka u vrijeme "masovnog pokreta" također ocijenjeno kao "neprihvatljivo opredjeljenje prema SKJ-u", Programski kolegij TV Zagreb bio je prisiljen odgoditi emitiranje serije "do daljnjeg", uz napomenu da serija i roman, ipak, nemaju veze jedno s drugim.
Rečeno je da je Raos seriju napisao nekoliko mjeseci prije romana (!) i da je u roman dodao stotinjak stranica koje su, kasnije, ocijenjene kao "sijanje nacionalne mržnje". Osim toga, kao dokaz da je scenarij "čist", iz TV Zagreb su se pozivali na književnike Mirka Božića i Juru Kaštelana koji su ga pročitali i dali pozitivne ocjene.
Ipak, zbog mogućeg poistovjećivanja autora i njegovog djela, piše u službenom priopćenju TV Zagreb, odlučeno je da serija ne ide, pogotovo što bi u to vrijeme i u takvim uvjetima bilo teško nepristrano, estetski i politički ocijeniti seriju.
Tako je bilo prije 11 godina. Sada su urednici TV Zagreb odlučili da izvuku seriju iz "bunkera". Međutim, ne bez problema.
Prvo je pozvan Savjet za igrani program da pogleda materijal i u neformalnom razgovoru ocijeni kvalitetu serije. Nitko s TV-a, naime, nije tražio od Savjeta da ocijeni je li serija prikladna za emitiranje, što je u suštini i funkcija Savjeta, već je samo, kako nam je rekao predsjednik Savjeta književnik Pero Budak, traženo da se razgovara - bez obveza.
"Mi smo pregledali seriju i razgovarali. Bilo je primjedbi. Meni, na primjer, smeta što je glavni junak negativac od početka do kraja serije. Mislim da umjetnost ima cilj učiniti čovjeka boljim, poučiti ga nečemu. A junak serije niti postaje dobar niti je 'kažnjen' zbog svoje zloće. To su primjedbe etičke prirode koje, istina, mogu imati i političke implikacije, ali ne mislim da je to razlog da se serija ne prikaže. Gluma je izvrsna, snimanje je dobro, iako patina vremena čini da sve izgleda malo staromodno", kaže Budak.
Neobvezni razgovor članova Savjeta pretvorio se u raspravu o tome treba li ipak zatražiti da se serija ponovno "zaključa". Konačno je odlučeno da se Prosjaci i sinovi proglase prihvatljivima, a jedini koji je ostao protiv bio je Ivan Salečić, smatrajući da postoje i ideološko-politički razlozi zbog kojih serija nije prikladna za prikazivanje, uzimajući u obzir i etičke primjedbe.
Salečić je najviše zamjerio poruci iz koje se može zaključiti da je u životu najbolje biti prevarant, lopov i krijumčar te da to "prolazi" u svim društvenim sustavima, od "trulog" kapitalizma s kojim serija počinje do samoupravnog socijalizma s kojim završava.
Rasprava u Savjetu za igrani program izgleda je potaknula delegate u Savjetu za informiranje RK SSRN Hrvatske (8. veljače, dva dana prije emitiranja prve epizode) da se zapitaju zašto o tome nije bilo ranije rasprave.
Dara Jeneković je upitala zašto nije bilo prethodne rasprave i podsjetila na činjenicu da se u pratećem tekstu romana navodi da je serija snimljena prema njemu, a roman je, kako je upozorila, osuđen na 21. sjednici Predsjedništva CK SKJ.
Delegat SUBNOR-a Ivan Lazić zatražio je odgodu serije, napominjući da serija ima poruke koje su protivne našem društvu i da razlozi zbog kojih je 1973. godine skinuta s programa još uvijek vrijede.
Reklama za knjigu
Postoje različita mišljenja o tome treba li ovakve stvari raditi "na brzinu", bez obzira na činjenicu da se TV Zagreb našao u nezavidnoj situaciji vezano uz ispunjavanje programske sheme. Termin četvrtkom u 21 sat, nakon "Unutrašnje-političke" emisije, od ove godine pripada domaćem serijalnom programu. Televizija Zagreb je prvi centar koji taj termin ispunjava, a urednica igranog programa Palma Katalinić, na pitanje zašto baš Prosjaci i sinovi, kratko odgovara:
"Pa, zašto ne! Ako serija već postoji, ako je već snimljena, zašto je ne bismo emitirali. Nikada nije bila zabranjena, samo je bilo odgođeno njezino emitiranje. Uostalom, odabrali smo termin četvrtkom, a ne nedjeljom, što je uobičajeno za domaću seriju."
To je šturo i čini se nedovoljno objašnjenje. No, puno više se moglo saznati iz izjave Branka Puharića na sastanku Sekcije za informiranje. Puharić je, uz već spomenutu "rehabilitaciju", ponovio tvrdnje da roman i serija nemaju veze, dodajući da je serija 1973. godine, kada je završena, koštala oko 600 milijuna starih dinara (režiser Vrdoljak dobio je i dandanom previsokih 30 milijuna starih dinara honorara). Prema današnjim cijenama, rekao je Puharić, serija vrijedi više od 15 milijardi starih dinara, što je previše novca da bi stajalo "u budžaku".
Puharić je preuzeo punu odgovornost za emitiranje serije, tražeći da se cijela rasprava svede na pregled serije i tek tada se raspravlja. Povjerenje u redakciju, što nije iznenađujuće, izrazio je i predsjednik Skupštine TV Zagreb Dejan Rebić, koji je objasnio kako nije gledao seriju, ali je općenito protiv zabrana!
Na kraju, valja se prisjetiti da svaka serija, bila temeljena na romanu ili ne, uvijek dobro dođe za prodaju knjige. Trenutno je tako s Markom Polom, bilo je tako s Otpisanima, s Klaudijem, zar neće biti isto s Prosjacima i sinovima? Bez obzira što se TV Zagreb ograničava od romana, ista osoba je napisala scenarij, roman i scenarij imaju isti naslov, a roman, citirat ćemo opet Nikolu Disopru:
"... gradeći kroniku Imotske krajine, nabrojao je sve vlastodršce i tlačitelje koji su pljačkali i zlostavljali narod tog kraja, ali izostavio je spomenuti razdoblje od 1941. godine do pada takozvane NDH, o čemu u romanu nema ni riječi. Hitler se, istina, spominje, ali ne kao zločinac, a o Paveliću, kriminalcu kakvog povijest hrvatskog naroda ne pamti - tišina!"
Napisao: B. Milenković (Osmica, 1984.)
Osuda bez reakcije
Još za vrijeme snimanja serije, partijski aktivist Društva filmskih radnika Hrvatske oštro je osudio svog predsjednika Antuna Vrdoljaka jer je "u razdoblju prije 21. sjednice bio izraženo prisutan u manifestacijama i atmosferi tog vremena". Tada nitko na Televiziji nije reagirao pa je Vrdoljak privodio seriju kraju, a kasnije je na uobičajen način (putem SIZ kulture) dobio sredstva za snimanje igranog filma.
Jedan zanimljiv detalj vezan uz Ivana Raosa. Sredinom šezdesetih ponudio je svoju dramu Žuti, žuti kanarinci Televiziji Beograd, ali scenarij uopće nije ušao u uži izbor za ekranizaciju. Spomenuta drama kasnije je postala 12. epizoda serije Prosjaci i sinovi. Inače, prva Raosova djela tiskana su za vrijeme rata u Zagrebu: Utjeha noći 1942. i Grold Taquart 1943. godine.