Ivan Leko otkrio tajnu uspjeha na početku trenerske karijere

Foto: Screenshot

IVAN LEKO u subotu je na koljena bacio veliki Anderlecht. Dva dana ranije za Totalsport je napisao blog o iskoraku u vlastitoj sportskoj karijeri, preuzimanju ugroženoga belgijskog prvoligaša Oud-Heverleea iz Leuvena...

Čim me moj bivši trener Emilio Ferrera pozvao za asistenta, prije no što je prihvatio ponudu Genka i time mi otvorio priliku za preuzimanje momčadi, pogledao sam pažljivo 5-6 zadnjih utakmica Oud-Heverleea. Naravno, poznavao sam momčad i otprije, iz redovitog praćenja belgijske lige i međusobnih ogleda protiv momčadi iz Leuvena.
 

Nakon što me Ferrera predstavio ljudima iz kluba, pa potom otišao u Genk, pozvali su me na razgovor u Leuven. Bilo je to pretprošlog utorka. U kraćem intervjuu očito im se dopalo što su čuli. Reagirali su promptno i angažirali me.
 
Moji prvi treninzi pred gostovanje kod Liersea prošle subote protekli su vrlo dobro. Pristupio sam ljudima bez glume i foliranja, osjetivši da su me odmah prihvatili. Igrače sam upoznao sa svojim očekivanjima, vizijom igre i novim načinom ponašanja. Rekao sam im da ih jako dobro poznajem i poručio im da ne očekujem od njih da preko noći postanu Messi; neka budu samo to što jesu i to će biti dovoljno da postanemo ozbiljna ekipa. Reagirali su izvanredno.
 
U prošlosubotnjoj utakmici protiv Liersea sve je teklo dobro do 35. minute utakmice. Domaćini nam nisu došli na bliže od 25 metara od gola. Novinari koji su pratili utakmicu zaključili su da bismo, da smo utakmicu odigrali 11 na 11, sigurno pobijedili.
 
No, u 20-ak sekundi pretkraj prvog dijela sve se preokrenulo. Najprije je jedan igrač dobio drugi žuti, a potom drugi i izravan crveni karton. Sve to unutar 20-ak sekundi. Uhvatio sam se za glavu: pa za to se ne bi uspio pripremiti ni Capello!

Ako ništa drugo, imao sam sreću s tajmingom. Poluvrijeme je bilo blizu, uspjeli smo izdržati tih nekoliko minuta i potom tijekom pauze dogovoriti uspješnu taktiku. Podsjetio sam igrače da smo, na određeni način, u tih par treninga otkako sam preuzeo momčad vježbali takve situacije. Naravno, nije da samo se pripremali za igru s igračem odnosno dvama igračima manje, ali smo vježbali situacije s manjkom odnosno viškom igrača. Ako imaš manjak igrača u određenoj situaciji, bilo dugoročno ili trenutačno, to ne znači da se ne možeš obraniti. Usmjerio sam njihov fokus s branjenja igrača na branjenje lopte. Što da kažem, drugo smo poluvrijeme odigrali bez pogreške. Domaćini nas nisu ozbiljnije ugrozili. Dapače, nisu nam zapucali na gol. Njihov je trener na konferenciji za novinare bio očajan...

 
Čim sam došao, uveo sam neke nove režime. Ne da bih se inatio, nego isključivo prateći vlastiti osjećaj, promijenio sam par stvari koje su mene kao igrača smetale. Ukinuo sam drugi trening u danu, kao i ostajanje u izolaciji klupskog kampa samo reda radi, što zna biti potpuno kontraproduktivno. Također, uveo sam pravilo da se govori pred svih 25 igrača. Ne vjerujem u sastanke u četiri oka. Također, spremam se reducirati kadar koji trenutačno imam na raspolaganju s 27 (24 igrača, tri golmana) na 23 (20+3) nogometaša.
 
Promijenio sam također tri igrača u prvoj momčadi. Nisam time ništa mislio dokazivati, niti sam otpisao ljude koji su do mog dolaska igrali. Jednostavno sam slijedio svoj instinkt i oslonio se na igrače koje poznajem i kojima vjerujem; dvojicu sam promijenio u veznom redu, jednoga u napadu. Način odnosno osnovna ideja igre ostali su isti.
 
Na treninzima prije utakmice, kao i onima koji su uslijedili nakon nje, fokusirao sam se na bazične stvari. Radimo redovito na tri, najviše četiri elementa, te svakim novim treningom dodajemo neki novi detalj.
 
Kad kažem mi, mislim na stručni stožer koji sam naslijedio, premda su mi u klubu dali za pravo odabrati si prvog pomoćnika po vlastitom ukusu. Porazgovarao sam sa svima, prenio im svoje ideje i zahtjeve, principe ponašanja i odnosa, i odlučio da ću raditi s njima. Ja sam čovjek koji će se dati svakome 200%, ali ću zauzvrat tražiti jednaku posvećenost.
 
Za početak, bez obzira na srednjoročni odnosno dugoročni rezultatski plan, cilj je oformiti dobru momčad, momčad koja zna što hoće. Igrači su relativno kvalitetni, u najboljim su godinama i ono što od njih očekujem jest da igraju ozbiljan nogomet. Kad je u pitanju rezultat, on se u ovoj fazi ne može jamčiti.

Pročitajte više