Foto: Hina
TOMISLAV IVKOVIĆ, bivši reprezentativac Jugoslavije, bivši pomoćni trener hrvatske reprezentacije (u eri Cice Kranjčara) te bivši trener Lokomotive i nekadašnji bliski suradnik novog izbornika Ante Čačića te braće Mamić kaže kako nema strpljenja čitati tekstove većine hrvatskih sportskih novinara i objašnjava zbog čega.
''Znate što, najviše sam ljut na hrvatske novinare. Nakon pobjede protiv Arsenala čitao sam ''pametne'' tekstove nekih novinara, koji su zamislite, pronalazili načine i ideje kako Dinamo može dobiti Bayern. Znate što je to, to je prevara čista. Nepoštivanje vlastitih čitatelja. Takvim tekstovima, ne samo da ne poštujemo jedan Bayern, već i pljucamo sami po sebi. Umjesto da smo svjesni svojih limita, usuđujemo se jedan Bayern smještati u uvjete u kojima je hrvatski nogomet. Sramota. Takve stvari mi vrijeđaju inteligenciju. Dok se god tako ponašamo, nećemo uspjeti u životu. Nakon jednog poraza pričamo o ''grčkoj tragediji'', a nakon jedne pobjede najbolji smo na svijetu.
Nekad smo se možda i mogli uspoređivati s velikima, no danas su oni miljama daleko od nas. Svaka usporedba Dinama ili bilo kojeg našeg kluba na taktičkom ili tehničkom pogledu s bilo kojim klubom iz Liga petice uvreda je za zdrav razum. Najsmješniji su mi oni novinari koji uoči nekih takvih utakmica, u kojima igraju naši klubovi protiv tih velikih i moćnih klubova rade nekakve analize. Kao, uspoređuju pozicije, po linijama, gdje su oni bolji, a gdje mi. Kad tako nešto vidim ne znam bih li se smijao ili plakao'', rekao je Ivković.
Kako komentirate samu utakmicu? Je li partija na Allianz Areni bila Dinamov limit ili Modri mogu bolje?
''Naravno da mogu bolje i da ono što smo gledali nije Dinamov maksimum. Teško je išta pametno reći o samoj utakmici kad primite na brzinu tri gola nakon početničkih individualnih grešaka, a s druge strane stoji moćni Bayern, koji takve poklone neće propustiti pokupiti.
Naravno, neću biti previše mudar kad ću reći da su igrači Dinama bili možda i previše impresionirani. Gotovo nitko od tih momaka nikad nije igrao jednu takvu utakmicu u jednom onakvom ambijentu protiv možda i najbolje momčadi na svijetu.
Čitam danas također jednu veoma ''umnu'' misao nekog novinara koji se pita hoće li Dinamo uspjeti prebroditi ovakav poraz. Kakve su to budalaštine? Što to Dinamo ima prebroditi? Nije Bayern klub protiv kojeg Dinamo traži svoje prilike. To je jedan drugi svijet. Dinamo ili Hajduk, svejedno, moraju težiti osvajanjima domaćih naslova, igranju u Europa ligi, a ako se uspiju plasirati u Ligu prvaka, to je već fantastičan doseg.''
Situacija oko hrvatske reprezentacije sve je samo ne blistava. Nakon izbora Ante Čačića prelila se čaša navijačkog strpljenja. Navijači masovno spremaju svoje dresove, a kafići odbijaju prenositi utakmice reprezentacije. Sve jače odzvanja BOJKOT Mamićevoj reprezentaciji.
''Ne želim braniti Mamića, ali velik dio krivice zbog ove situacije imate i vi novinari. Vi ste ti koji pozivate na bojkot. Bojkot čega? Mamića, Šukera i Vrbanovića? Ma jebe se meni i za Mamića i za Šukera i za Vrbanovića. Zanimaju me Modrić, Ćorluka i Rakitić, ništa drugo. Oni su hrvatska reprezentacija, a ne Mamić.
Uostalom, svi koji govore da je Mamić privatizirao reprezentaciju , zašto ne poduzmu nešto? Pa nije vrag da je on toliko moćan? Ako je on sam uspio privatizirati reprezentaciju, ako sam bira izbornike, igrače, radi ovo ili ono, a ima toliko protivnika, a ne znam, onda je on čudo od čovjeka.
Može se utjecati na jednog, dvoje ljudi, ali na njih 20, na politiku, na sve poluge moći u ovoj državi? Ako je to zaista tako, ako je Mamić u tome uspio onda je najsposobniji tip u Hrvatskoj i zašto ga ne bi postavili za predsjednika države ili barem ministra financija?
Kad već ima toliku moć, zašto ne bi svi imali od toga koristi? Ako Zdravko drži sve to u rukama. onda je zaslužio spomenik i u Splitu i u Zagrebu, jer je pokazao koliko su svi ostali nesposobni. Ako svi ti što misle da je Mamić privatizirao hrvatski nogomet, a hvala bogu, ima ih koliko hoćete, najbolje je da se odmah pokriju ušima kad su toliko jadni pa su mu to dopustili.''
Postavljanje Ante Čačića na mjesto izbornika pokrenulo je to lavinu. Što vi mislite o novom izborniku?
''Ante ima reference, to uopće nije sporno. Jako je dugo u nogometu, ima iskustva i znanja. Mislim da može donijeti mirnoću reprezentaciji, koja joj je u ovom trenutku neophodna. Također, ima tu dalmatinsku tvrdoglavost. Ne znam znate li, ali baš ga je ta tvrdoglavost i koštala posla u Dinamu.''
Hoće li Čačić moći biti autoritet u svlačionici prepunoj igrača Reala, Barcelone, Intera ili Juventusa?
''Baš sam nedavno gledao odličan dokumentarac o Arrigu Sacchiju. Znate li što je on radio prije nego li je preuzeo možda najbolju momčad svih vremena – Milan s Van Bastenom, Rijkaardom, Gulittom, Ancelottijem? Bio je trener trećeligaša Parme i prodavač cipela. Kad je u Kupu izbacio Milan, Berlusconi ga je doveo i sve je ostalo povijest.
Ili Mourinho? Nikad nije bio igrač, bio je prevoditelj. Pogledajte što je Mourinho danas.
Ostavimo se mi malo trenera, zapitajmo se ima li krivnje u igračima: Naravno da je i Kovač trebao snositi određeni dio krivice za ove zadnje rezultate, ali igrači su bili ti koji su onako odigrali.
Jednostavno, puno toga lošeg se poklopilo, u momčad se uvukla neka nervoza, i situacija nije najbolja, no mislim da ako dobijemo Bugarsku doma i Maltu sigurno idemo na EURO i onda će sve biti vedrije. A ako ne dobijemo, onda nismo ni zaslužili ići u Francusku.''