Foto: Index
LEGENDARNI vratar Hrvatske Vlado Šola, olimpijski i svjetski rukometni prvak, za Index komentira Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, analizira protivnike i igru Hrvatske te navija da večeras (20:45) odabranici Željka Babića konačno pokažu moderan i brz rukomet. S druge strane terena, u četvrtfinalu turnira, stoji momčad Španjolske.
Nisam vidio moderan i brz rukomet koji je Hrvatska najavila
"Krenut ću s pitanjem. Znate li zašto smo protiv Egipta u prvom dijelu utakmice osmine finala vodili s osam razlike? Zato što smo polovicu tih golova zabili iz tranzicije i s brzog centra. Tako bismo trebali igrati na cijelom turniru. Naš izbornik već dugo najavljuje da će Hrvatska igrati moderan i brz rukomet, ali to rijetko vidim. Zaista bih volio da tako igramo, to je jedini način.
Čim smo usporili korak i igru, protivnik je to iskoristio. Iskoristio je to Egipat, iskoristit će i jače ekipe. Dva srednja beka zabili su više golova od četiri lijeva i desna beka - to je znak da nešto ne štima. Logično bi bilo da srednjaci razigravaju bekove. Je li problem u lošoj formi, teško mi je kazati jer ne nazočim treninzima. No čini mi se da smo došli na turnir s malo uvježbanih akcija. To nije problem kada imate informativne igrače poput Duvnjaka i Cindrića koji brzo procesuiraju problem. Također, ne dobivamo mnogo ni od krilnih igrača, oni stoje u kutu, isključeni iz igre. Nisam vidio akcije s križanjima, premalo lopti ide na krila. Često igramo sa sedam igrača, odnosno s dva pivota, a to je statična, pozicionirana igra. U takvoj igri traži se da zabije pivot, bek ili krilo na dijagonalnu loptu.
To je za Hrvatsku bio veliki problem u porazu protiv Njemačke jer nema smisla igrati sa sedam igrača na 6:0 zonu. Dali su nam mogućnost da uvedemo bekove na šut, a mi nismo pucali zbog izmjene igrača. Često se dogodi da u tim trenucima zapravo uopće nemamo brojčanu prednost na terenu. Pivoti bi trebali zabijati, a mi to nismo uspjeli tijekom 15 napada u nizu. Protiv Egipta smo uspjeli - odigrali smo duboko, pritiskali i natjerali njihove bekove da se povuku, ali smo s tom odlukom također kasnili pet minuta.
Ocjena? Ok
Nakon šest odigranih utakmica na turniru Hrvatskoj bih dao ocjenu - ostvaren cilj, kada je o rezultatu riječ. Igra je bila ok, ali nedostaje lepršavosti i kreativnosti. Neka nastave s takvom igrom ako ćemo pobjeđivati, ali smatram da u napadu možemo puno napredovati. Obrana također mora biti kvalitetnija, moramo biti agresivniji kada treba uraditi prekršaj. Ne znam kako naši igrači treniraju, kakva je atmosfera i je li itko od njih depresivan. Tu je izbornik i on sve to jako dobro zna. Što se tiče vratarske pozicije, ključno je da vratar zna za što je zadužen. Zvuči paradoksalno, ali vratar je tu da brani i da se ne žali. No isto tako, zna se da je zona 5:1 zadužena za šuteve iz sredine, a ne da se protivnički desni bek neometano šeta i puca. Stvari moraju biti jasnije postavljene.
Atmosfera je dobra dok se žene ne upoznaju
Teško mi je s distance govoriti o atmosferi u reprezentaciji, to je stvar karaktera i stila. Nekad je atmosfera važna, nekada nije. Parafrazirat ću mog starog trenera koji kaže: atmosfera je dobra dok se žene ne upoznaju. Malo se šalim, iako nije vrijeme za to.
Bojao sam se da protiv Egipta ne proradi njihov golman i da ispadnemo kao Danska i Njemačka. Ali i ovim putem želio bih zaštiti naše igrače, znam koliko im je teško bilo igrati osminu finala. Da su kojim slučajem ispali, bili bi obilježeni kao prva generacija koja se oprostila od turnira u tako ranoj fazi. Smjena generacija u našoj reprezentaciji još nije završila. U Poljskoj na Euru sudjelovali su pojedini igrači koji nisu putovali na Igre u Rio, a danas su na SP-u neki koji nisu bili na Olimpijskim igrama. Mislim da konačno moramo ustanoviti s kojim kadrom dočekujemo iduće EP. Možda i ne moramo, možda je moja filozofija zastarjela, no vjerujem da se u reprezentaciju teško upada, a još teže ispada.
Sjetim se uvijek francuske reprezentacija u Tunisu. Bili su strašni, ali nedostajao im je vratar. Omeyer je već četiri godine bio u kadru, ali tek tada su ga otkrili. No vratimo se našim problemima.
Sportaši, prihvatite kritiku - vaše je da uđete u arenu i uživate u sportu
Protiv Španjolske večeras sigurno ne bih igrao 5:1 obranu, mislim da smo bili u zabludi kada smo ih na Euru u Poljskom time htjeli pobijediti. Njihovih 90 posto lopti ide na crtu, a bekovi im nisu u formi da bi šutom rješavali 6:0 obranu. Zona 5:1 otvara im prostor za muljanje. Španjolce treba ubiti tempom, teretni su i ne mogu držati ritam 60 minuta. Kontra i polukontra, one nam večeras trebaju. Ne želim se prisjećati legendarnih utakmica moje generacije protiv Španjolske jer rukomet se promijenio. To više nije ista igra kao 2003. godine. Najsretniji bih bio da opet osvojimo to zlato. Nalazimo se među osam ekipa svijeta, a tu nema Njemačke, Danske...
Ne trebamo dijeliti igrače na stare i mlade jer Patrik Ćavar sa 16 godina bio je svjetska klasa. Postoje igrači koji mogu i oni koji ne mogu. Također ne treba secirati ni kritike - kao sportaš ulaziš u arenu i moraš biti spreman na prst gore ili prst dolje. Svi mi koji smo osvajali medalje, pratimo i volimo sport, imamo ga pravo i komentirati. Znate, sport nije Newtonova teorija, sport je zabava. Zato uživajmo večeras.