SPURSI su morali čekati 35 godina za plasman u polufinale nekog europskog natjecanja i konačno su uspjeli ući u polufinale Lige prvaka preko favoriziranog Guardiolina Manchester Cityja.
Zasluga je to argentinskog čudotvorca Mauricia Pochettina koji je unatoč svim problemima ostao miran i nastavio raditi na svojoj viziji nogometa.
Ovo je sezona u kojoj Spursi nisu potrošili ni centa na pojačanja, a imali su višemjesečne komplikacije zbog izgradnje novog stadiona. Manchester United je početkom 2019. ozbiljno vrbovao Mauricija Pochettina, vidjevši ga tada kao prvog nasljednika Josea Mourinha.
U momčadi s White Hart Lanea nije bilo ni ozlijeđenog Harryja Kanea, ali za Pochettinovu klapu ništa od toga nije predstavljalo problem. Kao nijednom dosad u proteklih pet godina, koliko sjedi na klupi londonskog kluba.
Čudotvorac iz Argentine kojeg ljudi premalo cijene
Mauricio Pochettino učinio je nešto gotovo nezamislivo u svijetu modernog nogometa, u kojem novac pokreće sve. Velika većina nogometne javnosti ne gleda nogomet kroz tu prizmu i ne vidi veličinu i važnost njegova trenerskog uspjeha.
Problem s novim generacijama je taj što su odrasli gledajući najbolje od Josea Mourinha i Pepa Guardiole, trenere koji su u svojim klubovima gotovo uvijek pronalazili recept za instant uspjeh. U tome im je, naravno, uvelike pomagao novac vlasnika klubova u kojima su radili.
Najbolji primjer za to je Mourinhov Chelsea, kojeg je Portugalac potpuno preporodio i instantno promijenio u klub koji je sinonim za uspjeh. Iza njegova uspjeha stajale su ruske milijarde, baš kao i što iza Guardiolina uspjeha u Cityju stoje arapske.
Posljedica toga je da se u novije vrijeme trenerski uspjeh gleda isključivo kroz broj osvojenih trofeja, bez pretjeranog zamaranja s uvjetima kakve treneri imaju na raspolaganju, koliko novca je izdvojeno za transfere, a koliko za plaće igrača.
To su sve faktori koji bitno utječu na konačan rezultat nekog sportskog kolektiva, ali Pochettino već godinama uspješno mijenja ono što se smatra normalnim.
Pochettino je od Tottenhama stvorio anomaliju u svijetu sporta
Malo ljudi u obzir uzima činjenicu da su velikanima poput Arriga Sacchija, Carla Ancelottija, pa čak i Sir Alexa Fergusona trebale godine i godine rada i sistematizacije da bi se položio temelj za budućnost koja je potom izrodila dinastije.
U takvu skupinu trenera spada i Mauricio Pochettino. Skromni Argentinac koji se uvijek razlikovao od drugih. Njemu nikada nisu trebale nečije milijarde da bi ostvario uspjeh. Pokazao je to u svom debitantskom trenerskom poslu, kada je vodio Espanyol od 2009. do 2012. godine.
Samo oni najvatreniji štovatelji španjolske lige znat će da je Pochettino svoju prvu trenersku pobjedu ostvario upravo protiv Pepa Guardiole. Bilo je to 2009. godine, kada je Guardiola u svom rosteru imao jednu od najjačih momčadi svijeta. Ronaldinha, Eto’oa, Henryja, Abidala, Puyola, Iniestu... Katalonski derbi otišao je na stranu Espanyola prvi put nakon 27 godina, a španjolski mediji opjevali su argentinskog stručnjaka najavljujući nešto novo, nešto sasvim drugačije.
"Pochettinov agresivan pristup usisao je nogometaše Barcelone poput živog pijeska", napisao je tada Francisco Cabezas za El Mundo.
Jorge Colipe je u svom komentaru te utakmice za Diario de Almeria nazvao Pochettinov Espanyol „gerilcima“ te 90 minuta u pobjedi protiv Barce opisao kao 90 minuta „najbližih paklu u nogometu“.
Pochettino je pritom Guardioli nanio i prvi poraz u Premier ligi.
Deset godina kasnije svjedočimo upravo tome.
Pochettino je oduvijek imao moć stvoriti nešto iz ničega. On radi s onim što ima na raspolaganju i unatoč toj otegotnoj okolnosti u odnosu na druge protivnike, uvijek ostvaruje veći rezultat nego što bi se od njega očekivalo. Ukratko, Pochettino je nevjerojatni overachiever – čovjek koji konstantno uspijeva premašiti očekivan rezultat.
Njegov metodički pristup radu u klubu zamijetili su ljudi u Tottenhamu, kada je u sezoni 2013./14. vodio Southampton. Predsjednik Spursa Daniel Levy odabrao ga je za čovjeka koji će preporoditi Tottenham, klub koji je dugo sezona bio izraziti underachiever – onaj koji je konstantno ostvarivao rezultate ispod očekivanih.
U modernim vremenima, kada nogometnim svijetom vladaju superklubovi pogonjeni supernovcem kojim se plaćaju velika trenerska i igračka imena i očekuje instant uspjeh, Tottenham je postao anomalija. I to ponajviše zahvaljujući Pochettinu.
Londonski klub nema pretjerano bogatu nogometnu povijest, nemaju ni novac kao United, City, Liverpool, Real i ostali, ali unatoč svemu već godinama premašuju očekivanja i u kontinuitetu ostvaruju dobar rezultat.
Argentinac je poseban po tome što od postojećih resursa uvijek izvlači maksimum, ma što god se oko njega događalo.
U prvih nekoliko sezona to se možda moglo okarakterizirati početničkom srećom ili se njegov uspjeh mogao prišiti spletu s(p)retnih okolnosti, ali u razdoblju od pet godina, tijekom kojih Tottenham pod Pochettinom pokazuje kontinuitet rezultata – to više nije slučajnost, nego jasno razrađen i, čini se, učinkovit sustav.
Po čemu je Tottenham posebniji od drugih?
Mauricio Pochettino u Tottenhamu točno zna što ima na raspolaganju i koliko može (ili ne može) očekivati od postojeće uprave. Politika tog kluba nije kaotično rasipanje novca na velike zvijezde i panične kupovine u prijelaznim rokovima, a sve s ciljem kako bi nezadovoljni navijači preko noći postali zadovoljni kao, primjerice, Manchester United u eri poslije Fergusona.
Argentincu je od početka dano do znanja da taj luksuz neće imati, već da se od njega očekuje nešto drugačije i mnogo kompleksnije od puke kupovine igrača kada je to potrebno.
Tottenham u protekla dva prijelazna roka nije doveo nijednog igrača. Najskuplji nogometaš u momčadi Spursa koja je pobijedila Manchester City u četvrtfinalu Lige prvaka bio je Moussa Sissoko kojeg su platili 30 milijuna funti. Usporedbe radi, City je u rosteru imao 12 od 18 igrača koji su plaćeni preko 30 milijuna funti.
To nije sve. U proteklih pet sezona premierligaš koji ima najveći net spend, odnosno omjer vrijednosti kupljenih i prodanih igrača je Manchester City i on iznosi zapanjujućih 505,4 milijuna funti. Slijede Manchester United s 400,5 milijuna, Chelsea (290,3), Arsenal (222), Everton (203) pa Liverpool (159,4).
Tottenham je tek na 18. mjestu s nevjerojatnih 31 milijun funti, a od njega manji iznos imaju tek Cardiff City i Southampton, što je i očekivano s obzirom na veličinu i renome tih klubova.
Gledajući brojke iz protekle sezone, Tottenham zauzima tek šesto mjesto u Premier ligi po plaćama igrača, a poznato je da u prosjeku najčešće najbolje rezultate bilježe oni klubovi koji izdvajaju najviše novca za igrače.
Tottenham je i u ovom segmentu izrazita anomalija. Pochettino je u protekle četiri sezone unatoč svemu navedenom završavao peti, treći, drugi pa opet treći u Premier ligi.
Kako je Pochettino riješio problem klupske filozofije koja se ne oslanja na kaotično rasipanje novca?
Pochettino od postojećih resursa izvlači maksimum. On se u startu pomirio s činjenicom da ne može računati na financijsku pomoć svojih nadređenih i počeo raditi s onim što ima na raspolaganju.
No tu nije stao. Iz godine u godinu Argentinac je postojeće igrače unaprjeđivao pa je tako od nepoznatog lika koji je imao tek šest premierligaških nastupa i bio tek treći napadački izbor, stvorio jednog od najboljih engleskih napadača u novijoj engleskoj povijesti.
Riječ je, naravno, o Harryju Kaneu koji je od dolaska Pochettina u Tottenham postao elitni svjetski napadač, zabivši preko 150 golova u preko 200 nastupa. Bez njega u vrhu napada engleska reprezentacija ne bi imala smisla.
Od mediokritetskih bekova izuzetno limitiranih tehničkih sposobnosti učinio je strašne fizički nadmoćne igrače koji neprestano trče gore-dolje po aut liniji.
Primjer za to je Kyle Walker koji je kod Pepa Guardiole gotovo nezamjenjiv dio slagalice. Dao je prostor i vrijeme jednom od najtalentiranijih Engleza u posljednjih nekoliko desetljeća, na što mu je taj odgovorio fantastičnim igrama i vrlo brzo se prometnuo u jednog od nositelja Tottenhamove igre. Riječ je o Dele Alliju.
Također, Pochettinova momčad u proteklih pet godina redovito je jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa.
Prepoznatljiv stil igre njegovih Spursa
Njegovi klubovi, a najviše se to vidi na primjeru Tottenhama u kojem se najduže zadržao, poznati su po jasno definiranom nogometnom stilu.
Strpljiv izlazak iz svoje polovice zasnovan na velikom broju dodavanja u obrani, rotacije u sredini preko sjajnih veznjaka i onda ubojita završnica s velikim brojem igrača u protivničkoj trećini terena. Argentinac je pokazao i zavidnu razinu taktičke fleksibilnosti pa tako bez problema Tottenham može zaigrati u raznim varijacijama 4-2-3-1, 3-1-4-2, 3-4-3 i 4-4-2 sustava.
Također, u Pochettinovoj svlačionici nema mjesta nezadovoljstvu. Svakom igraču na kojeg ne računa to je poručio, a onda ga od momčadi udaljio ili prodao.
Primjer za to su Vincent Janssen i Kyle Walker. Prvi se nikada nije uklopio među Spurse, pa mu je jasno dano do znanja da se na njega ne računa.
Od tada na bolju budućnost čeka u drugoj momčadi i ne radi probleme treneru i upravi kluba. Drugi je, čim je postao nezadovoljan, prodan u Manchester City za tada rekordnu sumu nekog braniča u Premiershipu.
Je li Pochettino predodređen za stvaranje dinastija?
Sve ovo neodoljivo podsjeća na spomenute Sacchija i Fergusona, ali je dojam da (pre)malo ljudi prepoznaje i cijeni Pochettinove uspjehe i rezultate koji su u proteklih pet godina kontinuirani.
Neki će reći “Da, ali Pochettino nije osvojio nijedan trofej do sada”. Trenerski posao seže mnogo dalje od pukih osvojenih trofeja i odličja, kao i njegovo ocjenjivanje.
Argentinac ima tek 47 godina i dio je vala mladih trenera koji su proteklih godina poharali nogometnu Europu. Pred njim je sasvim sigurno blistava karijera, a svime ostvarenim na klupi Tottenhama u proteklih pet godina kupio si je kartu za vođenje nekog od najvećih europskih klubova.
Ako do tada i ne osvoji trofej s Tottenhamom, to ga neće činiti manje vrijednim trenerom od ostalih.
Odlaskom u klub većeg renomea i financijske sposobnosti dobit će i bolje uvjete za rad, a ako je kontinuirano premašivao očekivanja u limitiranom okruženju, što tek onda može napraviti s klubom koji mu može pružiti više?
U Tottenhamu mu je za takvo nešto nedostajalo trofeja, ali u većem klubu od Spursa taj problem mogao bi se elegantno riješiti.
Ove sezone često se spominjao u kontekstu prelaska u Real Madrid i Manchester United. Španjolci su pisali i o njegovom preuzimanju Bayerna iz Münchena.
Jedno je sigurno, Pochettina u budućnosti sigurno čeka klupa nekog velikana.