ANDREJ PLENKOVIĆ nahvalio je danas na otvaranju Europskog tjedna sporta Janicu Kostelić, čelnicu Ureda za sport, i njezin tim zbog izrade ključnog dokumenta za hrvatski sport koji se čeka još od osamostaljenja.
Zašto je važan dokument s kojim Hrvatska kasni skoro 30 godina?
"Nacionalna strategija razvoja sporta" ima puno veću težinu od neprovedivog i beskorisnog Zakona o sportu i bavi se stvarnim problemima poput financiranja klubova i transparentne raspodjele novca koji se godinama pod krinkom društvenog angažmana dijeli kroz sport u političke svrhe. U strategiji koja je nedavno usvojena u saboru nalaze se konkretni prijedlozi za opstanak profesionalnih klubova i amaterske baze sportaša u Hrvatskoj. Iz poreza koji uplaćujemo u sport odlaze milijarde, ali to nije ni blizu dovoljno da se namire svi gubitaški klubovi - hibridi, koji se bave profesionalnim sportom, ali se vode iz ureda lokalnih načelnika, a financiraju novcem građana.
Primjerice, Dinamo je i dalje udruga građana, neprofitna organizacija kroz koju je prošlo više od milijarde kuna samo u eri Zdravka Mamića, bjegunca osuđenog za težak gospodarski kriminal i pljačku više od 100 milijuna kuna iz gradskog kluba Dinamo te optuženog za udruživanje u zločinačku organizaciju za izvlačenje dodatnih 200 milijuna kuna. Hajduk je sportsko-dioničko društvo, nastalo po "jednokratnom" zakonu koji se pisao specijalno za prigodu privatizacije splitskog kluba kako bi se milijunski dugovi prema državi pretvorili u dionice, pa je trgovačko društvo Hajduk i dalje u vlasništvu Grada. No Grad je svoja upravljačka prava prenio na dioničare, pa se kao vlasnik ponaša samo kad je politički nužno, na primjer, kada treba organizirati dolazak reprezentacije Hrvatske na Poljud. Premijer Plenković nedavno je Hajduku poklonio i 10 posto dionica kluba koje su pripale državi zbog zaostalih dugovanja.
Proces privatizacije prošao je i Zadar, ali i dalje nije jasno tko je vlasnik kluba. Takav apsurd je moguć jer je većina hrvatskih klubova godinama poslovala u blokadi i bez računa, a lova se vadila i vrtjela preko omladinskih pogona, na ruke ili preko privatnih računa u inozemstvu. I to je uredno prolazilo 20 godina, sukladno zakonima koji su napisani i usklađeni da ne ometaju višemilijunske pljačke, sukob interesa i izvlačenje novca iz klubova.
Hrvatski sport je zapušten, nema ni zakon koji je moguće provesti
U Nacionalnoj strategiji sporta zato je znatni dio materijala posvećen sportašima amaterima i infrastrukturi, dok je veliki problem o kategorizaciji spotova samo naznačen i na njemu će se u budućnosti tek lomiti koplja. Hrvatska, naime, nikada nije odredila koji su njezini nacionalni sportovi, kriterije po kojima će se to odlučivati i rezultate koji se moraju ostvariti da pojedini sport sačuva status od posebne važnosti, a time i bolji financijski tretman.
Ne postoji dokument na kojem bi se trebala temeljiti struktura i zakonodavni okvir hrvatskog sporta, godinama jednog od najneurednijih resora u zemlji, koji trenutno funkcionira prema zakonu koji je neprovediv, ne propisuje jasne sankcije i dijeli odgovornost za nered s još barem četiri ministarstva.
Predstavljamo se kao pomorska nacija, a polovica djece u Hrvatskoj ne zna plivati
Hrvatska se predstavlja kao sportska zemlja, a više od 60 posto građana nema nikakav doticaj s tjelesnom aktivnošću. Hrvatska se predstavlja i kao pomorska zemlja, a skoro o50 posto djece ne zna plivati pa je Ured za sport iz fondova Europske Unije povukao značajna sredstva za obuku neplivača
O svemu tome premijer je kazao nekoliko kurtoaznih rečenica u govoru na Europskom trgu u Zagrebu kojim je otvorio Europski tjedan sporta, manifestaciju pod pokroviteljstvom Janičinog ureda.
"Poruku koju ovom manifestacijom šaljemo je da je sport od najranijih dana prije svega usađivanje sjajnih vrijednosti za život kao što su prijateljstvo, fair play, poštenja, timski duh, rad, ustrajnost i upornost, a ujedno i put koji stvara neraskidiva dugotrajna prijateljstva. Drago mi je da su ovu manifestaciju podržali naši vrhunski sportaši i mnogo djece koja svojim aktivizmom inspiriraju i druge. Važno je da su ovdje i naši dragi prijatelji nešto starije dobi koji pokazuju kako se u svakoj životnoj fazi treba ponašati aktivno", poručio je Plenković, pa pred okupljenim građanima ishvalio sebe i svoju vlast jer će novac tih građana potrošiti namjenski.
"Ovo što radimo nije samo simbolika, koju svojim iskustvom i rezultatima daje najbolja naša sportašica svih vremena, ovo što radimo je ozbiljno u proračunskom smislu. S donošenjem strategije sporta pokazali smo da je mojoj vladi zaista stalo do sporta", kaže Plenković i na koncu ističe da sport uvijek mora biti prijateljstvo, zdravlje i veselje, a nikad nasilje i da ta poruka mora svima biti jasna.
Premijera očigledno ne dira činjenica da hrvatski sport nije zdrav, već da je u terminalnoj fazi bolesti koju mu je nanijela politika, davajući legitimitet za pljačku i institucionaliziranu korupciju likovima poput Željka Širića ili Zdravka Mamića, donatora Plenkovićeve stranke koja je postavila svoje ljude na gotovo sva raspoloživa mjesta u Hrvatskom nogometnom savezu. Hrvatski sport od toga će se oporavljati možda i duže nego što smo čekali da netko konačno sjedne i napiše suvislu strategiju o tome kako bi naš sport trebao izgledati.