KADA se sutra navečer susretnu, bit će to jubilarni dvadeseti dvoboj Španjolske i Njemačke. Povijest je na strani Elfa, ali kvaliteta svakako na strani Furije.
Španjolsku na ovom prvenstvu vodi ubojiti vezni red, koji funkcionira u dvije različite varijante; s Fabregasom ili bez njega. I ne zna se koja je opcija ubojitija. Španjolci su jedina momčad koju nitko na cijelom prvenstvu nije nadigrao, pa čak ni namučio. Sreća ih je malo pomilovala protiv Talijana, kad su bolje izvodili jedanaesterce, ali nitko ne može reći da Furija nije zaslužila tu pobjedu. Španjolski veznjaci u svim su utakmicama doslovno plesali oko svojih suparnika, kratki precizni pasovi tekli su kao simfonija, što nije nikakvo iznenađenje kad se u jednoj ekipi nađu takvi virtuozi lopte poput Ineste, Xavija, Senne, Davida Silve, ranijespomenutog Cesca, a po potrebi i Xabija Alonsa. Ovakvi veznjaci uvijek su sposobni pronaći pravo rješenje, način za prilaz protivničkom golu, a napadači poput Torresa i Ville svako otvaranje prostora će s lakoćom iskoristiti. A ništa lošiji nije ni Guiza, koji će sutra vjerojatno zamijeniti ozlijeđenog napadača Valencije i najboljeg strijelca Eura.
Nijemci bolji u međusobnim dvobojima na velikim natjecanjima
Dakle kao što smo rekli, Furija je s Elfom dosad odigrala 19 mečeva; Nijemci su dobili osam, Španjolci su slavili pet puta, a šest utakmica je završilo bez pobjednika. U natjecateljskim dvobojima skor je 4-1-2 u korist njemačke reprezentacije.
Što se tiče dvoboja na Europskim prvenstvima, Španjolci i Nijemci su snage odmjerili četiri puta. Dva puta bolja je bila Njemačka, jednom Španjolska , a jednom je utakmica završila remijem.
Posljednji put kada su se ove dvije momčadi sastale na nekom velikom natjecanju bilo je na Svjetskom prvenstvu 1994, a utakmica je završila bez pobjednika, 1:1.
Španjolska se prvi put okitila naslovom europskog prvaka 1964. godine u Madridu, kada su u finalu tada tek drugog po redu Europskog prvenstva svladali reprezentaciju SSSR sa 2:1.
Pred gotovo 80 tisuća gledatelja na Santiago Bernabeu Španjolsku je u vodstvo doveo Jesús María Pereda tada slavni veznjak Barcelone, dok je samo dvije minute kasnije izjednačio je Tatar Galimzyan Khusainov. Rezultat se nije mijenjao do šest minute prije kraja kada je Marcelino Martínez, tadašnji igrač Zaragoze zabio povijesni gol i donio Španjolskoj prvi i jedini naslov Europskog prvaka.
Prvi susret Španjolaca i Nijemaca u sklopu Europskog prvenstva
Na završni turnir Europskog prvenstva, gdje su tada igrale tek četiri momčadi, Španjolci se nisu potom uspjeli plasirati dugih dvadeset godina. Jednom su ispali u "četvrtfinalu" od Engleske (Tada su se još igrale uzvratne utakmice četvrtfinala. Španjolska je izgubila na Wembleyu 1:0, da bi u uzvratu svladala u Madridu Englesku sa 2:1), a drugi put od Zapadne Njemačke.
To je bio zapravo i prvi susret Španjolaca i Nijemaca u sklopu prvenstva Europe. 24. travnja 1976. godine pred 52 tisuće gledatelja na Vincente Calderonu Španjolska je remizirala (1:1) sa Z. Njemačkom. Španjolce je u 21. minuti u vodstvo doveo Carlos "Santillana", slavni napadač madridskog Reala, dok su Nijemci izjednačili nakon pola sata igre preko veznjaka Ericha "Ete" Beera.
U uzvratu koji je bio na rasporedu skoro mjesec dana kasnije, Z. Njemačka je dočekala Španjolsku pred 78 tisuća gledatelja na Olympiastadionu u Muenchenu. Nijemci su poveli u 17. minuti zgoditkom slavnog napadača Bayerna Ulija Hoenessa. Konačnu potvrdu prolaska Z. Njemačke na završni turnir u Jugoslaviju osigurao je najbolji strijelac u povijesti Kaiserslauterna Klaus Toppmöller dvije minute prije odmora.
Sušni period od `64 do `84
Na sljedeće europsko prvenstvo, prvo na čijem je završnom turniru sudjelovalo osam momčadi podijeljeno u dvije skupine, Španjolska se plasirala, ali je ispala već u skupini, gdje je igrala sa Belgijom, Engleskom i Italijom.
Na sedmo Europsko prvenstvo, 1984. godine u Francuskoj, plasirale su se i Španjolska i Njemačka, štoviše oboje su bili u skupini B. Španjolska je sa dva remija i jednom pobjedom osvojila prvo mjesto skupine. U trećem kolu skupine, Španjolska je po drugi put u povijesti prvenstava Starog kontinenta snage odmjerila sa Z. Njemačkom.
Nijemcima je u toj utakmici bio potreban samo bod, ali je Španjolska pred 48 tisuća gledatelja na Parku Prinčeva pobijedila zgoditkom Antonija Macede u 90. minuti, tako se plasiravši u finale. Na koncu Njemačka je bila treća, dok je drugi bio Portugal, koji je u polufinalu izgubio od Francuske, dok je Španjolska u polufinalu, nakon 1:1 u regularnom dijelu utakmice na jedanaesterce prošla Dansku.
Poraz u finalu od Francuske 1984. godine
U slavnom finalu 27. lipnja 1984. godine na Parku Prinčeva, Španjolska je poražena sa 2:0 od Francuske. Golovima Platinija i Bellonea Francuska je po prvi put postala prvakom Europe.
Četiri godine kasnije, Španjolska je opet otišla na završni turnir, ovaj put u Njemačku i opet je ždrijeb spario sa Z. Njemačkom. Nakon dva kola Španjolska je imala samo tri boda i posljednja utakmica skupine sa Z. Njemačkom nije joj ništa značila. Nijemi su to iskoristili i osvetili se za poraz od četiri godine ranije.
Pred 72 tisuće gledatelja na Olympiastadionu u Muenchenu Njemačka je povela golom Rudija Voellera u 29. minuti, a isti igrač stavio je točku na i u 51. minuti. Španjolska je natjecanje završila na trećem mjestu u skupini, a Njemačka je kao prvoplasirana momčad otišla u polufinale.
`96 i `00 za Španjolce kobno četvrtfinale
Na Euro 1992. godine u Švedskoj, Španjolska se nije plasirala, završivši kao treća momčad prve kvalifikacijske skupine iza Francuske i Čehoslovačke, dok je četiri godine kasnije rezultat za nju ipak bio nešto povoljniji. Naime, nakon što su prošli skupinu sa Bugarskom, Rumunjskom i Francuskom, kao drugoplasirana momčad, Španjolci su naletjeli na Engleze. Nakon 120 minuta bilo je 0:0, nakon čega su Englezi ipak prošli dalje boljim izvođenjem kaznenih udaraca.
Četiri godine kasnije, na Europskom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj 2000. godine, Španjolska je opet ispala u četvrtfinalu. Naime, nakon što su skupini sa Jugoslavijom, Norveškom i Slovenijom osvojili prvo mjesto, Španjolci su kao što smo već rekli poraženi u četvrtfinalu od Francuske. U 32. minuti poveli su Francuzi golom Zidanea, da bi onda Mendieta šest minuta kasnije iz kaznenog udarca vratio stvari na početak. Prolaz Francuske i oproštaj Španjolske odlučio je Youri Djorkaeff zgoditkom u 44. minuti.
Na posljednjem prvenstvu 2004. u Portugalu Španjolska je ispala već u skupini, gdje je igrala sa Portugalom, Grčkom i Rusijom...
Njemačka, odnosno tadašnja Z. Njemačka prvi put je na završni turnir Europskog prvenstva otišla 1972. godine nakon uvjerljivih nastupa u 8. kvalifikacijskoj skupini zajedno sa Poljskom, Turskom i Albanijom. U četvrtfinalu je Z. Njemačka sa 3:1 svladala Englesku na Wembleyu, da bi u uzvratu odigrala tek 0:0, što joj je bilo dovoljno za odlazak na završni turnir koji se održavao u Belgiji.
U polufinalu Z. Njemačka je sa 2:1 golovima Gerda Muellera svladala domaćina Belgiju pa je u finalu išla je SSSR, koji je u polufinalu svladao Mađarsku. 18. lipnja 1972. godine na Heyselu u Briselu Z. Njemačka je sa uvjerljivih 3:0 svladala SSSR i tako se okitila prvim naslov europskog prvaka. Golove za Nijemce postigli su dvaput Gerd Mueller te Herbert Wimmer iz Borussia Mönchengladbach.
Nakon naslova ´72 poraz u beogradskom finalu `76 od Čehoslovačke
Četiri godine kasnije Z. Njemačka opet se plasirala na završni turnir gore opisanom pobjedom nad Španjolskom. 17. lipnja u Beogradu Z. Njemačka svladala je nakon produžetaka sa 4:2 reprezentaciju Jugoslavije. Danilo Popivoda doveo je Jugoslaviju tada u vodstvo u 19. minuti. Na 2:0 povećao je legendarni Dragan Džajić, da bi Nijemci u nastavku golovima Heinz Flohea i Gerda Muellera izborili produžetke. Z. Njemačku u finale je odveo nezaustavljivi Gerd Mueller golovima u 115. i 119. minuti.
U finalu je Z. Njemačku čekala Čehoslovačka koja je u polufinalu u Maksimiru svladala Nizozemsku sa 3:1, također nakon produžetaka. 20. lipnja nešto iz 20 sati u Beogradu počelo je to dugo očekivano finale. Čehoslovaci su poveli golom Svehlika u 8. minuti, da bi već nakon 25. minuta bilo i 2:0 za Čehoslovačku nakon zgoditka Dobiaša. Opet se Nijemci sjajno vraćaju pa preko Gerda Muellera i Hölzenbein u 89. minuti. U produžecima nije bilo golova pa se prišlo izvođenju kaznenih udaraca. Čehoslovaci su ipak bili precizniji, naime, Uli Hoennes je pogriješio i dao Panenki šansu za onu povijesnu izvedbu.
Drugi naslov Europskog prvaka
Na svoje treće uzastopne Europsko prvenstvo Z. Njemačka plasirala se već četiri godine kasnije. Nijemci us suvereno prošli skupinu A, gdje su igrali sa Čehoslovačkom, Nizozemskom i Grčkom. Kako su po novom formatu natjecanja prvoplasirane momčadi skupine A i B, odmah igrale finale, Nijemci su došli do nove velike prilike za naslov, jer su u finalu igrali protiv Belgije.
22. lipnja 1980. godine pred 48 tisuća gledatelja na rimskom Olimpicu, Z. Njemačka u vodstvo je došla u 10. minuti preko robusna napadača HSV-a Horsta Hrubescha. Belgijanci su izjednačili preko Renéa Vandereyckena iz kaznenog udarca u 75. minuti. Onda, dvije minute prije kraja Hrubesch postiže svoj drugi gol na utakmice i Z. njemačkoj donosi drugi naslov Europskog prvaka.
Kao što smo već gore opisali Z. Njemačka se porazom od Španjolske u skupini oprostila od polufinala Europskog prvenstva 1984. godine. Četiri godine kasnije nakon opisanog prolaska skupine A, gdje su također igrali sa Španjolskom, Z. Njemačka je u polufinalu igrala sa Nizozemskom. Pred 62 tisuće gledatelja na Volksparkstadionu u Hamburgu Nijemci su poveli zgoditkom Lothara Matthausa iz jedanaesterca u 55. minuti.
U 74. minuti Nizozemci uzvraćaju preko Ronalda Koemana, također iz jedanaesterca, da bi onda u 88. minuti legendarni Marco van Basten zabio i odveo Nizozemsku u finale.
Danci svladali Nijemce u finalu `96
Njemačka se vrlo uvjerljivo plasirala ne Europsko prvenstvo 1992. godine u Švedskoj, gdje je bila u skupini B zajedno sa Nizozemskom, Škotskom i ZND-om. Njemačka je sa po jednom pobjedom remijem i porazom kao drugoplasirana momčad skupine otišla u polufinale, gdje je sa 3:2, golovima Hasslera i Riedlea svladala domaćine Švedsku. U finalu pred 38 tisuća gledatelja na Ulleviju u Gothenburgu, Nijemci su iznenađujuće poraženi od Danske golovima Jensena i Kim Vilforta.
Treći jubilarni naslov `96 u Engleskoj i posrtaju `00 i `04
1996. godine Nijemci opet sjajno igraju i na koncu osvajaju naslov Europskog prvaka. Nakon uvjerljivih nastupa u skupini, u četvrtfinalu svladali su Hrvatsku, u polufinalu Englesku nakon jedanaesteraca, dok su u finalu bili bolji od Češke sa 2:1. Njemačkoj je naslov donio Oliver Bierhoff sa dva gola u finalu.
2000. godine i 2004. godine Nijemci nisu prošli skupinu. Jednom su završili trećeplasirani, a jednom čak četvrtoplasirani, kada su bili u skupini sa Rumunjskom, Engleskom i Portugalom.
Vedran Buble/Marko Pavić
Foto: AFP