HRVATSKI reprezentativac bio je predvodnik slavlja u Istanbulu, a "tata" Ahmetov ga je prigrlio kao svojeg sina. Možda i posljednji puta.
Darijo Srna je svojom predstavom protiv Werdera u finalu Kupa Uefa opravdao ukazano povjerenje i kapetansku traku ukrajinskog Šahtara. Bila je to njegova sjajna prezentacija. Srna je vodio svoju momčad od prve do posljednje minute produžetka te svakako bio prevaga protiv Nijemaca, koji, kao što znamo, nikada ne potpisuju predaju prije posljednja sučeva zvižduka. Srnina briljantna asistencija Jadsonu za pobjedu bila je samo točka na "i" u jučerašnjoj utakmici.
"Ovo je doista bila vrlo težak susret, totalno sam iscrpljen. No, moram reći da je vrijedilo, ovo je veliki uspjeh koji smo zaslužili. Jako sam zadovoljan, osvojili smo veliki trofej. Osjećao sam se kao najsretniji čovjek na svijetu kada sam digao pehar. Moram reći kako je ovo najveći trenutak u mojoj karijeru. Moram zahvaliti navijačima, prijateljima i obitelji, jer njima sve dugujem", rekao je Darijo Srna nakon utakmice.
Ovaj trofej je pravi melem na ranu Darija Srne za onaj najteži poraz od one Turske u četvrtfinalu Europskog prvenstva koji ga je bacio u očaj. Osvojen je u srcu Istanbula, a Srna je na kraju obavijen hrvatskom zastavom podignuo trofej. Jasno je što je time htio poručiti. Darijeve istanbulske suze, za razliku od onih bečkih, bile su suze radosnice. Kada bi to barem mogao zamijeniti...
Darija Srnu je izljubio trener Mircea Lucescu, a vjerojatno još i više gazda Rinat Ahmetov kojemu je tako hrvatski reprezentativac sa suigračima osvojio ono što je htio, a to je jedan europski trofej, u ovom slučaju, posljednji Kup Uefa u povijesti.
Sve se poklopilo. Šahtar ima trofej i Srna sada mirno može u nove izazove. Smjerovi su sasvim jasni. Bayern i Real za sada pokazuju najveći interes. Moglo bi se dogoditi da uskoro doznamo ime njegova novog kluba, naravno, ne odluči li Ahmetov kojim slučajem krenuti u pohod na osvajanje Lige prvaka.
M.Š.
Foto: AFP