OBEĆAVALI su nam da će ovo biti najotvorenija Vlada u povijesti, a vidi sad ovo...
Banski dvori i dalje nemaju glasnogovornika, ali zato imaju jednu osobu koja selektira novinarske upite i jednu koja odgovore servira kao spinove. A imaju i gomilu volontera koji u ime hrvatske Vlade ordiniraju po društvenim mrežama.
Premijer i glavni ministri na televiziji gostuju gotovo isključivo u formi jedan na jedan, a glavni kanal komunikacije postale su im objave na Facebooku.
Jedan dan o urasloj dlaci, drugi dan svađa sa sindikalcima, treći dan linkovi o jutarnjem seksu, četvrti dan o gay paradi.
Ispuhani baloni
Gotovo svakoga dana u medije se puštaju probni baloni koji u prvi mah u javnosti izazivaju uzbuđenje, potom zbunjenost, a na kraju apatiju. Jer od toga u pravilu ne bude ništa.
Kao temeljni komunikacijski cilj ova Vlada nametnula je bajpasiranje novinara i direktnu komunikaciju s građanima putem društvenih mreža, pri čemu ni sami građani - onaj dio koji se služi mrežama - zapravo ne znaju s kime to čine: s ministrom ili njegovim volonterom.
Pri čemu se zapravo cijela komunikacija svodi na puke objave. Pitanja se ignoriraju.
Zaštićeni premijer
A čitavo vrijeme poštuje se temeljni obrazac iz Sanaderova doba: novinari mogu pisati o svakome i napadati svakoga - osim samog premijera.
"Komunikacijska, kao i svaka druga strategija, pisani je dokument", primijetila je ovih dana bivša Račanova glasnogovornica Aleksandra Kolarić u intervjuu za Poslovni dnevnik. "Strategije nema u nečijoj glavi, ona nije dnevno 'hendlanje' medija, a spin nije komunikacijska strategija".
Digitalni volonteri
Ona je kritizirala isključivu orijentiranost Vlade na digitalnu komunikaciju, pogotovo činjenicu da se statusima bave volonteri iza kojih nema nikakve odgovornosti za stavove koje iznose u ime Vlade. A zbog kadrovskog deficita smatra da je Vlada reaktivna, jer nema vremena za proaktivnosti.
"U tom slučaju kaskate za događanjima i morate se stalno braniti, a pozitivne poteze ne komunicirate uspješno. Ovoj Vladi se to počelo događati", kazala je Kolarić.
Komunikacijski obrasci
Nakon pet mjeseci mandata postali su uočljivi komunikacijski obrasci ove Vlade, od kojih se neki uspješno naslanjaju na nasljeđe iz HDZ-ova mandata.
U prvom redu, premijer Milanović nije taj koji će iznositi loše vijesti, a kako dobrih vijesti gotovo pa nema, nije neobično da ga javnost ima priliku vidjeti tek na redovnim sjednicama Vlade svakoga četvrtka.
Nakon kojih više nema ni obećanih press konferencija.
Premijerov strah
Nakon par neslavnih pokušaja, premijer je odustao od izlazaka pred novinare. Ne samo zbog straha od teških pitanja, već i straha da na ta pitanja neće imati odgovore. Ili još gore, da bi ti odgovori mogli biti pogubni za njegov imidž.
Stoga taj imidž čuva putem kontroliranih četova s građanima, a gradi odbijanjem pitanja novinara o čemu je na NATO summitu razgovarao s Barackom Obamom. Jer bi to bilo "indiskretno".
Zasad ga drži jedino činjenica da je uspio zadržati Sanaderov privilegij da bude pošteđen medijske kritike. Nju je delegirao na Čačića.
Jedan na jedan
Prvi potpredsjednik Vlade i glavni ministri izborili su se, pak, za privilegiju da ih se u televizijskim gostovanjima ne suočava s oporbom, novinarima ili analitičarima. U HDZ-ovo vrijeme Polančec, Šuker i drugi ministri gotovo su svake večeri sjedali u studio HTV-a i polemizirali s drugom stranom.
Sada Čačić i Linić s druge strane u pravilu imaju samo Hloverku.
Otkaz preko Twittera
Ostali članovi Vlade iživljavaju se na Facebooku i Twitteru, zbunjujući svojim objavama onaj dio javnosti koji se koristi društvenim mrežama i onaj još manji dio koji te mreže smatra vjerodostojnim kanalom komunikacije.
Recimo, 95 zaposlenika Vjesnika putem Twittera doznalo je da će njihove novine uskoro biti ugašene. Pa se to sve do danas nije dogodilo.
Možda sve ovo ne liči na komunikaciju, ali opako smrdi na strategiju.
Strategija spinova
Strategiju zaobilaženja novinara kao predstavnika javnosti i jednosmjernog obraćanja građanima koji čak i nemaju priliku propitivati objave anonimnih maturanata koji nastupaju u ime virtualnog premijera i ministara.
Kao i na strategiju plasiranja spinova koje mediji predstavljaju kao vlastita otkrića, izlažući se tako riziku da preuzmu odgovornost za plasiranje informacija koje se na kraju pokažu lažnima.
Ukratko, što se Vlada više zaklinje u otvorenost, to javnost ima slabiji uvid u ono što se u Vladi događa i u kojem smjeru ona vodi ovu zemlju.
A to možda i nije tako loše. Bolje da ne znamo što nam se sprema.