Ekonomski analitičar Andrej Grubišić u Novom je danu na N1 komentirao aktualna ekonomska pitanja. Neto plaća u javnom sektoru rasla je za 33 posto u odnosu na lani pa je u ožujku iznosila gotovo 1700 eura – istovremeno, privatni sektor ne prati taj rast pa su razlike sve veće, kao i nezadovoljstvo.
"Cijeli spektar okolnosti koji je doveo do toga su s jedne strane objektivne tržišne okolnosti, a drugi je standardni politički dio folklora. U situaciji kada imate 20 i nešto posto kumulativnu inflaciju u realnim dobrima, isključujući nekretnine, praksa pokazuje da s vremenom nominalne plaće počinju rasti i hvatati inflaciju", objašnjava te dodaje:
"Sva financijska imovina, a posebno ona koja je u depozitima, odnosno u nekom obliku keša, ima narušenu vrijednost. To je jedan od problema koji dolaze s inflacijom. Catch up efekt nominalnog rasta plaća ne može to promijeniti.
Podaci pokazuju da je 45 posto veća nominalna naknada po zaposlenom u Hrvatskoj 2023. u odnosu na 2019. godinu, a to je nepunih 20% u realnim terminima. Snažan je pritisak na rast plaća, a dobar dio tog povećanja dolazi zbog povećanja plaća u javnom sektoru."
"Postojeći sustav je najnepošteniji prema onima koji su predani, čestiti"
Grubišić kaže da ako tako rastu plaće, valja postaviti pitanje prati li ih produktivnost: "Osjetljivost u privatnom sektoru na produktivnost je puno veća nego u javnom. Postojeći sustav je najnepošteniji prema onima koji su predani, čestiti, marljivi i radišni", zaključio je Grubišić.
U vlasništvu države je oko 1400 poduzeća. Upitan tko garantira, u slučaju hipotetske privatizacije nekih državnih poduzeća, socijalnu osjetljivost i bolje upravljanje, Grubišić odgovara:
"Najveća količina socijalne osjetljivosti dolazi upravo sa slobodnog tržišta gdje nitko nikoga ne može na ništa prisiliti. Znam da to mnogim ljudima zvuči paradoksalno, ali jedan nobelovac je rekao: 'Ako želite najveću moguću zaštitu od ljudske pohlepe, dajte slobodno tržište.' Tamo nitko ne može svoju pohlepu konzumirati do neograničene granice.
Što se tiče HEP-a i drugih mastodonata, ja sam za to da se oni izlistaju na burzu. Nemam ništa protiv ni da država ostane suvlasnik. Praksa nam je pokazala da država ne treba biti vlasnik bilo čega, ali zadnja riječ će uvijek biti u njenim rukama.
Ograničila je cijene goriva, struje, zabranila rad hotelima i kafićima. Imamo brojne primjere državne intervencije bez da je država njen vlasnik. Ako biznis postoji u hrvatskoj jurisdikciji, zadnju riječ ima Hrvatska", objasnio je.
Na pitanje postoje li empirijski pokazatelji da je korupcije manje u privatnom sektoru, Grubišić odgovara: "Korupcija je vezana uz javni sektor – netko dobiva nešto što mu ne pripada i stavlja ga se u povlašteni položaj ili je politički zaposlen."