POSTOJI jedna stvar oko koje se najvjerojatnije svi u Bosni i Hercegovini mogu složiti kada je riječ o jučerašnjim općim izborima - Centralna izborna komisije (CIK), glavno tijelo u organizaciji i provođenju izbora, posve je nesposobna, neuvjerljiva i pomalo smiješna institucija.
Iako dobro financiran, CIK se pokazao kao institucija iz 20. stoljeća koja se ne snalazi u uobičajenim izbornim praksama 21. stoljeća.
Nesposobna Centralna izborna komisija
Njihova službena stranica je smiješno dizajnirana, cijeli proces prebrojavanja glasova je spor, a istupi predstavnika CIK-a su često ispod razine zadovoljavajuće javne komunikacije, no možda najviše živcira nezainteresiranost CIK-a da se popravi i flegmatičan stav prema utemeljenim kritikama koje uključuju i neprofesionalno ponašanje biračkih odbora te neke sumnjive poteze koji djelomice dovode u pitanje regularnost izbora.
Kao mnogo ažurniji CIK pokazala se Stranka demokratske akcije (SDA), koja je u svojem izbornom štabu imala najbrže i najtočnije informacije o izbornim rezultatima. S time da SDA nije bila jedina stranka koja je tijekom sinoćnje večeri objavljivala preliminarne rezultate i projekcije - radili su to i SNSD Milorada Dodika, HDZ BiH Dragana Čovića, prvaci Dodikove opozicije okupljeni u Savezu za pobjedu itd. Sve to je zorno svjedočilo o tome da u BiH i dalje mnogo bolje funkcioniraju kao organizacije vladajuće političke stranke nego državne institucije poput CIK-a.
SDA i dalje najveća stranka u BiH
Činjenica da je SDA tako efikasno brojala glasove te javnosti nudila de facto najrelevantnije podatke o rezultatima izbora još jednom podsjeća da je vodeća bošnjačka stranka kada je riječ o vlastitim interesima izvrsno podmazan stroj. SDA zna i umije izvesti svoje glasačko tijelo na izbore, a to je pokazala i ovaj put, osvojivši najviše glasova u BiH.
I njihov kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, blijedi aparatčik Šefik Džaferović, uspio je nadvladati glavnog konkurenta, SDP-ovca Denisa Bećirovića. Džaferović je prema trenutnim rezultatima dobio između 37 i 38 posto glasova, dok je Bećirović dobio 33 posto. To podsjeća na još jedan apsurd kada je riječ o izborima u BiH - za članove Predsjedništva nema drugog kruga glasanja, pa je moguće postati član ove institucije i s nešto više od trećine glasova onih koji su izašli i glasali za bošnjačkog člana.
Džaferović najavio da će biti Izetbegovićeva marioneta
Džaferović je u kratkom govoru sinoć izjavio da će “biti zadovoljan ako bude kao on”, misleći pritom na svog stranačkog šefa i prethodnika u Predsjedništvu BiH Bakira Izetbegovića, što ilustrira da je u pitanju političar koji sebe vidi kao marionetu i vojnika stranke. Čini se da će Izetbegović preko Džaferovića htjeti nastaviti svoju politiku u Predsjedništvu BiH, tj. da će Džaferović biti slab član Predsjedništva koji će jako ovisiti o odnosima u SDA i poziciji Bakira Izetbegovića.
Bošnjaci iz Federacije BiH nisu izabrali samo Šefika Džaferovića za člana Predsjedništva, nego i Željka Komšića za člana iz redova hrvatskog naroda. Time se ponovila povijest, jer je Komšić na sličan način postao član Predsjedništva na izborima 2006. i 2010., ali tada kao član SDP-a i na drugačijoj političkoj platformi i s manje zapaljivom retorikom.
Teorija urote o Planu B
Ovaj put je Komšić u kampanji promovirao teoriju urote u Planu B po kojemu su Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, i Milorad Dodik napravili tajni dogovor o razbijanju BiH. Komšić je u svojem sinoćnjem obraćanju izjavio da će biti predsjednik svih građana BiH, a Hrvatima je poručio da je njihov predsjednik “htjeli vi to ili ne”.
Čović je pak uspio dobiti oko 80 posto glasova bosanskohercegovačkih Hrvata koji su izašli na izbore, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu nad brojčano nadmoćnim Bošnjacima. Taj rezultat i svjedoči o masovnom iseljavanju Hrvata iz BiH od rata do danas, tj. da su oni konstitutivni narod koji se brojčano najviše smanjio te ide u pravcu statističke nacionalne manjine. Takav trend nije sigurno samo krivica Željka Komšića, nego i proizvod ukupnih učinaka politike HDZ BiH, ali i Hrvatske prema BiH. Dovoljno je prisjetiti kako su Hrvati iz BiH planski naseljavani u nespaljene srpske kuće nakon Oluje.
Izbor Komšića znači još veće otuđenje Hrvata od BiH
Činjenica da su Bošnjaci, ali i ostali, opet izabrali člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda će kod preostalih Hrvata u BiH izazvati dodatni revolt i otuđenje od BiH, dakle to je još jedno sjeme posijano za razne buduće krize. Bosanskohercegovački Hrvati su na neki način unaprijed bili gubitnici ovih izbora u BiH, jer kad su jedine dvije realne mogućnosti da u Predsjedništvu BiH kao član iz reda hrvatskog naroda budu Dragan Čović ili Željko Komšić, onda si neizbježno gubitnik.
Kada je riječ o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, koji se bira u Republici Srpskoj, očekivanu pobjedu odnio je aktualni predsjednik RS-a Milorad Dodik, najmoćniji političar u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Dodik u svojoj politici kombinira zapaljivu i često posve bešćutnu nacionalističku retoriku s pragmatizmom, a naročito mu je drago upravljanje javnim novcem, ali ne uvijek u javnom interesu, te je moguće da svoj mandat u Predsjedništvu BiH pretvori i u niz ekscesa.
Dodikove provokacije
Dodik je već najavio da će tražiti da se u Predsjedništvu BiH izvjesi i zastava RS-a, što u osnovi ne bi trebalo biti problematično, ali je vrlo lako moguće da se pretvori u prvu veliku institucionalnu krizu u ovom mandatu. Što je stvar gluplja, to su veće šanse da se oko toga svi zainate - to je standardna lekcija postratne politike u dejtonskoj BiH.
Iako su izbori za članove Predsjedništva BiH medijski najatraktivniji, ne treba zaboraviti da formiranje vlasti ovisi o rezultatima izbora za državni parlament, za parlamente Federacije BiH i Republike Srpske te za parlamente deset kantona odnosno županija od kojih je sastavljena Federacija BiH. Ti se glasovi još uvijek prebrojavaju, no već sada je jasno da su SDA, HDZ i SNSD dobro prošli na tim razinama vlasti, ali i da će za uspostavljanje vladajuće većine biti potrebne koalicije. U BiH se već događalo da konstituiranje vlasti traje i više od godinu dana, pa je i ovaj put moguće da se sve nevjerojatno zakomplicira. Uz dodatno upozorenje da konačni dogovor oko koalicije i raspodjele pozicija ne garantira funkcionalnu vladu.
Još jedan poraz progresivnih snaga
Svi oni koji su se nadali značajnim promjenama na političkoj sceni BiH ostali su opet razočarani. Svi oni koji su izabrani u Predsjedništvo BiH su dobro poznata politička lica, ljudi koji su u politici desetljećima. Nema nikakvih indicija da bi odjednom mogli početi voditi konstruktivniju politiku u korist poboljšanja života ljudi u BiH. Progresivne političke snage poput multietničke Naše stranke ili neovisnog bošnjačkog kandidata za Predsjedništvo Mirsada Hadžikadića su ostvarile slabe rezultate.
Zašto su nacionalne stranke u BiH pretplaćene na pobjedu objasnio je u nedavnom intervjuu za Index sarajevski ekonomist i politički analitičar Žarko Papić: “U BiH je trenutno zaposleno oko 800 tisuća ljudi, od čega više od 200 tisuća radi u javnom sektoru, najviše u administraciji, a tek nakon toga u zdravstvu i školstvu. Njima treba dodati još oko 50 tisuća koji su zaposleni u javnim tvrtkama; pa svaka općina ima javnu tvrtku, primjerice komunalac. Dodajte tome i privatne kompanije koja rade s javnim tvrtkama i koje redovito pobjeđuju na natječajima. Dakle, imamo iznad 250 tisuća ljudi koji su na ovaj ili onaj način egzistencijalno ovisni o vlasti. Npr. svaki ministar dovodi svog vozača, a taj vozač naravno glasa za stranku iz koje je ministar, on ne zna kakav je program te stranke, nego glasa za svoje radno mjesto. To je 250 tisuća kupljenih glasova, ali to treba pomnožiti s četiri - uračunajmo i članove obitelji - i imate milijun takvih glasova. Taj milijun glasova je uglavnom rezerviran za nacionalne stranke koje su na vlasti. Da bi se taj sistem srušio, s druge strane mora na izbore izaći barem milijun i 200 tisuća glasača, za što je potrebna izlaznost između 65 i 70 posto.”
Izlaznost na ovim izborima bila je oko 53 posto. Ovakvi rezultati su, dakle, očekivani. Kriza u BiH se nastavlja.