Vrhbosna je bila jedna od srednjovjekovnih župa koju su osnovali Hrvati nakon političke razdiobe svojih prostora, a u kasnom srednjem vijeku graničila je s kraljevskim posjedima na sjeverozapadu, područjima hercega Stjepana na jugozapadu i s Pavlovića zemljama na jugoistoku, ističe autor.
Na temelju arheoloških nalaza, autor na području današnjeg Sarajeva bilježi pojavu kršćanstva u kasnoantičkom dobu, a postojanje guste mreže srednjovjekovnih crkava osobito na području Sarajevskog polja svjedoči o postojanju isključivo kršćanskog pučanstva.
Bosanski je biskup u početku podređen Splitskoj metropoliji, a zahvaljujući politici bana Kulina prelazi pod ondašnju Dubrovačku metropoliju.
Nakon pojave "krivovjerja" u Bosnu dolaze najprije dominikanci, a zatim franjevci koji stječu velik ugled na bosanskom dvoru.
Osmanlijska vlast nasilno širi islam, a kršćane pretvara u raju. Uz islamizaciju od 16. stoljeća počinje snažan pritisak grčkih i srpskih pravoslavnih patrijarha na katolike što je dokumentirano u dijelu knjige koji je posvećen događajnici.
U popisu bosanskog sandžaka iz druge polovice lipnja 1485. zabilježeno je da se u Sarajevu nalaze 103 kršćanske i 8 kuća dubrovačkih građana te 42 muslimanske kuće. Četiri godine kasnije broj se muslimanskih kuća udvostručio dok je katoličko pučanstvo u snažnom uzmaku.
Tamošnji su katolici nakon velikih progona u početku 16. stoljeća sve do druge polovice 19. stoljeća pritisnuti na stalne borbe za golo preživljavanje.
Po izvješću iz Sarajeva fra Pavla Rovinjanina godine 1640., "kršćani stanuju u predjelu odijeljenom od Turaka i zatvaraju se, kao što to čine Hebreji u venecijanskom getu".
Posljedice osmanlijske okupacije najvidljivije su na primjeru Sarajeva koje je 1910. imalo podjednak broj Hrvata (18.036) i muslimana (18.460), dok su Srbi (8.450) bili manjina.
Fra Andrija Nikić, profesor na mostarskoj Pedagoškoj akademiji, autor je vrlo zapaženih studija knjiga o povijesti Bosne i Hercegovine, među kojima i nedavno objavljene Kratke povijesti BiH do 1918.