Primjerice, premda neko tvrdi da je najsretnije trenutke doživio kad je bio oženjen u dobi od 25 godina, nije isključeno da su mu se jednako sretni trenuci događali i u znatno kasnijoj dobi.
Razlog tog razilaženja u memoriji, kako tvrdi studija, može biti to što je ´autobiografsko sjećanje organizirano prema sociokulturološkom obrascu´ koji nastoji isključiti negativne događaje, a većinu velikih pozitivnih događaja smješta u rano odraslo doba.
Istraživanje za studiju su dr. Berntsen i njezin kolega s američkog sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini proveli na 1241 osobi u Danskoj u dobi od 20 do 93 godine.
Sudionici istraživanja stariji od 40 godina izjavili su da su se najvažniji događaji u njihovim životima dogodili kada su bili u dvadesetim godinama, dok su oni mlađi tvrdili da su se takvi događaji zbili nedavno. Upitani za najsretnije događaje čak i osobe u tridesetim, a ne samo starije, rekle su da su se ih doživjele u dvadesetim godinama života.
Ipak, za sve je dobne skupine vrijedio isti odgovor kada je riječ o najtužnijim i najtraumatičnijim momentima - redovito su bili smješteni u nedavniju prošlost.
Nije vjerojatno da se i u životu tako doista svima dogodilo jer bi to značilo da su svi imali najsretnije trenutke između 20. i 30. godine života, a da im je život u Danskoj u posljednjih 10 ili 20 godina bio iznimno traumatičan i težak.
Ipak, studija pokazuje da je ono što smatramo našim najsretnijim ili najtužnijim trenutkom, zahvaljujući sociokulturološkom obrascu, najvjerojatnije ´proizvod sjećanja, a ne stvarnog života´, ističe autorica Berntsen.