U HZJZ-u kažu da su u Hrvatskoj izuzetno rijetke epidemije bolesti koje se prenose vodom za piće, a broj im se sve više smanjuje.
Do njih dolazi uglavnom u manjim vodoopskrbnim sustavima nad kojima se rijetko obavljaju inspekcijski nadzori. Lani su zabilježene dvije do tri epidemije, i to najčešće gastroenterokolitis.
Zahvaljujući geografskom položaju i reljefno-klimatskim osobinama našeg prostora, raspoložive količine vode u Hrvatskoj veće su nego u većini europskih zemalja.
Po podacima HZJZ-a, približno 77 posto hrvatskog stanovništva priključeno je na veće ili manje javne vodovodne sustave, dok se ostali dio stanovništva opskrbljuje vodom iz drugih objekata.
Najmanja opskrbljenost stanovništva vodom je u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (32 posto), a najveća u Primorsko-goranskoj (čak 97,3 posto).
Kemičar Željko Dadić kaže da ne znamo cijeniti zdravstveno ispravnu vodu, koja bi mogla postati strateški hrvatski proizvod.
U Hrvatskoj, kaže Dadić, podzemne vode čine oko 12 posto ukupnih količina vode, što je znatno iznad svjetskog prosjeka, a također su znatno bolje kakvoće nego u razvijenim zemljama.
HZJZ je dao certifikate za zdravstvenu ispravnost voda za dvije tvornice mineralne vode (Jamnica i Lipički studenac), šest izvorskih voda (Bistra, Jana, Studena, Sv. Rok, Aqua Sanna i Viva) te dvije stolnih voda (Aqua Viva i Vistra).
Iako ostale punionice voda nemaju certifikat, u Zavodu kažu kako to ne znači da su zdravstveno neispravne. No, upozoravaju na svakodnevnu pojavu prodavanja vode koja je punjena iz slavine, čime se varaju kupci.
(Hina) xmvr ymd