Tko je hrvatski lovac na Pavelićeve ubojice

27-GODIŠNJI Alen Budaj, sedam je godina istraživao zločine koje su tijekom Drugog svjetskog rata počinile ustaše u njegovoj rodnoj Požegi. U intervjuu za Globus otkriva zašto je uopće započeo istragu i zašto mu nije žao 92-godišnjeg Milivoja Ašnera.

Kao razlog istrage navodi loš odnos Požežana prema Židovima za koje smatra da su imali veliku ulogu u gospodarstvu, kulturi i znanosti i javnom životu grada. Na njega je utjecao i posjet razrušenom židovskom groblju, te saznanje da su pojedinci na temeljima grobnica gradili obiteljske kuće. Tvrdi kako se u istraživanje nije upustio zbog svog porijekla (njegovi su porijeklom Židovi u trećem koljenu) te kako to nije utjecalo na njegov rad. Dodaje kako je samo slučajnost početak akcije "Posljednja šansa" i nagrada od 10.000 dolara za informaciju o ratnom zločincu. Naime, u Hrvatskoj je započela akcija Centra Simon Wiesenthal i Zaklade Targum Shlishi u kojoj se nudi nagrada od 10.000 dolara za informacije koje bi dovele do kaznenog progona i sudske presude onima koji su počinili kaznene zločine u Drugom svjetskom ratu.

Budaj je Ašnera otkrio sasvim slučajno. Iako je zbog svojih otkrića Ašnera prekrižio s popisa osoba koje treba tražiti jer je imao informacije da je Ašner stradao u logoru Črno, od prijatelja je saznao da je Ašner živ i da se vratio u Hrvatsku, odnosno u Daruvar.

Kako je saznao da je Ašner 2000. godine u Hrvatskoj osnovao Izvornu hrvatsku seljačku stranku, Budaj je želio do Ašnera doći preko stranke, no Bunjevčić, koji mu je otkrio povratak Ašnera, sa strahom ga je od toga odgovorio.

"Milivoj Ašner radio je u Hrvatskom ustaškom nadzoru u Zagrebu, nakon čega je 15. svibnja 1941. imenovan predstojnikom gradskog redarstva u Požegi po naredbi Ministarstva unutarnjih poslova NDH. Kao zakleti ustaša i šef policije, Milivoj Ašner u suradnji s ustaškim stanom, gradskim poglavarstvom u Požegi te kotarskim poglavarstvom Požegi, radio je na proganjanju Židova, Srba, Hrvata komunista iz Požege i pljački njihove imovine, u nasilnom iseljavanju, masovnim hapšenjima i privođenjima pred prijeki sud", govori Budaj te dodaje: "Ašner je bio bog i batina, ljudi su ga se bojali, nitko nije završio u zatvoru bez njegova znanja. On je odlučivao tko je, a tko nije Židov.".

Budaj smatra kako bi svima trebalo biti jasno o kakvoj je osobi riječ. Naime, prva Ašnerova reakcija bila je da je sve to glupost i da se čudi da ga Židovi nisu ranije tražili jer je poznat svima, pa tako i Židovima. "Mislio je da ga nakon 60 godina nitko više neće tražiti", rekao je Budaj.

U razgovoru za "Globus" Budaj je odbacio tvrdnju bivšeg ravnatelja Državnog arhiva da postoje dva Milivoja Ašnera, ustvrdivši da se Ašner pred kraj rata, "preko svojih kanala", uvrstio na popis žrtava fašizma "kako bi se osigurao za budućnost".

"To je jedinstveni slučaj u svijetu da se jedan zločinac uspio ubaciti u žrtve, što je potvrdio i Centar", kazao je Budaj.

"Misao vodilja zbog koje sam radio ovo istraživanje bila je: Pravda se mora izvršiti. Nakon 60 godina skrivanja, zločinac Ašner na zaslužuje mirnu starost. Možda će se naći neki koji će se zapitati kakav sam ja čovjek starca vući po novinama i vidjeti ga u zatvoru. No, ako je on sa 28 godina mogao vršiti brutalne zločine nad židovskom djecom i starcima koji nisu ništa skrivili, ako je imao srca deportirati ih u logore, ne može meni nitko progovoriti da maltretiram nekog starca, jer je on ratni zločinac. Ja se pitam kako ostati hladan na slučaj obitelji Rechnitzer, čije je jednogodišnje dijete, iako pokršteno, odvedeno u logor Stara Gradiška i ubijeno. To je strašno i nema opravdanja za takav zločin", zaključuje prvi hrvatski lovac na naciste Alen Budaj intervju za Globusu.