3D PISAČI odavno ne služe samo za izradu plastičnih dijelova, a sve se češće koriste i za oblikovanje hrane. Umjesto plastike, ovi uređaji kroz mlaznicu istiskuju mekane sastojke poput čokolade, sira ili biljnih zamjena za meso i slažu ih sloj po sloj kako bi stvorili željeni oblik.

Dizajn se prethodno mora izraditi na računalu, a iako je tehnologija i dalje skupa i nepraktična za masovnu upotrebu, stručnjaci joj predviđaju primjenu u klinikama, domovima za starije i za personaliziranu prehranu, piše Euronews.

>> Znanstvenica s PBF-a objasnila nam je kako se printa hrana, ali i što uopće sadrži

Više od 26 jestivih materijala

Na tržištu već djeluje nekoliko proizvođača, među kojima su ukrajinsko-bugarska tvrtka Chocola3D, španjolski Natural Machines i njemački Print2Taste. Tehnologija se zasad uglavnom primjenjuje u uskim segmentima, od slastičarnica do bolnica, i još nije zaživjela u široj upotrebi.

Tvrtka Chocola3D, koja se razvija od 2014., navodi da se njihovi uređaji već koriste u Ukrajini, Bugarskoj, Njemačkoj i Estoniji. Korisnici pune štrcaljke pastama od čokolade, sira, mesa, povrća ili proteina graška, a sustav podržava više od 26 različitih materijala.

Za razliku od uređaja sa zatvorenim sustavom kapsula, Chocola3D ne obvezuje korisnike na kupnju posebnih punjenja, ali oni moraju sami odrediti postavke ispisa. Cijene pisača za hranu, ovisno o proizvođaču, kreću se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura.

Digitalno oblikovanje hrane

Tehnolog Mario Jekle sa Sveučilišta u Hohenheimu istražuje ovu tehnologiju neovisno o proizvođačima. Objašnjava da su pojedini koraci poznati iz svake kuhinje. "Prvo se napravi fina pasta. Zatim se oblikuje, slično kao što se kod kuće radi s vrećicom za ukrašavanje. Nakon toga se sve zagrijava, kao u pećnici ili tavi", pojašnjava Jekle.

Kao ključnu novost ističe digitalnu pripremu: "Spajanje svega u jednu cjelinu, a prije svega digitalni dizajn". Oblik konačnog proizvoda prvo se, dakle, mora izraditi digitalno. Slastičari već koriste tehnologiju za izradu figura od marcipana za svadbene torte, a Jekle smatra da potencijal leži prvenstveno u personaliziranim proizvodima ili malim serijama do dvjestotinjak komada.

Najveći je izazov faza nakon ispisa, jer se materijal nanosi u tekućem stanju, a mora postati dovoljno čvrst da se može jesti priborom. To se postiže zagrijavanjem u pećnici ili u grijanoj komori samog pisača.

Biljni odrezak za 15 minuta

Jekle opisuje i kako bi mogla izgledati svakodnevna upotreba pisača za hranu. Osoba koja želi ispisati biljnu zamjenu za odrezak jednostavno bi poslala dizajn pisaču, a postupak bi trajao između pet i 15 minuta. Digitalni predlošci mogli bi dolaziti "iz baza podataka, aplikacija ili prema specifikacijama same patrone".

Glavnu prednost Jekle vidi u preciznoj kontroli sastojaka. Ispisana zamjena za meso mogla bi, primjerice, imati znatno više vlakana "od običnog mesa, koje ih uopće ne sadrži". Procjenjuje da će do šire upotrebe u kućanstvima proći još najmanje pet do deset godina, jer trenutačno ne postoji ni opskrbni lanac za punjenja.

Jekle također ističe važnost korištenja sirovina koje zahtijevaju što manje obrade. Njegov tim, primjerice, radi s nusproizvodima prehrambene industrije, odnosno ostacima iz konvencionalne proizvodnje, i pretvara ih u nove namirnice pomoću 3D ispisa. "Što je sirovina manje obrađena, troši se manje energije, što je dobro i za okoliš i za novčanik potrošača", zaključuje Jekle.

Pomoć pacijentima i starijim osobama

Tehnologija je najrazvijenija u područjima gdje je potrebno precizno doziranje malih količina. Njemački list Tagesspiegel piše da tim sa Sveučilišnog medicinskog centra Hamburg-Eppendorf testira tablete za žvakanje s okusom maline u obliku srca i zvijezda.

Cilj je olakšati djeci oboljeloj od raka uzimanje lijekova tijekom kemoterapije. Liječnica Beate Winkler kaže da mnoga djeca teško podnose okus ili veličinu klasičnih tableta. Bolnica provodi i ispitivanja s individualno doziranim lijekovima za pacijente s Parkinsonovom bolešću.

3D ispisana hrana mogla bi pomoći i starijim osobama koje imaju problema sa žvakanjem ili gutanjem. Znanstvenica Dorothee Volkert istraživala je može li se pasiranoj hrani vratiti prepoznatljiv oblik. Rezultati su pokazali da jelo koje izgleda poput kobasice, unatoč teksturi pirea, ima pozitivan učinak. Sudionici istraživanja unosili su više energije i proteina jer se u takvu hranu mogu dodati i bjelančevine i masnoće.

Budućnost tehnologije

Istraživač Mario Jekle naglašava da 3D ispisana hrana ne bi trebala zamijeniti konvencionalnu proizvodnju. "Nemamo viziju da time zamijenimo polovicu proizvodnje hrane. To je utopija, i to pogrešna", ističe Jekle. On smatra da je tehnologija posebno korisna za ljude koji nemaju vremena kuhati i za skupine s posebnim prehrambenim potrebama, poput pacijenata u bolnicama ili štićenika domova.

"To nam zapravo omogućuje proizvodnju hrane specifično za te manje, jasno definirane skupine, koja sadrži točno ono što im treba", kaže on i dodaje da je još jedna prednost potencijal za smanjenje bacanja hrane, jer se porcije mogu preciznije prilagoditi individualnim potrebama. 

Ipak, pisači za hranu neće tako skoro postati uobičajeni kućanski aparati. Kao i kod 3D ispisanih kuća, tehnologija je već primjenjiva u specifičnim slučajevima, ali njezina šira primjena u svakodnevnom životu još je daleko.