U SURADNJI s Yugopapirom donosimo priču o Mercedesovoj tvornici u kojoj su najbrojniji stranci na radu odmah iza Turaka bili oni iz bivše Jugoslavije.
Ožujak 1977.: Daimler-Benz AG ima osamnaest tvornica automobila i dijelova u SR Njemačkoj i drugim zemljama svijeta, a ona u Sindelfingenu kraj Stuttgarta, gdje se proizvode putnička vozila Mercedes najveća je. U njoj - osim domaćih radnika, Turaka, Talijana, Grka, Portugalaca i Španjolaca - rade i 2322 Jugoslavena, s kojima su Arenini reporteri proveli jedno poslijepodne…
Bogdan Martić došao je u Sindelfingen iz Dervente. Dok je kao dječarac na ulicama svoga grada, kao i svi u tim godinama, s divljenjem promatrao jurnjavu automobila zamišljajući sebe za upravljačem, nije ni sanjao da će jednog dana i on graditi tu najtraženiju "igračku" suvremenog čovjeka. Bogdan i još 2321 njegov zemljak iz raznih krajeva Jugoslavije danas, eto, u najvećoj tvornici svjetski poznate tvrtke Daimler-Benz AG u Sindelfingenu u SR Njemačkoj rade taj posao, kroz njihove ruke prolaze čuveni "merdže" od smotuljka lima tamo u Presswerku do elegantne limuzine što na drugom kraju tvornice izlazi pripravna za put do kupca u sve krajeve svijeta.
Tvrtka Daimler-Benz AG ima danas osamnaest tvornica u svijetu i zapošljava 160.000 ljudi. U Sindelfingenu kraj Stuttgarta ima najveću tvornicu i tu se proizvode osobna vozila. Na površini od dva milijuna četvornih metara, u golemim halama 33.789 radnika i stručnjaka (taj podatak spomenuli su nam, uz mnoštvo ostalih, domaćini) svakoga dana proizvode 1600 novih Mercedesa različitih tipova.
Za reportere Arene nije bio teškoća kada su ovih dana izrazili želju da posjete tvornicu u Sindelfingenu. Ljubazni domaćini omogućili su nam da razgledamo proizvodni proces i da se susretnemo s našim radnicima. Ricardo Schloaaberger, Reimann Dubbers i Kari Friedrtch Busse, zajedno s našim zemljakom Zlaticom Rogićem, pružili su nam obilje podataka o svemu što nas je zanimalo.
Tvornica u Sindelfingenu podijeljena je u tri velika bloka: u Presswerku smješteno je 200 velikih preša koje iz kolutova lima izrađuju 8000 različitih dijelova (za jedan Mercedes potrebno je 450-500 dijelova). Gotova karoserija vozila automatskim trakama (sve se u ovoj tvornici "vozi" na trakama, čitava se proizvodnja na njima odvija) odlazi zatim 700 metara dugim podzemnim tunelom u drugi blok: lakirnicu, gdje dobiva bolju po želji kupca. Slijedi zatim posljednja faza u montažnim halama, gdje se na "golu" karoseriju postavlja oprema.
Svakih 40 sekundi iz tvornice izlazi nov automobil - ispričao nam je naš vodič Karl Friedrich Busse, a jedan automobil, od koluta lima u Presswerku do izlaska na skladišno parkiralište, radi se u stvari tri dana (najduže traju bojenje i sušenje). Montaže opreme, od trenutka kad karoserija krene sa starta na traci (Band 2) pa do odlaska gotovog vozila na parkiralište traje 10 sati.
U sindelfingenskoj tvornici radi se samo u dvije smjene, iako je potražnja za vozilima golema pa se na isporuku čeka od šest mjeseci do dvije godine. Ovdje su izračunali da im noćna smjena ne bi bila dovoljno unosna. Radnici tada nisu, rekoše nam, dovoljno precizni u poslu, učinak je manji a samim tim i proizvodni i financijski rezultati. Izračunali su u ovoj tvrtki i da efektivno radno vrijeme njihovih radnika traje 7 sati i 20 minuta, a u smjenu je uključena i 70-minutna pauza koja se koristi u četiri navrata.
Zanimljiv je svakako podatak da se ne proizvodi ništa serijski niti za skladište: svaki automobil koji se nalazi na traci radi se po narudžbi kupaca, od kojih svakoga dana njih 300 do tisuću dolazi u Sindelfingen da preuzmu svoje vozilo. Ostalo se odvozi vlakovima, kamionima i dalje brodovima u sve krajeve svijeta.
Kad je riječ o kupcima, dobro je iznijeti i još jedan podatak koji bi našim proizvođačima automobila mogao poslužiti za primjer: svaki kupac potpuno je siguran da će u ugovoreni dan dobiti vozilo (nema "krivina", kako nam je to slikovito rekao Busse kad smo ga i o tome pitali), do 14 dana prije isporuke on još može mijenjati svoje želje koje je naveo u ugovoru (boja, oprema, tip i drugo) a na dan kad dolazi po vozilo u tvornici mu najprije pokažu film o tvornici i provedu ga kroz njene hale da vidi kako se taj Mercedes izrađuje.
U Sindelfingenu je zaposleno, spomenusmo već, 33.789 radnika. Jugoslaveni su treći po brojnosti, iza domaćih (17.227) i Turaka (3160), drugi po broju stranih radnika kojih je ovdje 11.008 s prosječnim stažom od 5.9 godina. Za njih ima dovoljno posla, ne otpuštaju ih, odlaze jedino oni koji sami žele, koji su ostvarili svoje ciljeve i vraćaju se u domovinu. Naše radnike u Sindelfingenu veoma cijene, dobri su stručnjaci. "Veoma smo zadovoljni njima, nemamo problema", rekao nam je Reimann Dubbers koji je u tvornici zadužen za strane radnike.
U to smo se i sami uvjerili, prateći proizvodnju na traci u hali za montažu, zabilježivši kamerom (jer posao ne daje vremena za pričanje) neke od njih na radnom mjestu.
Tekst: Miroslav Matovina (Arena, 1977.)