Honda Jazz CVT: Gradski vragolan

NAJMANJA Honda ušla je u petu godinu boravka na kod nas ne baš popularnom tržištu gradskih monovolumena. Ipak, blagi redizajn te nešto povoljnija cijena na akciji jamče Jazzu još koju godinu egzistencije.

Iako klasa gradskog monovolumena i nije baš najzahvalnija u dizajnerskom smislu, Jazz ne djeluje nezgrapno ni napuhano. Krase ga prepoznatljive Hondine linije viđene na Civicu, a posebno je simpatična prednja maska zahvaljujući dvama 3D farovima. Gledajući sprijeda Jazz kao da se smije te je uistinu teško ostati ravnodušnim. Sve u svemu, Hondin subkompakt ostavlja bolji vizualni dojam dojam od većine konkurenata, posebno u testnoj žarko crvenoj boji.

Poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo su strmi i kratko odrezani što osigurava više prostora za ostatak putničke kabine, ali ima jednu manu - ostaje nešto manje prostora za noge vozača. Ništa strašno jer od iste boljke pati većina gradskih monovolumena.

Pohvale idu i velikim retrovizorima te staklenim površinama koje jamče dobru preglednost što do izražaja dolazi u manevriranju gradskim ulicama.

Unutrašnjost je zadivljujuće prostrana s obzirom da se radi o autu duljine 3,85 m što je kraće od primjerice VW Pola. Jazz bez naguravanja u kabini može prevesti četiri osobe. Za dojam prostranosti zaslužna je i visina vozila od preko 1,5 m što će zasigurno znati cijeniti oni krupnije i više građe.

Unatoč izuzetnoj prostranosti nije stradao prtljažnik. Zapremina od 353 litre na razini je kompaktne klase. Dio zasluga za prostranost i velik prtljažnik bere i spremnik goriva koji je svoje mjesto našao na sredini šasije.

Armatura je nesvakidašnjeg oblika, ali vrlo svježe i moderno oblikovana. Instrumenti su pregledni kao i komande automatskog klima uređaja. Ako baš moramo naći zamjerku neka to bude audio uređaj koji svojom blještavo srebrnom bojom djeluje pomalo nezgrapno i kičasto. S druge strane, komande su pregledne i dobro raspoređene, a uređajem je moguće upravljati i s trokrakog upravljača. Materijali su iznadprosječne kvalitete dok je sama izrada besprijekorna što je naravno u skladu s Hondinom tradicijom.

Testni primjerak bio je pogonjen provjerenim 1,4 litarskim benzincem snage 83 KS pri 5.700 okretaja te 119 Nm okretnog momenta pri 2.800 okretaja. Ništa spektakularno, ali za 1093 kg teškog Jazza dovoljno za gradsko jurcanje. Motor je SOHC (Single Overhead Cam) koncepcije s jednim bregastim vratilom za pokretanje usisnih i ispušnih ventila, a posjeduje i i-DSI sustav. Potonji stoji za Dual And Sequential Ignition, a u prijevodu znači da ima dvije svjećice po cilindru, gdje je druga aktivna pri višim okretajima. To je ujedno i jedini motor kod nas dostupan u verziji s manualnim i automatskim CVT mjenjačem. Upravo je dotičnim bio opremljen i naš testni Jazz.

Sama oznaka CVT znači continuously variable transmission što zapravo znači da i nema brzina u klasičnom smislu već se konstantno mijenjaju prijenosni omjeri. Prednosti takvog mjenjača su izuzetno gladak rad pa motor cijelo vrijeme može raditi na optimalnom dijelu krivulje momenta i snage. U praksi to znači da jednostavno pritisnete gas, a automobil ubrzava bez da primijetite izmjenu stupnjeva prijenosa (pogledatj video, obrati pozornost na okretomjer).

Što se tiče voznih osobina, Jazz se pokazao daleko bolji od očekivanog. Upravljač je lagan, ali opet dovoljno precizan. Unatoč visokoj karoseriji Jazz se ne naginje previše. Tek pri oštrijoj vožnji voli pobjeći preko nosa, ali se blagom korekcijom volana bez problema vraća u željenu putanju. Sve u svemu Jazz je izuzetno okretan automobil, a jurcanje zagrebačkim ulicama prava je uživancija. Ponekad nam se učinilo da ne bi škodile nešto šire gume od serijskih 175/65 R14.

Jazz je u stanju pojuriti do 160 km/h što je limit CVT mjenjača, ali za ovu klasu automobila i više nego dovoljno. Stotku hvata za 12 s, a u praksi se doimao vrlo živahnim te spremno reagirao na gas. Jedna od poslastica je i mogućnost manualne izmjene sedam softverski odmjerenih brzina. Opcija se uključuje pritiskom na tipku 7 speed mode, a izmjena se vrši polugicama iza upravljača. Iako izgleda zanimljivo, u praksi se svodi na jednopopodnevnu zabavu zbog iznimno gusto posloženih omjera. Ovakav rad dobro dođe tek za kočenje motorom što je u automatskom načinu teže izvedivo.

Unatoč teškoj desnoj nozi i stalno upaljenim klima uređajem Jazz je u prosjeku trošio do 8,5 litara što nije puno s obzirom da se radi o automatskom mjenjaču. U gradskim se gužvama može očekivati oko 9, dok ga je otvorenom cestom moguće voziti i sa manje od 6 litara na sto kilometara, barem prema putnom računalu.

Jazz nikad nije bio miljenik naših kupaca dok je s druge strane u Japanu bio pravi hit nadmašivši 2002. godine po prodaji čak i Toyotu Corollu. Razlog stidljivoj prodaji na nama domaćem terenu dijelom je i još uvijek visoka cijena od 113.990 kuna.

Ipak, kad se malo bolje pogleda, kupac za taj novac dobiva prostran i dobro opremljen automobil koji je uz to i zabavan za voziti. Nisu za podcijeniti ni 4 zvjezdice na crash testu kao ni činjenica da Jazz po brojnim istraživanjima spada među najpouzdanije automobile uopće.

Tekst i Foto: Branimir Ivić