I najvećim ljubiteljima horora sigurno se barem jednom dogodilo da su se pitali hoće li uspjeti pogledati tu strašnu scenu na ekranu bez da zaklope oči. Ali rijetko se ljudima nudi prilika za povrat novca ako im je film koji su gledali u kinu bio previše strašan.
To se dogodilo davne 1961. kad se u kinima pojavio horor triler Homicidal Williama Castlea, koji prikazuje pomahnitalu mladu ženu u njezinom ubilačkom pohodu.
Naime, kada se film približavao vrhuncu, glas iz kadra priopćio je gledateljima da imaju 45 sekundi za napustiti kino i ostvariti pravo na povrat novca, ako su previše uplašeni da pogledaju film do kraja. Ispalo je da je samo oko 1% gledatelja odlučilo prihvatiti povrat novca. Film je na blagajnama zarađivao više od 20 tisuća dolara tjedno, od čega bi samo 100 dolara otišlo na povrate novca za ulaznice.
Možda je trik bio u tome što je redatelj Castle osmislio takozvani Kutak za kukavice, svojevrsno javno poniženje za one koji su se toliko uplašili da traže novce natrag. O tome je u svojoj knjizi Crackpot pisao i redatelj John Water: "To je bila kabina od žutog kartona, u kojoj je sjedio zbunjeni zaposlenik kazališta u predvorju. Ljudi koji više nisu mogli izdržati morali su napustiti svoje mjesto u kinu i pred cijelom publikom slijediti žute oznake, okupani žutim svjetlom, kako bi došli do žute kabine i dobili svoje novce."
No to nije bilo sve, piše Water u knjizi: "Prije nego što ste stigli do kutka za kukavice, prošli ste pored medicinske sestre u žutoj uniformi koja bi vam ponudila mjerenje krvnog tlaka. Dok je publika umirala od smijeha, ljudi koji su odustali od filma bili su primorani potpisati žuti karton na kojem je pisalo da su kukavice."
S obzirom na cijeli taj ponižavajući proces, nije ni čudo što su ljudi u tako malom broju tražili povrat novca.