"NIJE to više to, pokvario se", govore nam poznanici na pitanje kakav je burek kod Edija, poznatog petrinjskog pekara koji je svojevremeno punio novinske stupce. Vlasnik Edi, punim imenom Enver Murina, sa svojih je 50-ak zaposlenih u manje od mjesec dana nakon razornog potresa vratio pekaru u pogon i počeo s radom kako bi isporučio kruh i peciva za državnu tvrtku Pleter, koja je tada brinula o obrocima za sve stradale u razornom potresu.
Petrinja je stvarno zaboravljena
Taj trenutak, 29. prosinca 2020. godine u 12 sati i 19 minuta pamtit će cijela Hrvatska, a i šire, kada se dogodio potres jačine 6.4 po Richteru s epicentrom u selu Strašnik. Prethodio mu je jedan nešto slabiji dan ranije, a cijela se regija prije točno 2 godine i 3 mjeseca digla na noge i pomagala potresom zahvaćenom području.
No, daleko od očiju - daleko od srca, reklo bi se. Iako su tada svi dobri ljudi hitali na područje Sisačko-moslavačke županije, a oni koji nisu mogli osobno doći pomagati, slali su materijalnu pomoć, glavni akteri zaduženi za pomoć su prilično zakazali. Na to Petrinjce podsjeća svaki korak gradom.
Burek u ruke i šetnja petrinjskim ulicama
Burek kod Edija, slažemo se s poznanicima, nije najbolji burek koji ćete pojesti u životu. Da su kore malo tanje razvučene i da je nadjeva više, bio bi puno bolji, no gorčinu vam sigurno neće ostaviti burek, već šetnja petrinjskim ulicama.
Vodimo vas u foto-obilazak Petrinje, malog grada velikog srca, mjesta ispunjenog vrhunskim ugostiteljima, umjetničkim galerijama i kvalitetnim smještajem (?), kako ga opisuju na web stranici Grada Petrinje. Grad je, istina, i dalje simpatičan, ali tako tužan i zapušten.