Screenshot: YouTube
Dok neki ljudi sve blagodati modernog svijeta koriste kako bi našli rješenja za neke bitne probleme, drugi ih koriste kako bi ostvarili svoje neobične i lude projekte. Listverse donosi listu nekih od najbizarnijih znanstvenih eksperimenata koji su zabilježeni posljednjih godina.
Sir s ljudskim bakterijama
Evo jednog izazova za gurmane i ljubitelje sireva. Biste li probali sir koji je "začinjen" ljudskim bakterijama? Mikrobiologinja Christina Agapakis i stručnjak za mirise Sissel Tolaas odgovorni su za ovu recepturu. Oni su napravili brisove različitih dijelova ljudskog tijela, između ostalog, nosa, pupka, nožnih prstiju i unutrašnjosti usta. Pronađene organizme dodali su u svježe mlijeko i napravili 11 sireva, a svaki je imao miris svog "donora". Projekt pod nazivom "Selfmade" trebao je pomoći ljudima da bolje razumiju mikrobe i razmisle zašto nam se toliko gade. "Zašto se osjećamo neugodno zbog bakterija na tijelu, a bakterije u sirevima ne predstavljaju nam neugodu", upitala se Agapakis. Sirevi su bili izloženi na znanstvenoj izložbi "Grow your own: Life After Nature" u Dublinu.
Lica napravljena od DNA
Svaki put kada na cestu bacite opušak cigarete ili žvakaću gumu, zapravo bacate svoj DNA. Heather Dewy-Hagborg takve "otpatke" odnosi u biotehnološki laboratorij "Genspace" u Brooklynu. Tamo iz njih izvlači sekvence DNA lanca i uz pomoć kompjuterskog programa određuje neka svojstva i osobine poput spola, boje kose, dimenzija lica i debljine. Uz pomoć tih podataka kompjuterski program stvara sliku ljudi koji su odbacili opušak ili žvaku. Lica nisu savršene kopije, ali Heather ih opisuje kao lica koja imaju "obiteljsku sličnost" s osobom čiju je DNA iskoristila. Kada završi "portrete", printa ih sa 3D printerom .
Ljudska petunija
Brazilac Eduardo Kac poznat je po svojoj "transgeničnoj umjetnosti", radovima koji mijenjaju prirodu i stvaraju nove oblike života. Autor je kontroverznog projekta "GFP Bunny" u sklopu kojeg je iz meduze izvukao fluorescentni protein i stavio ga u zametak zeca. 2009. godine uspio je dobiti prvog biolumiscentnog zeca. Iste godine upoznao je svijet s Eduniom, rozom petunijom koja je imala i ljudski dio. Cvijet je zapravo sadržavao gene iz njegovog tijela. Eduardo je uz pomoć znanstvenika izvadio svoju krv, kopirao genetičku sekvencu iz svog imunog sustava i ubrizgao svoj gen u biljku. "Ona živi. Stvarna je, stvarna poput mene i vas. Razlikuje se jedino po tome što ju nije napravila priroda nego ja", izjavio je Eduardo.
Odjeća od bakterija
Dizajnerica Suzanne Lee zaslužna je za liniju odjeće koja se vjerojatno neće svidjeti ljubiteljima mode. Uz pomoć milijuna mikroba u sklopu projekta "BiCouture Research" napravila je liniju jakni, majici i cipela. Njezin proces izrade odjeće započinje kuhanjem 30 litara zelenog čaja u koji dodaje veliku količinu šećera. Kada se čaj ohladi u njega stavlja mješavinu bakterija i kvasca. Kako tekućina fermentira tako bakterije stvaraju nano-vlakna celuloze koja na vrhu tekućine formiraju ljepljivu "plahtu". Nakon nekoliko tjedana Lee nastalu "tkaninu" opere, osuši i započinje dizajniranje odjeće. Dizajnerica sanja kako će jednog dana napraviti odjeću koja će hraniti tijelo i štititi ljude od bolesti.
Čovjek s trećim uhom
Australski umjetnik Stelarc voli koristiti svoje tijelo kao glavni instrument svog umjetničkog izričaja. 2006. kirurzi su iz njegove kože konstruirali uho i kriurškim postupkom ugradili ga u njegovu lijevu podlakticu. Umjetnik još nije završio s kirurškim zahvatima na svoj trećem uhu i uskoro mu namjerava dodati ušnu resicu. Krajnji cilj je opremanje uha s mikrofonom i bežičnim odašiljačem. Uho tada namjerava spojiti s internetom kako bi bilo tko na svijetu mogao čuti ono što on sluša u određenom trenutku. Volio bi da uho funkcionira i kao "telefon". Ako ga netko nazove na telefon on bi s osobom mogao razgovarati kroz treće uho, a glas osobe čuo bi u svojoj "glavi" tj. u ustima u kojima bi imao ugrađen mini zvučnik.
Žena koja želi roditi morskog psa i onda ga pojesti
Japanska umjetnica Ai Hasegawa našla se pred dilemom. Željela je roditi, ali smatrala je da na Zemlji ionako ima previše ljudi. Zato je odlučila prvo odlučila kako želi roditi delfina, ali na kraju se odlučila za morskog psa. Zašto? "Ugroženi su, njihov životni vijek je dugačak skoro kao i ljudski i ono najvažnije, ukusni su", rekla je Hasegawa. Nakon poroda, neko vrijeme "odgajala" bi morskog psa i onda ga pustila u divljinu kako bi dobio na okusu. Morski pas bio bi opremljen GPS napravom. Kada bi ga netko ulovio, Hasegawa bi ga pronašla, kupila njegove filete i pojela svoje "dijete". Hasegawa trenutno surađuje s ginekolozima koji bi trebali povećati njezinu maternicu u pretvoriti ju u "akvarij". Namjerava stvoriti genetski modificiranu placentu koja bi njezino mladunče čuvala od antitijela. Njezin projekt zvuči potpuno ludo i rezultirao je mnogim pitanjima. Bi li žena, nakon što rodi životinju, mogla pojesti svoje mladunče? Hasegawa vjeruje kako većina ne bi imala problema s tim s obzirom na to da se to svakodnevno događa u životinjskom svijetu.