Kad su nam dani ispunjeni stresorima i podražajima zbog modernog i brzog načina života, često se čini da nam svima nedostaje vremena i strpljenja, bez obzira na to koliko godina imamo. Iz tih razloga, komunikacija može biti otežana.
Istraživačica školovana na Harvardu i majka troje djece, dr. Jenny Woo, objašnjava da danas može biti teško odgajati emocionalno inteligentnu djecu, pogotovo kada nam je raspon pažnje tako podijeljen.
Stoga je izdvojila tri izraza koje govori svojoj djeci kako bi im pomogla da postanu emocionalno inteligentnija.
1. "Kako bi opisao/la ovaj osjećaj?"
Kad djeca imaju izljeve bijesa, to je često zato što im nedostaje vještina za izražavanje. Na roditeljima je da im pomognu razviti emocionalnu inteligenciju kako bi bolje razumjela svoje osjećaje i upravljala njima.
"Dijete bi moglo reći da je 'tužno' kada se stvarno osjeća usamljeno, posramljeno ili neshvaćeno. Opremajući djecu specifičnijim riječima, kao što su 'frustriran', 'razočaran' ili 'nervozan', osnažujemo ih da prepoznaju i artikuliraju svoje emocije", kaže dr. Woo za CNBC.
Roditelji mogu opremiti djecu emocionalnim izrazima na nekoliko različitih načina:
- Dok slušate ili pjevate pjesmu, opišite osjećaje koje pjesma izaziva u vama.
- Kada zajedno gledate TV emisiju, razgovarajte o mogućim emocijama koje bi lik mogao osjećati ili kako biste se vi osjećali u istoj situaciji.
- Pred kraj dana popričajte o emocijama koje ste doživjeli tog dana.
"Najveći pogrešan korak koji primjećujem jest kada roditelji označavaju emocije kao 'dobre' ili 'loše'. Umjesto toga, roditelji bi se trebali usredotočiti na pomoć svojoj djeci da razumiju što taj osjećaj otkriva o njihovim vrijednostima i potrebama", ističe istraživačica.
2. "Danas nisam u najboljem izdanju, i to je u redu."
Roditelji se često mogu osjećati kao da su pod pritiskom da ostanu pribrani i sakriju svoje emocije, ali to može postaviti nerealan standard za djecu.
"Ironično, što više potiskujemo svoje emocije, veća je vjerojatnost da će to rezultirati vikanjem. Moramo modelirati zdravo emocionalno izražavanje, dijeleći svoje osjećaje na način koji naša djeca mogu razumjeti. To ne znači da ih opterećujemo svojim problemima, već da im pokažemo da je normalno osjećati niz emocija i otvoreno razgovarati o njima", savjetuje dr. Woo.
Na primjer, ako roditelji "puknu" jer su preopterećeni, umjesto da skrivaju svoju krivnju i pretvaraju se da se ništa nije dogodilo, mogu to iskoristiti kao poučan trenutak za prevladavanje teške emocije.
"Kada otvoreno radimo na vlastitim emocijama, pokazujemo svojoj djeci da je normalno imati jake emocije te koliko je važno razgovarati o svojim postupcima i iskupiti se", ističe istraživačica.
3. "Tvoje emocije su stvarne i valjane."
Dr. Woo objašnjava: "Moramo brinuti o osjećajima naše djece, ko-regulirajući s njima. Izbjegavajte umanjivanje njihovih emocionalnih poteškoća omalovažavajućim frazama poput 'nije velika stvar' ili 'stisni zube'. Za djecu su osjećaji vrlo stvarni."
Naglašava važnost priznavanja emocionalnih iskustava te zatim modeliranja emocionalnih izraza. "Ovo podsjeća djecu da, iako ne mogu uvijek kontrolirati što im se događa, imaju moć upravljati načinom na koji će reagirati na bolne situacije koje izazivaju tjeskobu", zaključila je istraživačica.