Olimpijske igre su isprva bile dijelom narodnog festivala u slavu Zeusa, vrhovnog grčkog boga, no mada je u prvom planu bila religija, bilo je dovoljno pića, hrane i ostaloga da privuče tisuće ljudi. Uvjeti su u Olimpiji bili grozni - bilo je užasno vruće, uz ponekad nepodnošljivi smrad i milijune muha, no ljudi su svejedno dolazili u velikom broju, od Iberije do Crnog mora, tvrdi profesor antičke povijesti na sveučilištu u Ateni Emmanouil Mikroyannakis, dodajući da su Igre bile svojevrsno "nacionalno ljepilo" jer je iz udaljnih krajeva dolazila grčka dijaspora.
On tvrdi da neke od "bolesti" od kojih pate današnje Olimpijske igre, poput dopinga, nisu bile poznate u antičko doba, iako se tada smatralo da meso daje snagu, pa su pojedini natjecatelji znali pojesti i cijelog vola. Bilo je i varanja, ali onog "nevinog" kada se lagalo za godine da bi se ušlo u višu starosnu skupinu, kako bi se lakše pobijedilo, dok se prava prijevara u natjecanju smatrala teškim prekršajem prema bogovima. Pogrešan start u utrci se kažnjavao bičevanjem, a hrvači koji su mazali tijelo uljem morali su u potpunosti financirati izradu statue Zeusa, koja se potom postavljala na putu prema Olimpiji, navodi Mikroyannakis.
Vrlo zanimljiv je nastanak tradicije nastupanja bez ijednog dijela odjeće jer isprva to nije bilo tako sve dok 720. prije Krista dvojica trkača Orsippos i Megara nisu pobijedila potpuno goli. Tijekom utrke su im pale hlače, a nova moda je brzo prihvaćena jer su mnogi smatrali da su bez odjeće puno brži.
Točno je da su pobjednici dobijali samo vijenac od maslinovih granica, ali su ih zato bogastvo, ugled i brojne privilegije čekali u njihovim gradovima. Athena je, primjerice, svojim pobjednicima, davala besplatnu hranu i oslobođenje od poreza dok god su živi, kao i novčanu nagradu od 500 drahmi, što je bila dvogodišnja prosječna zarada.
Te blagodati su bili uzrokom prvih "sportskih prijelaza" jer su mnogi sportaši napuštali rodne gradove i odlazili u druge, no više se, zbog bijesa bivših sugrađana, nisu mogli vraćati u rodni grad. Svojevoljni izgon doživljavali su i brojni gubitnici, što zbog srama, što zbog straha od poruge i ugnjetavanja nisu se vraćali u rodni grad, a poraz na Olimpijskim igrama opjevali su brojni pjesnici, među njima i čuveni Pindar.
Alcibiades, atenski građanin sa izraženim političkim ambicijama, kupio je za jedne Igre čak šest konjskih zaprega i tako pobijedio u utrci u kojoj samo jedna zaprega nije bila njegova. Vratio se u Atenu kao heroj i svoju olimpijsku pobjedu iskoristio da napravi političku karijeru, a govore je počinjao riječima "Ja, olimpijski pobjednik...".
Za razliku od modernih shvaćanja, antičke Igre nisu bile nimalo miroljubive. Poznat je tako pravi rat između gradova-država Arkadije i Elisa, koji se odigrao za vrijeme boksačkih natjecanja na Igrama.
(Hina) xrš yrš